Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2380/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Arturu Fišbahu odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Porsche Mibiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB:36514183925, zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P- 1092/2023-6 od 24. travnja a 2025., dana 28. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-1092/2023-6 od 24. travnja a 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjskog rješenje glasi:
"Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda."
2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.
Pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
5. Tužiteljica je prvostupanjskom sudu podnijela tužbu radi utvrđenja i isplate temeljem Ugovora o kreditu [broj kredita] 21. prosinca 2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženika.
Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru za postupanje u ovom predmetu navodeći da je u Ugovoru o kreditu [broj kredita] od 21. prosinca 2007., točki 11.3. ugovorena nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog Ugovora.
6. Prema navodima tuženika i prema podacima iz spisa tuženik ima sjedište u [adresa], a uvidom u točku 11.3. Ugovora utvrđeno je da je ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika.
7. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da točka 11.3. Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužiteljica morala putovati u Zagreb što bi ju moglo odvratiti od ostvarenja njezinih prava, a sama odredba je formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.
8. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio dalje da nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu čl. 70. st. 1. točka 4. ZPP-a, pa kako tužiteljica ima prebivalište i boravište u [adresa], mjesno nadležan je sud prebivališta i boravišta tužiteljice, dakle, prvostupanjski sud.
9. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da prorogacijska klauzula nije jasna, lako razumljiva i uočljiva u smislu čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003, dalje: ZZP/2003) zbog čega sud ne bi imao ovlaštenje ispitivati njenu (ne)poštenost. Iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni nadležnost suda za slučaj spora, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe (udaljenost od mjesta njezinog prebivališta do nadležnog suda), sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.
10. Žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije izvršio uvid u sam ugovor pravno su neodlučni jer činjenica ugovaranja mjesne nadležnosti među strankama nije sporna, a nesporne činjenice se ne utvrđuju provođenjem posebnih dokaza.
11. Prema ZZP/2003, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, a koji je mjerodavni propis koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Odredbom članka 87. st. 1. istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
Identične odredbe sadrži i Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 i 59/23) koji je na snazi u ovom trenutku, a kojim Zakonom je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993.). Prema članku 53. Zakona o zaštiti potrošača(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima (st. 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).
11.1. Prema članku 19. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23) u sporovima koji nastane u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna stana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta, gdje potrošač ima prebivalište.
11.2. Kako ZPP ne sadrži prisilne (kogentne) odredbe o isključivoj nadležnosti za potrošačke sporove, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti o kojoj nisu vođeni pojedinačni pregovori, nije na temelju članka 81. stavka 5. ZZP/2003 izuzeta iz područja primjene glave 10. II. dijela tog Zakona („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima).
11.3. Ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ne odnosi se na predmet ugovora i cijenu pa u smislu članka 84. ZZP/2003 podliježe testu poštenosti iako je jasno i lako razumljivo sastavljena.
12. Posebno s obzirom na žalbene navode treba dodati i to da je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru, unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka nije mogla pregovarati niti utjecati na sadržaj. Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke jedna drugoj uvjetuju bez posebnog pregovaranja nadležnost suda, čime tužena sebe dovodi u znatno povoljniji položaj od tužiteljice i time je dovodi u neravnopravan položaj.
12.1. Kako je pravna posljedica takvih odredbi ništetnost, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je prigovor tužene neosnovan.
Tužiteljica bi kao potrošač, kao osoba čije je prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bila primorana snositi dodatne troškove dolaska na sud, što se ne odnosi jednako i na tuženika.
13. Nadalje, prema članku 19. l. stavak 1. ZPK-a, a koji članak uređuje nadležnost sudova, u sporovima koji nastanu u svezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru nadležan je kao sud mjesta gdje tužiteljica kao potrošač ima prebivalište, sve sukladno citiranom članku 19. stavak 1. ZPK-a.
Članak 19.l stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15, dalje ZID ZPK) koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. u ovom predmetu se primjenjuje jer je riječ o procesnoj odredbi koja se primjenjuje na sve sporove u tijeku nakon stupanja na snagu.
14. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučiti kao u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
15. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Zagrebu, 28. svibnja 2025.
Sutkinja:
Mr.sc. Iris Gović Penić
