Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ob-5/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Snježani Popović odvjetnici u Osijeku, protiv tužene TR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Burić, odvjetnici u Osijeku, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-115/2021-26 od 6. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-115/2021-26 od 6. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

"I/ Mijenja se pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku P2-255/10-4 od 25. listopada 2010. godine, kojom je naloženo tužitelju NR plaćati uzdržavanje tuženoj TR mjesečnim iznosom od 800,00 kuna počevši od dana 21.10.2010. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te se utvrđuje da je tužitelju NR sa danom 22.03.2021. godine, prestala obveza uzdržavanja prema tuženoj TR, a koja obveza je utvrđena temeljem presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. P2-255/10-4 od 25.10.2010. godine.

II/ Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženica je pravodobno izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženiku naložiti naknaditi mu parnični trošak, a podredno istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu usprotivio svim žalbenim razlozima te je predložio odbiti žalbu ka neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužbom se traži prestanak uzdržavanja određenog pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P2-255/2010 od 25. listopada 2010. kojom je tužitelju naloženo uzdržavati tuženicu s mjesečnim iznosom od 800,00 kn počev od 21. listopada 2010. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti. U tužbi se ističe da su se okolnosti nakon donošenja presude u značajnoj mjeri promijenile tako što je tužitelj u mirovini od 2016., ima znatno smanjena primanja, živi u izvanbračnoj zajednici sa ŠR koja je teškog zdravstvenog stanja, dok tuženica, iako radno sposobna, ne traži uposlenje. Nadalje se ističe da je tužitelj kupio staru kuću u [adresa] za 8.500,00 eura koju je morao renovirati te podigao kredit od 20.000,00 eura sa mjesečnom ratom od 1.000,00 kn.

6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da su se na strani obje stranke promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja presude prvostupanjskog suda poslovni broj P2-255/2010 od 25. listopada 2010. Tako je utvrđeno da se od vremena donošenja ranije presude tuženica svoj nasljedni dio iza očeve smrti na kući u [adresa], kao i svoj dio grobnice, ustupila svojoj sestri IR koja joj je dozvolila temeljem ugovora doživotno uživanje odnosno stanovanje u navedenoj kući. Time da je tuženica izgubila mogućnost postati suvlasnicom kuće koja po njezinom iskazu vrijedi oko 50.000,00 eura, kojom prodajom si je mogla priskrbiti sredstva za život. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je tuženica sposobna za rad, jer da suprotno nije dokazala, a sve s obzirom da je ista u svom iskazu navela da nije ni pokušavala raditi nekakve poslove na "crno", jer se smatra nesposobnom to činiti zbog bolesti srca, a da pri tome nije doprinijela nikakve dokaze o svojoj radnoj nesposobnosti. Navela je da će 2026. ostvariti pravo na mirovinu te da je uzdržavaju kćer i sestra. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tužitelj u vrijeme donošenja ranije odluke bio u radnom odnosu uz plaću od 5.800,00 kn, dok je od 2016. u mirovini koja iznosi oko 795,00 eura, da je protekom vremena radi rješenja svog stambenog pitanja podizao kredite te je kupio kuću u [adresa] u kojoj stanuje sa izvanbračnom suprugom uz mjesečnu ratu od 128,70 eura i da više nije u mogućnosti uzdržavati tuženu.

7. Smatrajući da više ne postoje pretpostavke za uzdržavanje tuženice od strane tužitelja, prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev.

8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda iz pobijane presude te nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud se pritom pogrešno pozvao na odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07), jer da je taj zakon bio na snazi u vrijeme donošenja ranije pravomoćne sudske odluke o uzdržavanju. Budući je tužba u ovom predmetu podnesena 22. ožujka 2023. u primjeni je Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – u daljnjem tekstu: ObZ), a relevantan je članak 300. stavak 2. ObZ-a, kojim je između ostalog propisano da pravo na uzdržavanje bivšeg bračnog druga prestaje kad prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno. Pogrešna primjena materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda nije, međutim, utjecala na pravilnost pobijane odluke.

8.1. Prvostupanjski sud je, naime, pravilno ocijenio da su prestale postojati pretpostavke radi kojih je uzdržavanje određeno, a žalbom se taj zaključak neosnovano pokušava dovesti u sumnju. Protivno žaliteljičinim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su na tužiteljevoj strani promijenjene okolnosti na način da je on pošao u mirovinu, da je kupovinom kuće u [adresa] riješio svoje stambeno pitanje, da u njoj stanuje zajedno s izvanbračnom suprugom te da plaća stambeni kredit s mjesečnom ratom od 128,70 eura, a da je tuženica s druge strane samoinicijativno i samovoljno ustupila sestri svoj nasljedni dio iza očeve smrti na nekretnini u [adresa], kao i svoj dio grobnice, s tim da je na navedenoj nekretnini upisano prava plodouživanja, odnosno stanovanja na njeno ime. Žalba neosnovano napada zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica, da nije ustupila svoj dio nasljedstva iza očeve smrti na kući u [adresa] svojoj sestri, kao suvlasnica te kuće mogla prodati svoj naslijeđeni suvlasnički dio te nekretnine i tako osigurati svoje uzdržavanje, jer se i suvlasnički dio nekretnine može prodati i ima svoju tržišnu vrijednost. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženica i u vrijeme donošenja prethodne odluke nije bila zaposlena, a da je bila sposobna za rad te da nije dokazala da u međuvremenu prestala biti radno sposobna. Sama tuženica je u svom iskazu na ročištu glavne rasprave od 13. ožujka 2024. navela da se nije ni pokušavala zaposliti "na crno", jer da se tu nude poslovi njegovateljice i poslovi spremanja po kućama, koje ona nije sposobna raditi zbog bolesti srca i pretilosti, što je u suprotnosti s njezinim navodom na istom ročištu da u sestrinom kućanstvu s kojom živi obavlja kućanske poslove. Tuženica nije ničim dokazala da se je tijekom 14- godišnjeg uzdržavanja od strane tužitelja pokušala zaposliti ili se stručno usavršiti za obavljanje poslova koje bi mogla obavljati unatoč svojoj pretilosti i narušenom zdravlju i time si sama osigurati sredstva za svoje uzdržavanje.

9. Ispitujući nadalje pobijanu presude u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući izreka presude ne proturječi razlozima presude, a razlozi presude su jasni i nekontradiktorni. Nisu ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a.

10. Zbog izloženog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma