Poslovni broj: Usž-2114/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠG iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Višić, odvjetnik Splitu Istarska 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1744/2024-7 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1744/2024-7 od 18. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-03/24-01/260, urbroj: 338-01-06-05-24-02 od 6. lipnja 2024., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točke I. i II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, klasa:

UP/I-502-03/22-02/336, urbroj: 338-17-01-24-12 od 20. veljače 2024., kojim tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Ministarstva obrane Republike Hrvatske, ozljeda od 21. veljače 2012., pod dijagnozama šifri prema MKB klasifikaciji S.13.4 (Iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice) i M 23 (Unutrašnje ozljede koljena), nisu priznate ozljedom na radu te mu nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da presuda nije dostatno obrazložena, te nije jasno koje su odredbe materijalnog prava primijenjene. Ističe da je nesporno da je pretrpio ozljedu prilikom dolaska na posao, te da se kod njega radi o ozljedi na radu. Navodi da nije bilo skrivljenog ponašanja koje je dovelo do prometne nesreće, te da je irelevantno što je za motocikl kojim je upravljao istekla prometna dozvola. Drži značajnim okolnost što je imao valjanu vozačku dozvolu, te navodi da do štetnog događaja nije došlo uslijed kvara ili neispravnosti motocikla. Smatra da je sud neosnovano odbio provesti dokaze njegovim saslušanjem te prometno vještačenje na okolnost nastanka prometne nesreće i ispravnosti motocikla. Predlaže Visokom upravnom sudu da poništi pobijanu presudu i rješenje tuženika, odnosno podredno da predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu, te predlaže Sudu da žalbu odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24-dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., 98/19, dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, te bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.). Točkom 3. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

8. Člankom 67. točkom 1. Zakona propisano je da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda do koje je došlo do skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (tučnjava na radnom mjestu, ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i opojnih droga i sl.).

9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj (zaposlen u Ministarstvu obrane) 21. veljače 2022. zadobio ozljede S.13.4 (Iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice) i M23 (Unutrašnje ozljede koljena). Tužitelj je vozeći motocikl, koji je vlasništvo druge osobe i kojem je istekla prometna dozvola i polica osiguranja, u [adresa], doživio prometnu nesreću na način da mu je drugo vozilo oduzelo prednost prolaska kojom prilikom je pao, te se ozlijedio. Radi navedenog, tužitelju je izdana obavijest o počinjenom prekršaju iz članka 238. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08 do 4/20, dalje: ZSPC), kažnjivog po članku 238. stavku 8. ZSPC-a, te mu je izrečena novčana kazna.

10. S obzirom na navedeno, pravilno je slijedom iznesenih podataka, prvostupanjski sud zaključio da se radi o nesavjesnom i neodgovornom ponašanju tužitelja, radi čega postoji zapreka za priznanju ozljede na radu prema odredbi članka 67. stavku 1. Zakona. Prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju ne može se zanemariti da samo vozila koja su registrirana i imaju važeću prometnu dozvolu smiju sudjelovati u prometu. Spisu prileže dokazi (potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Split od 23. veljače 2022., te dopis istog tijela od 15. rujna 2022.) u vezi okolnosti prometne nesreće i počinjenog prekršaja, dok navodi tužitelja o stanju motocikla i važećoj vozačkoj dozvoli nisu od utjecaja na utvrđenje počinjenog prekršaja za koji je platio novčanu kaznu.

11. Stoga navodi tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari. U odnosu na ostale navode, ističe se da u smislu članku 49. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, te sam ocjenjuje kojim dokaznim sredstvom će utvrditi spornu činjenicu, a s obzirom na prirodu upravne stvari.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska