Poslovni broj: Usž-2164/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ME iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, Natka Nodila 12A protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obustave isplate prijevremene starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3619/2023-9 od 3. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3619/2023-9 od 3. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-02/23-01/03013435213, urbroj: 341-99-05/3-23-3924 od 3. studenoga 2023., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, klasa: UP/I 140-02/23-01/03013435213, urbroj: 341-05-05/3-23-11749 od 20. srpnja 2023., kojim je tužitelju, korisniku prijevremene starosne mirovine, obustavljena isplata mirovine s 1. siječnja 2010.
3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je sud zanemario da je u presudi Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-105/14-13 od 7. siječnja 2016., koja je prethodila ovom postupku, navedeno da se članak 90. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98 do 133/13, dalje: ZOMO) odnosi na one osiguranike koji su registrirali obrt i počeli obavljati djelatnost, nakon što su već bili umirovljeni. S tim u vezi navodi da je imao registriranu djelatnost obrta u trenutku donošenja rješenja od 25. ožujka 2010. kojim mu je priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, te je mišljenja da je to rješenje trebalo poništiti primjenom postupovnih odredaba Zakona o općem upravnom postupku uz odgovarajuću primjenu materijalnopravnih odredbi ZOMO-a. Smatra da je došlo do povrede prava na pravično suđenje i jednakosti svih pred zakonom zajamčenih člancima 29. stavkom 1. i 14. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske. Poziva se na Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-374/2008 od 27. listopada 2008. i U-III-1529/2018 od 12. srpnja 2018., te na odluku Europskog suda za ljudska prava Vusić protiv Hrvatske. Traži trošak spora uključujući i trošak za sastav žalbe. Predlaže Sudu da uvaži žalbu i poništi pobijanu presudu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga danih tijekom postupka i predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda sukladno članku 134 stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24, dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-105/14-13 od 7. siječnja 2016., kojom je poništeno ranije rješenje tuženika i predmet je vraćen na ponovni postupak. U toj presudi sud je ocijenio da nije bilo jasno iz kojeg razloga je isplata mirovine koja je priznata i uspostavljena od 1. siječnja 2010., obustavljena s danom 2. siječnja 2010., imajući u vidu da nije moguće istovremeno imati status osiguranika i primati prijevremenu starosnu mirovinu. Ujedno, rješenje tuženika nije sadržavalo sve što propisuje članak 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21), te je trebalo ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za obnovu upravnog postupka.
8. U postupku nakon navedene presude, utvrđeno je da je tužitelj bio u obveznom mirovinskom osiguranju s osnove radnog odnosa od 24. travnja 1971. do 31. prosinca 2004, s prekidima. S osnove obavljanja obrta bio je u obveznom mirovinskom osiguranju od 1. veljače 2005. do 15. kolovoza 2005., te je od 16. kolovoza 2005. do 31. prosinca 2009. bio je zaposlen u Polar security-Barbir d.o.o. Ploče, Dalmatinska bb. Nadalje, tužitelj je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, od 25. ožujka 2010. počevši od 1. siječnja 2010., ostvario pravo na prijevremenu starosnu mirovinu na temelju članka 31. i 32. ZOMO-a, s početkom isplate od 1. siječnja 2010.
9. Tužitelj je 1. siječnja 2010. bio vlasnik obrta za koje postoji obveza osiguranja, što je utvrđeno na temelju rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo od 12. lipnja 2012. o upisu nove djelatnosti (proizvodnja suvenira) u obrtni registar za tužitelja-vlasnika obrta [obrt], [adresa] (razdoblje od 1. siječnja 2010. do 18. srpnja 2012.).
10. Odredbom članka 90. stavka 3. ZOMO-a propisano je da se korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja, osim u slučaju iz članka 16.a ovoga Zakona, isplata mirovine obustavlja.
11. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je postupio tuženik kada je odbio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je obustavljena isplata mirovine sa danom 1. siječnja 2010. na temelju odredbe članka 90. stavka 3. ZOMO-a. Tužitelj navodima iznesenim u žalbi ni ne osporava da je od 1. siječnja 2010. bio vlasnik obrta, za što postoji obveza osiguranja.
12. Stoga je pravilno na temelju članka 90. stavka 3. ZOMO-a, obustavljena isplata mirovine s 1. siječnja 2010., jer je već tada postojala zakonska osnova zakonska osnova za obustavu isplate mirovine korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obvezno osiguranje, a isplata mirovine ponovo mu je uspostavljena od 19. srpnja 2012. Time je u cijelosti postupljeno prema ranijoj presudi suda u Splitu, poslovni broj: UsI-105/14-13 od 7. siječnja 2016. Tužitelj u žalbi ponavlja navode koji nisu osnovani i koje je iznosio tijekom postupka, a za koje je sud naveo dostatne razloge u pobijanoj presudi, što ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
13. Stoga ovaj Sud smatra da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev, te osporeno rješenje tuženika ocijenio pravilnim i zakonitim.
14. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1.
ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
