REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3961/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice TŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice DŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Mitru Knežiću, odvjetniku u Dugom Selu, protiv tuženika NŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dinko Kulaš, odvjetnik u Dugom Selu, radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2825/2023-2 od 22. svibnja 2024. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-30/2022-18 od 25. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke, u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2825/2023-2 od 22. svibnja 2024. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-30/2022-18 od 25. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.
2. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i smatra da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno njegovo temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1., čl. 18. st. 1 i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) te predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije protiv osporene odluke.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Revizijski sud je ocijenio da podnositelj prijedloga nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pošteno i pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija), a sve u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana za donošenje presude sa precedentim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti.
Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.
5. Naime, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetnom preispitivanja), shvaćanje sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Činjenica da je isti izgubio spor, ne znači da mu je ujedno povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, a koje je zaštićena kategorija na temelju čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. toč. 1. Konvencije te odredbe čl. 48. st. 1. Ustava.
Isto tako to što nižestupanjski sud zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od onih kako to smatra tuženik ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
Tuženik također ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, pa time ni nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Osim navedenog ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o tužbenom zahtjevu i svim navodima tužitelja te da ravnopravno sudjeluje u postupku, time da je u pobijanoj odluci drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučujuće žalbene navode.
Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje ili da mu je bio onemogućen pristup sudu.
7. U vezi navoda tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba reći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstava. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Kad su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi kojim predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
9. Budući da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
