- 1 -              Revd 3592/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3592/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R., iz P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u M. S., protiv tuženika H. P. d.o.o., iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o „reviziji“ - prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-98/2023-2 od 18. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3158/2021-28 od 28. studenoga 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja D. R. iz P., ..., OIB: ..., koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu tužitelja D. R. sklopljen na neodređeno vrijeme s poslodavcem P. C. d.o.o. od dana 17.08.2015. prenesen s danom 1. ožujka 2018. na tuženika H. P. d.o.o. u neizmijenjenom obliku i opsegu.

Nalaže se tuženiku H. P. d.o.o. preuzimanje Ugovora o radu tužitelja sa prethodnim poslodavcem P. C. d.o.o. od dana 17.08.2015.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka."

II./ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz „svih zakonom predviđenih razloga“ s prijedlogom da se prihvati revizija i nižestupanjske odluke preinače prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Tužitelj svoju reviziju protiv pobijane odluke sadržajno temelji na odredbama čl. 382.a i čl. 386. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP/19).

 

4. Revizija nije dopuštena.

 

5. Naime, odredbom čl. 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19) unesena je u cijelosti izmjena odredbe čl. 382.a ZPP, tako da je odredbom čl. 382.a ZPP/19 propisano da (pored tada već uvedenog sustava revizije po dopuštenju), iznimno stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije, u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

6. Međutim, odredbom čl. 59. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22) brisan je čl. 382.a ZPP/19 (koji je u određenim naprijed navedenim slučajevima dopuštao izravnu reviziju). Osim toga, odredbom čl. 63. ZID ZPP/22 brisana je i odredba čl. 386. ZPP kojom je bilo propisano da se revizija iz čl. 382.a ZPP može podnijeti zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6.1. Navedene izmjene se u skladu s odredbom čl. 107. st. 5. ZID ZPP/22 primjenjuju na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu toga Zakona (19. srpnja 2022.) nije donesena drugostupanjska odluka.

 

7. Dakle, od stupanja na snagu ZID ZPP/22 u cijelosti je ukinut institut redovne revizije ZPP te od njegova stupnja na snagu (19. srpnja 2022.) postoji samo jedna vrsta revizije i to revizija po dopuštenju propisana odredbom čl. 382. ZPP kojom je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

 

8. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjska odluka donesena je 18. srpnja 2023., dakle nakon stupanja na snagu ZID ZPP/22 kada izravna (redovna) revizija više nije dopuštena.

 

8.1. Stoga, s obzirom da je tužitelj protiv pobijane odluke podnio tzv. izravnu (redovnu) reviziju (sadržajno na temelju ukinutih odredbi čl. 382.a i čl. 386. ZPP/19), a koja se ne može podnijeti nakon donošenja ZID ZPP/22, te s obzirom da je tužitelj tzv. izravnu (redovnu) reviziju podnio, u situaciji kada podnesenoj reviziji nije prethodilo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je revizija dopuštena (niti je tužitelj protiv pobijane odluke podnosio prijedlog za dopuštenje revizije), to takva tzv. izravna (redovna) revizija nije dopuštena, slijedom čega je takvu tzv. izravnu (redovnu) reviziju tužitelja valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 391. st. 2. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP/22).

 

9. Nadalje, prema pravnom shvaćanju sa četvrte sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 2022., kada stranka umjesto prijedloga za dopuštenje revizije ili izravne revizije podnesene „žalbu“ ili podnesak drugog naziva, takav se podnesak, neovisno od naziva koji mu je dao podnositelj, smatra onim pravnim lijekom ili pravnim sredstvom koje bi po redovitom tijeku stvari, odnosno postupovnim pravilima bilo moguće podnijeti.

 

9.1. Međutim, ako bi se uzelo da je podnesak tužitelja nazvan revizija u stvari prijedlog za dopuštenje revizije, treba reći da taj podnesak tužitelja ne sadrži određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg tužitelj predlaže da mu se dopusti revizija. Stoga, ako bi se uzelo da se radi o prijedlogu za dopuštenje revizije, niti tada podnesak tužitelja ne bi bio dopušten temeljem odredbe čl. 389.a st. 1. i 2. ZPP jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 2. ZPP.

 

10. Tužitelj je u reviziji naveo i povredu temeljenog ljudskog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i prava na rad iz odredbe čl. 55. i čl. 56. Ustava, smatrajući da mu je to pravo povrijeđeno kroz elemente povrede prava na obrazloženu odluku, što povezuje sa svojim nezadovoljstvom ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kao i ocjenom sudova glede osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

10.1. Međutim, ne može se smatrati da je ovim navodima tužitelj u podnesku nazvanom „revizija“ podnio prijedlog za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 2. noveliranog ZPP zbog toga što je tužitelj jasno i nedvosmisleno izrijekom izrazio svoju volju za podnošenje redovne revizije „zbog svih zakonom predviđenih razloga“ (bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava) zbog kojih je redovnu reviziju upravo i podnosio. Pritom su navodi o povredi temeljnih ljudskih prava bili samo u funkciji naglašavanja razloga za podnošenje redovne revizije, a ne samostalnih razloga za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije.

 

10.2. Ali ako bi se uzelo da navodi o povredi temeljnih ljudskih prava predstavljaju prijedlog za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 2. ZPP, takvom prijedlogu se također ne bi moglo udovoljiti.

 

10.3. Navedeno stoga što tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje podneska tužitelja nazvanog „revizija“, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda i kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

10.4. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Stoga je ocjena ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, sve kada bi se uzelo da se radi o prijedlogu za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

 

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 291. st. 2. i čl. 389.a st. 1. i 2. ZPP/22 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.