Poslovni broj: Usž-1962/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijaliste Blaženke Drdić, zapisničarke, upravnom sporu pokrenutom po Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, VI Policijskoj postaji Zagreb, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, odlučujući o žalbi koju je podnio VA, državljanin Burundi, kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Matijević, odvjetnica u Zagrebu, Josipa Sermagea 14A, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 429/2025-2 od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-429/2025-2 od 5. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda potvrđeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, klasa:
UP/I-216-01/25-03/165, urbroj: 511-19-32-23-2 od 4. ožujka 2025. kojim je državljaninu treće zemlje ĆA, rođenom **.**.1971. u mjestu Bujmbura, državljanin Burundi, određen smještaj u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, na nakraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca, počevši od dana donošenja tog rješenja.
2. Žalitelj pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne navodi valjane i obrazložene razloge na temelju kojih je utvrđeno da se blažim mjerama ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, kao ni razloge u pogledu procjene individualnih okolnosti. S obzirom da se radi o ograničavanju jedne od temeljnih sloboda (sloboda kretanja) smatra da je bilo nužno obrazložiti razloge koji upućuju na postojanje zakonskog osnova koji opravdavaju izricanje najstrože mjere, koja nije razmjena cilju koji se takvom mjerom postiže. Ističe da je rješenje kojim se određuje smještaj u Tranzitni prihvatni centar za strance doneseno protivno načelu zakonitosti i utvrđivanja materijalne istine. Navodi da su u upravnom postupku odlučne činjenice pogrešno utvrđene, uz brojne propuste koje se odnose na prisutnost prevoditelja i pravo da prilikom uhićenja odredi punomoćnika za zastupanje. Iznosi navode u pogledu pravilnosti provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju predmetnog rješenja, a u kojem je doneseno rješenje o protjerivanju od 5. srpnja 2024. koje je postalo pravomoćno donošenjem odluke ovog Suda poslovni broj Usž-4012/2024-2 od 18. prosinca 2024. Ističe da je putem svoje opunomoćenice podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene presude, kao i ustavnu tužbu o čemu je uredno obavijestio tuženika. Stoga smatra da navedeno ukazuje da se ne skriva i da poštuje pravne propise. Navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da je građanin Bangladeša, da je ograničenje slobode kretanja određeno od strane VII. Policijske postaje umjesto VI. i to na mjesec dana umjesto na tri mjeseca. Smatra da navedeno ukazuje da prvostupanjski sud nije ispitao zakonitost predmetnog rješenja. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i donijeti odluku o ukidanju rješenja koje je predmet ocjene zakonitosti ovog postupka. Potražuje trošak za sastav žalbe.
3. Donositelj rješenja od 4. ožujka 2025. u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode. Navodi da su u provedenom postupku pravilno utvrđene sve relevantne činjenice za donošenje zakonite odluke o smještaju ĆA u Tranzitni centar za strance. Ističe da je VA na područje EGP-a ušao ilegalno bez putne isprave ili druge identifikacijske isprave, da nema prijavljen boravak, a iz samog njegovog iskaza i postupanja (uhićen na radnom mjestu) da ne proizlazi da je imao namjeru napustiti prostor EGP-a.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda i postupak koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje o smještaju žalitelja u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj zakonito. U obrazloženju presude sud je iznio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je potvrdio rješenje, uz navođenje odredbi materijalnog prava koje je primijenio.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je VA, državljanin Burundija, nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku na području mjesta Šiljkovača, Općina Cetingrad, da je izrazio namjeru za međunarodnu i privremenu zaštitu te je prepraćen u Prihvatilište za tražitelje azila u Zagrebu. Dana 29. svibnja 2023. vraćen je u Republiku Hrvatsku po Dublinskom postupku iz Belgije, te je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, klasa: UP/I-216-03/22-06/4964, urbroj: 511-01-212-24-12 od 5. srpnja 2024. odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i određeno da je u roku od 8 dana od izvršnosti dužan napustiti EGP. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno donošenjem presude ovog Suda poslovni broj Usž-4012/2024-2 od 18. prosinca 2024. Kako VA nije postupio po navedenom rješenju to je Policijska uprava zagrebačka, VI Policijska postaja Zagreb donijela rješenje o protjerivanju, klasa: UP/I-216-04/25-01/695, urbroj: 511-19-32-25-2 od 4. ožujka 2025., kojim se VA protjeruje iz Republike Hrvatske te mu se nalaže napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) sa zabranom ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Pored toga, riješeno je da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla Burundi, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.
8. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja koje je predmet ocjene zakonitosti u ovom sporu nadležno je tijelo utvrdilo da je VA nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, odnosno EGP 6. listopada 2022. bez putne ili druge identifikacijske isprave, da nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, nema adresu smještaja na kojoj bi se mogao prijaviti, te da se iz njegovog iskaza i postupanja može zaključiti da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a. Suprotno žalbenim navodima iz sadržaja zapisnika klasa: UP/I-216-04/25-01/695, urbroj: 511-19-32-25-3 d 4. ožujka 2025. proizlazi da je VA u upravnom postupku ispitan u prisutnosti prevoditelja, te da je upoznat s pravom na zastupanje po ovlaštenom opunomoćeniku, kao i pravom na besplatnu pravnu pomoć uz uručenje liste opunomoćenika, što je potvrdio vlastoručnim potpisom na zapisnik.
9. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o smještaju u Tranzitni prihvatni centar za strance, a koje žalitelj svojim navodima u sporu nije doveo u sumnju, prvostupanjski sud je ocijenio pravilnom odluku javnopravnog tijela, donesenu na temelju članka 212. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.; u daljnjem tekstu: ZoS) jer se u konkretnoj situaciji ne mogu primijeniti blaže mjere iz članka 213. stavka 1. ZoS-a.
10. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio ocjenu javnopravnog tijela da je u konkretnom slučaju procjenom individualnih okolnosti utvrđeno da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske iz razloga navedenih u članku 214. stavku 2. alinejama 1, 2., 3. i 8. ZoS-a. Ovo stoga što je VA koji je nezakonito ušao na područje Republike Hrvatske bez osobnih dokumenata i bez prijavljenog boravka, te nije postupio po pravomoćnom i izvršnom rješenje i napustio EGP, na zapisnik od 4. ožujka 2025. izjavio da i dalje namjerava živjeti i raditi na području Republike Hrvatske.
11. Ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na odlučivanje u ovom postupku. Uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, a koje žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno osporavano rješenje ocijenio zakonitim, jer je doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenih činjenica i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke iz članka 212. stavka 1. u vezi s člankom 214. stavkom 2. alinejama 1., 2., 3. i 8. ZoS-a za donošenje rješenja o smještaju žalitelja u Tranzitni prihvatni centar za strance, te s obzirom na individualne okolnosti žalitelja nije bilo moguće primijeniti blaže mjere iz članka 213. stavka 1. ZoS- a.
12. Žaliteljevi navodi u pogledu pravilnosti ranije provedenog upravnog postupka i spora u pogledu rješenja kojim mu je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu nisu od utjecaja na odlučivanje u ovom upravnom sporu u kojemu je predmet ocjene zakonitost rješenja o smještaju žalitelja u Tranzitni prihvatni centar za strance, donesenog na temelju ZoS-a. Također, navodi žalitelja u pogledu pogrešaka prvostupanjskog suda navedenih u obrazloženju pobijane presude nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Da se radi o očitim pogreškama u pisanju proizlazi iz uvoda i izreke presude, kao i dijela obrazloženja gdje je pravilno naznačeno da je žalitelj državljanin Burundija, te da je osporavano rješenje doneseno od strane VI. policijske postaje Zagreb. Navedene pogreške u pisanju obrazloženja, kao i pogrešno napisano trajanje ograničenja kretanja u točki 1. izreke obrazloženja (a koje ne odgovara pravilno određenom trajanju ograničenja u rješenju koje je predmet ocjene zakonitosti) prvostupanjski sud može u smislu članka 124. stavka 1. ZUS-a ispraviti u svakom trenutku.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe nije osnovan u smislu odredbe članka 144. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio sa žalbom.
14. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
