Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Gž R-39/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužiteljice PG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici iz Splita, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika ABC, [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po UG i PGO, dipl. pravnicima, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1589/2021-19 od 25. ožujka 2025. u toč. II/ izreke (odluci o troškovima postupka koja se po čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku smatra rješenjem), dana 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1589/2021-19 od 25. ožujka 2025. u toč. II/ izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice PG za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu tuženika.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi razlike manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 765,00 EUR zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,13 € teče od 15. siječanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,13 € teče od 15. veljača 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,13 € teče od 15. ožujak 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,13 € teče od 15. travanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,13 € teče od 15. svibanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,13 € teče od 15. lipanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,13 € teče od 15. srpanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,13 € teče od 15. kolovoz 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,13 € teče od 15. rujan 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,36 € teče od 15. listopad 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,36 € teče od 15. studeni 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,36 € teče od 15. prosinac 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,36 € teče od 15. siječanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 34,42 € teče od 15. veljača 2017.
do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka na račun punomoćnice tužiteljice Martine Radić Šunjić, a koji se vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] u iznosu od 1.109,20 EUR, uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Protiv citirane presude u toč. II/ izreke tj. odluci o parničnom trošku ( koja se po čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku smatra rješenjem) žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je sud prvog stupnja tužiteljici pogrešno priznao trošak sastava podneska od 2. prosinca 2021. u visini od 75 bodova i porez na dodanu vrijednost, jer je sastav tog podneska sačinjen zbog propusta tužiteljice da podnese urednu tužbu. Tužiteljičina tužba nije ispunjavala uvjete propisane odredbom čl. 186.b Zakona o parničnom postupku da bi se tretirala kao tzv. stupnjevita tužba, pa je sud prvog stupnja trebao odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom tog troška. Osim toga, tužiteljica je tužbenim zahtjevom tražila da joj se isplate parnični troškovi preko računa odvjetnika, što je mogla tražiti već u tužbi. Visinu potraživanja i tijek zakonskih kamata tužiteljica je propustila navesti u samoj tužbi, a nije naznačila ni vrijednost predmeta spora, pa nisu ispunjeni uvjeti da bi se njezina tužba mogla smatrati stupnjevitom. Osim toga, prije podnošenja tužbe nije pokušala od tuženika dobiti podatke kako bi svoj tužbeni zahtjev uredila glede visine potraživanja. Nema osnove da se isplata parničnih troškova tužiteljici dosudi na račun njezina punomoćnika iz reda odvjetnika, jer se na takav način otvara mogućnost izigravanja vjerovnika tužiteljice. Tijekom postupka tužiteljica može promijeniti punomoćnika, pa nije ispravno dosuditi joj parnični trošak na privatni račun odvjetnika. Parnični se trošak dosuđuje i isplaćuje isključivo tužitelju jer on plaća usluge odvjetnika na temelju izdanih računa. Predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu u toč. II/ izreke preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno u tom je dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Tužiteljica je u odgovoru na tužbu navela da se u sporu male vrijednosti kakav je predmetni presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, tvrdnje da u konkretnome nisu ispunjene odredbe propisane čl. 186.b Zakona o parničnom postupku da bi se tužiteljičina tužba tretirala kao stupnjevita tužba, tuženik je bio dužan iznositi tijekom prvostupanjskog postupka, a ne u žalbi, jer je isto suprotno odredbi čl. 352. st. 1. Zakona o parničnom postupku. U konkretnome, imala je pravo postaviti tzv. stupnjevitu tužbu u situaciji kada tuženik raspolaže s podacima nužnim za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i postavljanja točno određenog tužbenog zahtjeva, jer prije dostave traženih isprava i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja nije bila u mogućnosti specificirati svoj tužbeni zahtjev. Nakon što je tuženik dostavio tražene podatke te nakon provedenog vještačenja svojim je podneskom od 2. prosinca 2024., a koji predstavlja podnesak koji je nužan za vođenje parnice postavila određeni tužbeni zahtjev na isplatu po pojedinim mjesecima. Glede žalbenih navoda tuženika kako nema osnove da se isplata parničnih troškova izvrši na račun njezinog punomoćnika ističe da je ispustila punomoć i ovlastila punomoćnicu da prima novac i novčane vrijednosti čime je pobliže odredila njezina ovlaštenja kao punomoćnika. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te joj priznati trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik u žalbi navodi da tužba tužiteljice nije ispunjavala uvjete propisane odredbom čl. 186.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) da bi se ista tretirala kao tzv. stupnjevita tužba.
6. Tužiteljica je u svojoj tužbi postavila tzv. manifestacijski zahtjev da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana u spis dostavi platne liste na ime tužiteljice za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. i u tužbi nije postavila kondemnatorni zahtjev u određenoj visini. Tuženik je u odgovoru na tužbu, uz priznanje osnove tužbenog zahtjeva naveo da "radi ekonomičnosti postupka prilaže tuženikov izračun visine, kako bi tužitelj, sukladno dosadašnjoj praksi, uredio visinu" te priložio u spis Izračun razlike za osnovicu plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. (l.s. 19 i 20), pa je u konkretnome riječ o stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b ZPP, jer tužiteljica nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom na temelju koje bi mogla postaviti zahtjev u određenoj visini, pa je ista dokumentacija bila nužna radi obračuna visine potraživanja koje se utvrdilo tek provođenjem financijskog vještačenja.
7. Slijedom toga, prvostupanjski je sud osnovano tužiteljici priznao trošak sastava podneska od 2. prosinca 2021., uz pripadajući porez na dodanu vrijednost, jer je isti bio nužan za vođenje predmetnog spora.
8. Tuženik u svojoj žalbi također osporava dio odluke suda u toč. II/ izreke (odluci o troškovima postupka) kojom je naloženo da dosuđeni parnični trošak tužiteljice isplati na račun punomoćnice tužiteljice Martine Radić Šunjić, odvjetnice iz Splita, smatrajući da taj iznos treba platiti tužiteljici, a ne njezinoj punomoćnici.
9. U pogledu načina isplate troškova parničnog postupka, kao obveze tuženika prema tužiteljici zastupanoj po punomoćnici iz reda odvjetnika, ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi. Zahtjev radi isplate parničnog troška na račun odvjetnika kao punomoćnika dopušten je sukladno ovlastima iz punomoći. Kako spisu prileži punomoć tužiteljice izdane punomoćnici iz reda odvjetnika u kojoj je navedeno da je tužiteljica ovlašćuje, između ostaloga i za primanje novca i novčanih vrijednosti te na izdavanje potvrde o tome, proizlazi da je punomoćnica tužiteljice, odvjetnica Martina Radić Šunjić na temelju ovlaštenja iz punomoći (l.s. 77) ovlaštena primiti parnični trošak. Stoga je neosnovan taj žalbeni navod tuženika. Posebno stoga jer je i sama tužiteljica u svom odgovoru na žalbu tuženika navela da je svoju punomoćnicu naročito ovlastila da prima novac i novčane vrijednosti, čime je pobliže odredila njezina ovlaštenja.
10. Slijedom iznesenog, trebalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. II/ izreke.
11. Nepobijana presuda u toč. I/ izreke ostaje neizmijenjena.
12. Odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnični trošak sastava odgovora na žalbu tuženika, jer taj trošak nije bio nužan za vođenje predmetnog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja ovog drugostupanjskog suda.
Zadar, 28. svibnja 2025.
Sutkinja
Blanka Pervan
