Poslovni broj: Usž-4241/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanja Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja FN, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Gregović odvjetnik u Rijeci, Vatroslava Lisinskog 6, protiv tuženika Povjerenstva za rješavanje odštetnih zahtjeva radnika oboljelih od profesionalne bolesti zbog izloženosti azbestu, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi novčane naknade zbog profesionalnog oboljenja uslijed izloženosti azbestu , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-764/2024-9 od 3. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-764/2024-9 od 3. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-764/2024-9 od 3. listopada 2024. poništeno je rješenje Povjerenstva za rješavanje odštetnih zahtjeva radnika oboljelih od profesionalne bolesti zbog izloženosti azbestu, KLASA: UP/I-402- 08/24-01/15, URBROJ: 338-21-58-24-02 od 12. travnja 2024. godine (točka I izreke), naloženo je tuženiku da o zahtjevu tužitelja za priznavanje novčane naknade zbog profesionalnog oboljenja uslijed izloženosti azbestu odluči polazeći od toga da je predmetni zahtjev podnesen pravodobno, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu i povrata fizičkog spisa tuženiku (točka II izreke), naloženo je tuženiku Republici Hrvatskoj, Povjerenstvu za rješavanje odštetnih zahtjeva radnika oboljelih od profesionalne bolesti zbog izloženosti azbestu, da tužitelju FN nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora, a ako tuženik u ostavljenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zatezne kamate, koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate (točka III. Izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-402-08/24-01/15, URBROJ: 338-21-58-24-02 od 12. travnja 2024. godine odbačen je zahtjev tužitelja za priznavanje novčane naknade zbog profesionalnog oboljenja uslijed izloženosti azbestu, slijedom utvrđenja da odštetni zahtjev nije podnesen unutar prekluzivnog šestomjesečnog roka propisanog člankom 8. stavkom 2. Zakona o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu („Narodne novine“, broj 79/07, 139/10 i 111/18 dalje Zakon o obeštećenju).

3. Tuženik pobija presudu zbog svih razloga iz odredbe članka 126. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, 36/24, dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da nije sporno da je tužitelju nadležno tijelo (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) profesionalnu bolest priznalo dana 13. ožujka 2023. Ističe da o zahtjevima rješava kao neovisno i samostalno kolegijalno tijelo, primjenjujući Zakon o općem upravnom postupku, kako je propisano Zakonom o obeštećenju. Smatra da su u postupku utvrđene sve relevantne činjenice te da je tužitelj putem opunomoćenika zahtjev za obeštećenje podnio po isteku roka od šest mjeseci te da tuženik nije nadležan istraživati činjenice zbog čega tužitelj nije od 20. ožujka 2023. , kada je zaprimio ovjerenu Tiskanicu o priznanju profesionalne bolesti, obavijestio svog opunomoćenika do dana 25. ožujka 2024. (više od dvanaest mjeseci). Pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što Zakonom o obeštećenju nije propisano da tuženik treba utvrđivati kada je i kako Tiskanica uručena tužitelju s obzirom na to da tuženik vodi računa o striktnom roku propisanom zakonom o obeštećenju. Poziva se na sudsku praksu Upravnog suda u Rijeci te predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tuženik pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporenim rješenjem tuženika kojim je odbačen zahtjev tužitelja povrijeđen zakon na njegovu štetu. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je poništio rješenje tuženika.

7. Prvostupanjski se sud valjano pozvao na odredbu članka 93. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21 dalje ZUP), vezano uz članke 85. odnosno 86. ZUP-a, te utvrdivši da se iz spisa predmeta upravnog postupka tuženika, niti iz dokaza koje je sud sam pribavljao (dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka od 30. rujna 2024. uz ispis iz poštanske aplikacije) ne može utvrditi kada je na zakonom propisani način izvršena dostava Tiskanice o priznanju prava na profesionalnu bolest tužitelju. Stoga je i pravilno zaključio da se ne može utvrditi niti da je prekluzivni rok od šest mjeseci za podnošenje zahtjeva protekao te da je zahtjev valjalo odbaciti.

8. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tuženik isticao tijekom prvostupanjskog spora i o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.

9. Trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić - Babić