REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5201/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, sa sjedištem u Zagrebu, A. Mihanovića 3, Područna služba u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-668/2023-3 od 8. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1205/2022 od 21. srpnja 2023., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-668/2023-3 od 8. listopada 2024., u odnosu na pitanje:

''Ako postoji uzročno - posljedična veza između invalidnosti osiguranika tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika i priznatog prava na invalidsku mirovinu, odnosno ako tužitelj isplaćuje mirovinu osiguraniku koji po redovnom tijeku stvari, da nije bilo prometne nesreće, ne bi isplaćivao i isplatama tako priznate mirovine trpi štetu, predstavlja li tu štetu razlika između visine priznate mirovine i one koja bi bila priznata zbog ozljede na radu?".

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-668/2023-3 od 8. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1205/2022 od 21. srpnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, smatrajući da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana drugostupanjska presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda iznesenih u odlukama Rev-113/2007 od 14. veljače 2008., Rev-338/2008-2 od 18. rujna 2012., Rev-2315/2011-2 od 20. svibnja 2020., Revr-127/06 od 9. svibnja 2006., Rev-138/07- 2 od 30. svibnja 2007., Rev-911/12-2 od 22. travnja 2015., Revt-275/14-3, Revx- 471/10-2 od 29. veljače 2012., Revx-425/2017-2 od 5. veljače 2019., Rev-5292/2019, Rev-425/2017, Revd-163/2021, Revd-387/2021., Revd-476/2020, Revd-548/2021, Revd-655/2021, Revd-4101/2020, Revd-4411/2021, Revt-412/2018, Revt-614/2017 i Rev-1437/2021, slijedom čega se poziva na razlog propisan odredbom članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/2023 - dalje: ZPP).

2. Pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu glase:

"1. Treba li u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 161. stavak 2. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/2013) prema pravnom načelu „lex posterior derogat legi priori“, odnosno da kasniji zakon derogira raniji ili pak odredbu članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05) s obzirom na to da odredbe isto pitanje uređuju na različit način;

2. Da li je odredba članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO) u odnosu na odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) lex specialis;

3. Ako postoji uzročno posljedična veza između invalidnosti osiguranika tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika i priznatog prava na invalidsku mirovinu, odnosno ako tužitelj isplaćuje mirovinu osiguraniku koji po redovnom tijeku stvari, da nije bilo prometne nesreće, ne bi isplaćivao i isplatama tako priznate mirovine trpi štetu, predstavlja li tu štetu razlika između visine priznate mirovine i one koja bi bila priznata zbog ozljede na radu?".

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.

4. Prijedlog je osnovan.

5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP, revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno pravno pitanje, navedeno i u izreci ovog rješenja i da su za to pitanje izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer o naznačenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a revizijski sud o tom pitanju nije izrazio svoje pravno shvaćanje.

6. U odnosu na preostala pitanja smatra se da je prijedlog povučen (članak 389.b. stavak 3. ZPP).

7. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe članka 385.a stavak 1. u vezi s člankom 389.b stavak 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil