Poslovni broj: Usž-1724/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČA, državljanina Turkmenistana, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3544/2024-7 od 11. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3544/2024-7 od 11. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/322, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 8. svibnja 2024. Točkom II. izreke presude tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu te je u točki III. izreke presude naloženo tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Osporenim rješenjem tuženika u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1992. u mjestu Dašoguz, Turkmenistan, državljanina Turkmenistana, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te je u točki II. izreke određeno da je u roku od osam dana od dana izvršnosti toga rješenja tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
3. Tužitelj žalbom pobija točku I. izreke presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da pobijana presuda nije valjano obrazložena i da ju je u pobijanom dijelu nemoguće ispitati. Ističe da je Turkmenistan napustio zbog političkog pritiska i da postoji stvarna opasnost da će biti smatran političkim protivnikom jer tamo nije regulirao status i zbog dugog izbivanja će mu život biti ugrožen. Ostaje kod svih navoda iz tužbe i smatra da ispunjava sve uvjete za pružanje međunarodne zaštite. Ne prihvaća zaključke suda za nepriznavanje azila ili supsidijarne zaštite jer kod njega postoji subjektivni element „osnovanog straha“. Pri tome upućuje na primjenu Priručnika Visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice. Predlaže poništiti točku I. izreke presude i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je na isto primijenjen odgovarajući propis. Ostaje u cijelosti kod pravnih shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točku I. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi pred prvostupanjskim sudom. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane članak 20. i članak 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23. – dalje: Zakon). Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao iscrpno obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe, koje navode tužitelj ponovno u bitnome iznosi u žalbi.
8. S obzirom na podatke spisa, prema ocjeni ovog Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva, tuženik i sud proveli su postupak procjene činjenica i okolnosti u skladu s člankom 28. Zakona te je s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu odredbe članka 20. Zakona niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona.
9. Sud je, kao i tuženik, s obzirom na postojeća izvješća i iskaz tužitelja tijekom upravnog postupka, osnovano zaključio da tužitelja u zemlji podrijetla nitko nije proganjao, da je zemlju podrijetla napustio s valjanom putnom ispravom zbog ekonomskih razloga i da se povratkom u istu neće suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknuća, neće biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, kao niti individualnoj prijetnji životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Svoju je odluku detaljno i iscrpno obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona, kako u vezi s napuštanjem Turkmenistana zbog diktature jer je sam tužitelj u iskazu, koji je ocijenjen vjerodostojnim, naveo da nikada nije imao problema s vlastima, tako i u vezi s procjenom budućeg rizika zbog povratka u Turkmenistan jer je ocijenjeno da sigurnosni rizik povratka u regiju Dašoguz ne doseže mjeru ugroze civilnog stanovništva, pri čemu je posebno uzeto u obzir da je tužitelj zemlju podrijetla napustio dobrovoljno zbog ekonomskih razloga.
10. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud cijeni da paušalni prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi protiv pobijane presude u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja ne mogu biti od utjecaja na njezinu zakonitost, s obzirom na to da mu je u upravnom sporu dana mogućnost da se izjasni o svim odlučnim činjenicama, a iz prethodno opisanog utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj ekonomski migrant, a ne izbjeglica. Iz navedenog razloga nije ocijenjeno osnovanim ni pozivanje tužitelja na primjenu Priručnika Visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice.
11. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da osporenim rješenjem, kojim je zahtjev tužitelja odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, kao i da je o mjeri osiguranja iz točke II. izreke osporenog rješenja odlučeno pravilnom primjenom članka 183. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 184. stavkom 1. i stavkom 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.).
12. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta te članak 20. i članak 21. Zakona, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava.
13. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
