Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-601/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Zorc, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Trošelj & Sandra Zorc, Rijeka, Agatićeva 6/II, protiv tuženika-protutužitelja Interigre d.o.o. za igre na sreću, Zagreb, Karlovačka cesta 36 B, OIB: 57930981912, zastupanog po punomoćniku Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska 73, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2946/2018-38 od 16. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2946/2018-38 od 16. studenog 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužitelju- protutuženiku isplati iznos od 75.000,00 kuna / 9.954,21 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2013. do isplate (točka I. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 28.137,50 kuna / 3.734,49 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2022. do isplate (točka II. izreke).

Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenjem da nisu nastali i da ne postoje valjani pravni odnos i valjana pravna osnova temeljem kojih bi tuženik – protutužitelj bio u obvezi tužitelju – protutuženiku, temeljem Potvrde o neisplaćenom dobitku na iznos od 75.000,00 kn od 12.12.2013. isplatiti iznos od 75.000,00 kn, te tužbeni zahtjev za utvrđenjem da nisu nastali i da ne postoje valjani pravni odnos i valjana pravna osnova temeljem koje je tuženik – protutužitelj tužitelju – protutuženiku dana 12.12.2013. isplatio iznos od 86.870,00 kn su odbijeni, jednako kao i tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatom iznosa od 86.870,00 kuna / 11.529,63 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2013. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik-protutužitelj Interigre d.o.o. (dalje u tekstu rješenja: tuženik) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora povodom tužbe je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 75.000,00 kuna (9.954,21 eura) temeljem ugovora o igri na sreću. Povodom protutužbe, predmet spora je zahtjev tuženika za utvrđenjem da nije postojala pravna osnova za isplatom dobitka tužitelju iznosu od 75.000,00 kuna (9.954,21 eura) i posljedično tome zahtjev tuženika za vraćanjem predmetnog iznosa, te zahtjev tuženika za utvrđenjem da ne postoji prava osnova za isplatom iznosa od 86.870,00 kuna (11.529,63 eura) kojeg tužbenim zahtjevom potražuje tužitelj.

5. Sud prvog stupnja je prvostupanjskom postupku utvrdio:

- da je prednik tuženika Captura d.o.o. tužitelju isplatio iznos od 86.870,00 kuna s osnove ostvarenog dobitka na rulet aparatu ostvarenog **.**.2013. u automat klubu [obrt] u [adresa] kada je tužitelj ostvario dobitak u ukupnom iznosu od 161.870,00 kuna,

- da je tužitelju dana **.**.2013. izdana Potvrda o neisplaćenom dobitku na preostali iznos od 75.000,00 kuna od strane tuženika,

- da je protiv tužitelja kao okrivljenika vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl. brojem K-75/14 u kojem je tužitelj pravomoćno oslobođen krivnje da je počinio kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnom prijevarom i to igrajući na rulet aparatu dana 11./12. prosinca 2013. u automat klubu [obrt] u [adresa] u vlasništvu prednika tuženika Captura d.o.o.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka između stranaka je prije svega je sporna činjenica da li je tužitelj dana 11. na 12. prosinca 2013. manipulirao rulet aparatom u automat klubu [obrt], te, posljedično tome, postoji li pravna osnova za isplatom tužitelju temeljem valjanog ugovora o igri na sreću, ili postoji pravna osnova da tužitelj tuženiku vrati iznos s osnove izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove.

7. Sud prvog stupnja smatrao je da je navedena sporna činjenica utvrđena u kaznenom postupku tj. da je u istome nije utvrđeno da je tužitelj spornog dana manipulirao rulet aparatom na način da je podesio aparat stavljanjem dvije gumene brtve između donjeg dijela ruleta i staklene kupole, podesnim predmetom kuglicu koja se nalazi u ruletu namještao na brojeve koje je prethodno označio kao uplaćene. Uslijed navedenog, prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tuženika na okolnost počinjenja manipulativnih radnji tužitelja smatrajući da bi se takvim postupanjem ponovno odlučivalo o krivnji tužitelja za počinjenje radnje inkriminirane u kaznenom postupku te prekršilo pravilno ne bis in idem.

8. Međutim, takav pravna shvaćanja i utvrđenja suda prvog stupnja su pogrešna, te tuženik osnovano u žalbi ističe da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu čl. 12. st. 3. ZPP. Naime, odredbom čl. 12. st. 3. ZPP propisano je da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

9. Dakle, sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP, parnični sud je vezan presudom donijetom u kaznenom postupku samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca i to samo ako se radi o osuđujućoj presudi. To znači da parnični sud nije vezan presudom kaznenog suda koja je rezultirala donošenjem oslobađajuće presude.

10. Sud prvog stupnja smatra da bi utvrđivanjem činjenice eventualnog manipuliranja rulet aparatom od strane tužitelja u parničnom postupku bilo povrijeđeno načelo ne bis in idem te da bi takvo postupanje bilo protivno čl. 4. Protokola br. 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje: Konvencija). Međutim, takvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno. Naime, čl. 4.1 Protokola br. 7 uz Konvenciju propisuje da se nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države. Cilj čl. 4. Protokola br. 7 uz Konvenciju spriječiti da osoba bude nepravedno dva puta gonjena ili kažnjena za isto kriminalizirano ponašanje s time da se mora raditi o postupku ili postupcima koji su kaznene prirode (primjerice, prekršajnom) tj. ne mora se nužno raditi o kaznenom postupku u užem smislu te riječi.

11. Dakle, pretpostavka za primjenu čl. 4. Protokola br. 7 je da je počinitelj određenog društveno neprihvatljivog ponašanja dva puta kažnjen u postupcima koji su kaznene prirode. U konkretnom slučaju parnični postupak koji se vodi između stranaka predstavlja građanskopravni spor (čl. 1. ZPP) kojim se štiti privatnopravni interes, te isti nedvojbeno nije postupak kaznene prirode, pa se stoga na isti ne može odnositi čl. 4. Protokola br. 7. U tom smislu sud prvog stupnja se neosnovano poziva na stajališta koja je Europski sud za ljudska prava izrazio u odluci Milošević protiv Hrvatske (zahtjev br. 12022/16) jer se u navedenom postupku ispitivala povreda načela ne bis in idem u odnosu na dvije drugačije vrste postupaka (prekršajni i upravni-porezni) za koja je taj sud u tom konkretnom slučaju utvrdio da su oba bila kaznene prirode.

12. U tom smislu potrebno je navesti da spor povodom tužbe tužitelja i protutužbe tuženika predstavlja obveznopravni spor u kojem prethodno pitanje predstavlja utvrđenje postojanja ugovornog ili izvanugovornog obveznog odnosa Tužitelj u postupku tvrdi da između stranka postoj ugovorni odnos koji svoju osnovu ima u sklopljenom ugovoru o igri na sreću temeljem kojeg je tuženik dužan tužitelu isplatiti iznos od 75.000,00 kuna / 9.954,21 eura, dok s druge strane, tuženik u postupku da između stranaka takav ugovorni odnos ne postoji, već da zbog nepostojanja i ništetnosti ugovora o igri na sreću postoji izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove na temelju kojeg je tužitelj u obvezi tuženiku isplatiti (vratiti) iznos od 86.870,00 kuna / 11.529,63 eura. Eventualnim prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva tuženika tužitelj neće biti ni na što osuđen u smislu izricanja kaznene sankcije ili plaćanja novčane kazne, pa stoga neosnovano sud prvog stupnja smatra da je sporna činjenica nepostojanja manipulativnih radnji tužitelja utvrđena u kaznenom postupku, te da se u ovom postupku ne mogu izvoditi dokazi kojima će tuženik dokazivati svoje činjenične tvrdnje. Pritom je potrebno imati i u vidu da eventualne radnje koje tuženik tužitelju stavlja na teret i za koje smatra da su eventualno sklopljen ugovor o igri na sreću lišile njegovog svojstva aleatornosti, i ne moraju istodobno predstavljati radnje u koje u kaznenom smislu predstavljaju istodobno i počinjenje kaznenog djela.

13. Dakle, u konkretnom slučaju, nije bilo osnove da sud prvog stupnja odbija dokazne prijedloge tuženika na okolnost utvrđivanja postojanja manipulativnih radnji tužitelja s obrazloženjem da je ta činjenica utvrđena u kaznenom postupku, te da bi utvrđivanjem postojanja eventualnog manipuliranja tužitelja rulet aparatom bilo prekršeno pravilo ne bis in idem. Sud prvog stupnja je dakle, odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika pogrešno primijenio odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, te odredbu čl. 12. st. 3. ZPP. Navedeno postupanje suda prvog stupnja imalo je utjecaj na donošenje pravilne i zakonite presude, tako da je sud prvog stupnja počinio relativnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. i čl. 12. st. 3. ZPP.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15. S obzirom da je sud prvog stupnja na pripremnom ročištu održanom dana 3. listopada 2019. zaključio prethodni postupak, a bitna povreda odredaba parničnog postupka se odnosi i na prethodni postupak, sukladno čl. 377. st. 1. ZPP, odlučeno je da se predmet vraća sudu prvog stupnja u stadij prethodnog postupka, a kako bi sud provođenjem novog prethodnog postupka mogao otkloniti bitne povrede na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem.

16. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, te će, imajući u vidu, da sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP, nije vezan oslobađajućom presudom donijetom u kaznenom postupku, ponovno odlučiti o dokaznim prijedlozima tuženika posebice onim koji se odnose na pregledavanje snimki video nadzora i provođenjem dokaza vještačenjem. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj