- 1 -              Revd 3137/2023-2

Broj: Revd 3137/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku R. A., odvjetniku u C., protiv tuženika I. H. iz K. P., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u Đ., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-834/2022-3 od 19. siječnja 2023., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-384/2019-23 od 8. veljače 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha radi naplate novčane tražbine koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ovr-4169/2018 od 30. studenoga 2018., kao i da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Potvrđena je i toč. II. izreke prvostupanjske presude kojom je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.226,43 Eur/16.775,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske odluke tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući slijedeća pitanja:

"1) Mogu li stranke parničnog postupka zaključiti valjani vansudski sporazum (nagodbu) sa kojom potpuno razrješavaju svoja međusobna prava i obveze bez obzira na konačni ishod tog parničnog postupka, dakle tako da ih predstojeća presuda koje će se tek donijeti u tom parničnom postupku ne obvezuje (ne primjenjuje se) već isključivo taj njihov sporazum te mogu li se stranke međusobnim sporazumom, nakon donošenja sudske presude, odreći prava koja iz takve presude i tog parničnog postupka proizlaze te uopće neovisno o presudi sporazumno razriješiti svoja prava i obveze, tako da su tim sporazumom u cijelosti namireni u svojim tražbinama neovisno o odluci suda? U takvim situacijama vezuje li stranke donesena presuda (koju su stranke svojim sporazumom isključile) ili ih vezuju sami sporazumi koje su stranke zaključile (i to sve upravo sporazumno i izričito ugovorile)?

2) Čiji je teret dokaza u pogledu dokazivanja činjenica koje proizlaze iz pismene obostrano potpisane izjave – potvrde, onoga tko se poziva na navode iz tih izjava - potvrda koje dostavlja ili onoga tko osporava sadržaj tih potvrda? Te neovisno o tome može li sud primijeniti čl. 221.a ZPP-a za stranku u odnosu na koju je sud odbio provođenje dokaza koje je u tom smislu ista predložila?''

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud ocijenio je prijedlog nedopuštenim, jer, unatoč tome što je predlagatelj naznačio revizijska pitanja, u prijedlogu nisu izneseni razlozi u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP koji bi bili relevantni za osiguranje jedinstvene primjene prava te ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Nadalje, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, čime su ujedno povrijedili i njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst i 5/14 - dalje: Ustav RH).

5.2. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

5.3. Jednako tako, ovaj sud primjećuje da su odluke nižih sudova bile utemeljene za odredbi čl. 221.a. ZPP, kojom se ograničava pravo na pristup sudu. Ta odredba, koja je odraz načela ekonomičnosti i načela pravne sigurnosti, ima za cilj uspostaviti procesnu disciplinu kako bi se postupak proveo bez odugovlačenja i u razumnom roku te zaštititi procesna prava tuženika. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili navedenu odredbu – kojom su uređena pravila o teretu dokazivanja, pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu, imajući u vidu da tužitelj tijekom postupka nije dokazao odlučnu činjenicu - da je između stranaka sklopljena nagodba i da je tužitelj ispunio svoj dug prema tuženiku u cijelosti.

5.4. Kako, dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu, prijedlog za dopuštenje revizije je i u tom dijelu trebalo odbaciti kao nedopušten.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1., 2., 3. i 4. ZPP, riješiti kao u izreci.

7. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 22. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.