REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2208/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Ojurović, odvjetnica u Viškovu protiv tuženika RJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, radi sprečavanja štetnih imisija, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenog protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-375/2023-2 od 4. veljače 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-567/2020-27 od 1. ožujka 2023., na sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-375/2023-2 od 4. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-567/2020-27 od 1. ožujka 2023. U prijedlogu je označio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase:
"1. Može li drugostupanjski sud prilikom odlučivanju o žalbi odstupiti od pravnog shvaćanja i jasne upute revizijskog suda iznesene u sličnom predmetu, odnosno je li drugostupanjski sud vezan u predmetu pravnim shvaćanjem donesenim u sličnim predmetima Rev 2028/2016-3 od 18. prosinca 2019 i Rev 2756/2016-2 od 11. siječnja 2022 da nema bezuvjetan učinak prestanka pasivne legitimacije tuženika, tako i u Rev x 843/14-2 od 09. prosinca 2014 i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske?
2. Da li kod otuđenja stvari ili promjene vlasništva na nekretnini kada nije moguće primijeniti čl.195 ZPP-a, da li sud mora paziti kod dosude troškova postupka barem do onog vremena dok je stranka sudjelovala u postupku i bila pasivno legitimirana, a da time ne krši ustavno načelo „Pravo na imovinu"?
3. Da li sud tijekom postupka po službenoj dužnosti pazi (kao ovdje u konkretnom slučaju) kada se tijekom postupka promijeni stranka u postupku iz tog razloga odbije tužbeni zahtjev jer se zbog merituma istog presuda neće moći provesti odnosno da li je drugostupanjski sud smio preinačiti prvostupanjsku presudu pozivajući se u konkretnom slučaju na članak 195. ZPP-a ili je morao presudu ukinuti i vratiti na ponovni postupak da bi prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 83. ZPP- a koji propisuje dužnost suda da pazi na sposobnost parnične stranke tijekom cijelog postupka te ukoliko utvrdi promjenu da je dužan pozvati tužitelja da uredi tužbu?"
1.2. Kao razlog važnosti prvopostavljenog pitanja tužitelj ističe pravno shvaćanje o učincima odredbe čl. 195. st. 1. i 2. ZPP izraženo u odlukama revizijskog suda Rev- 2028/2016-3 od 18. prosinca 2019. i Rev x-843/2014 od 9. prosinca 2014. i pravno shvaćanje zauzeto na 5. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dok za drugo i treće pitanje ističe da nama prakse revizijskog suda.
1.3. Tužitelj smatra da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti podnošenje revizije radi predloženih pitanja koja su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, ali i za razvoj prava kroz sudsku praksu te za ostvarivanje ustavnog prava na imovinu, a za koje pravo smatra da mu je povrijeđeno donošenjem pobijane odluke o troškovima postupka.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik nije odgovorio.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno pravo na mirno uživanje imovine.
4. U odnosu na postavljeno prvo pravno pitanje valja reći da to pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP jer nije propisano da bi sud u nekom postupku bio vezan pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odluci donesenoj u nekom drugom postupku, niti sudska praksa predstavlja formalni izvor prava u smislu na koji ukazuje tužitelj, već ista može djelovati snagom uvjerljivosti pravnih shvaćanja i argumenata koji su u pojedinim odlukama izneseni. Drugostupanjski je sud naveo i imao u vidu shvaćanja izražena u sudskoj praksi, te za svoju (drugačiju) odluku dao jasne i razumljive razloge. Pri tom je za napomenuti i da odluka ovog suda Rev x- 843/2014 od 9. prosinca 2014. sadrži pravno shvaćanje o primjeni čl. 195. st. 2. ZPP s kojim je u skladu stav drugostupanjskog suda, dok je odluka Rev-2028/2016-3 od 18. prosinca 2019. donesena u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (predaja u posjed stvari).
4.1. Za drugo i treće pitanje, koje problematiziraju odluku o troškovima postupka, u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi se dalo zaključiti o toj važnosti pitanja u smislu odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, predlagatelji ne ukazuje da o postavljenim pitanjima, a u bitnom podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima, postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem iz osporene odluke (dakle: shvaćanje nekog drugog suda iz odluke koja bi bila konkretizirana, sve kako bi se njezina usporedba sa ovdje osporenom odlukom mogla provjeriti), ili da se o njima uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse). Pritom, sam paušalan navod da o istaknutim pitanjima nema prakse revizijskog suda ne može zamijeniti potrebne jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ZPP.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
6. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu u vezi navodne povrede prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija), ovaj sud smatra da pobijana odluka o troškovima postupka, koja predstavljaju zadiranje/miješanje u navedeno pravo tužitelja, temelji na zakonu - odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. U vezi primjene podudarnih materijalnopravnih odredbi postoji i stabilna sudska praksa ovog suda ("gubitnik plaća"), te je ona tužitelju mogla i morala biti poznata. Naime, obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u čl. 154. st. 1. ZPP, a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj i tek iznimno, može doći do nerazmjernog ograničenja konvencijskog prava, naročito u sporovima protiv države, ako stranka iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti neuspjeh u sporu. Pritom, tužitelj nije tvrdio niti dokazao da mu je plaćanje odmjerenih troškova bio nametnut značajan financijski teret, te ništa ne ukazuje da je u danim okolnostima drugostupanjski sud primijenio tu odredbu na način koji bi bio nerazmjeran legitimnom cilju i nametnuo prekomjeran teret tužitelju.
7. Dakle, kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
