REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2213/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Josipa Turkalja, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, Područna služba u Splitu, protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 22694857747, koga zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Split 1, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 2864/2024-3 od 7. studenoga 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-343/16 od 13. ožujka 2017., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2864/2024-3 od 7. studenoga 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-343/16 od 13. ožujka 2017., uz tvrdnju da je u pobijanoj odluci postupljeno suprotno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-3336/2018-2 od 13. travnja 2022), zbog čega je ono važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. U prijedlogu je naznačio pravno pitanje koje glasi:
„Je li drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od pravnog shvaćanja i upute revizijskog suda iznesene u odluci toga suda koja je donesena u tom postupku, odnosno je li drugostupanjski sud u situaciji kada je odlukom revizijskog suda ukinuta njegova prethodna odluka i predmet mu je vraćen na ponovno odlučivanje, obvezan pri ponovnom odlučivanju uzeti u obzir pravno shvaćanje i uputu revizijskog suda iz odluke kojom je ukinuta drugostupanjska odluka?“
3. Tužitelj, u odgovoru na prijedlog, navodi da je neosnovana smatra tvrdnja tuženika da drugostupanjski nije uzeo u obzir pravno shvaćanje i uputu revizijskog suda iz predmetnog rješenja Rev-3336/2018-2 od 13. travnja 2022. jer se u točki 22. obrazloženja presude pozvao na više odluka revizijskog suda (Rev 111/2022, Rev 644/2022, Rev-1068/21, Rev-136/23), u kojima je revizijski sud naknadno zauzeo pravni stav po kojem "imajući u vidu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje isprave koje izdaje tužitelj imaju onaj stupanj vjerodostojnosti koji može izvan svake sumnje dovesti do zaključka da su utuženi izdaci za liječenja zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama također iz sustava javnog zdravstva, a što trebaju cijeniti nižestupanjski sudovi." Slijedom navedenog smatra da tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije ne ispunjava pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385. ZPP-a na koje se poziva, odnosno da je pravno neutemeljen i predlaže da se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbaci temeljem čl.389.a. stavka 4. ZPP-a ili odbije temeljem čl. 389.b. st. 1. i 2. ZPP-a.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno pravno pitane koje se odnose na (ne)postupanje drugostupanjskog suda po uputi revizijskog suda u predmetu u kojem je dana uputa, međutim po ocjeni ovoga suda ono nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer ono polazi od pogrešne pretpostavke da nije postupljeno po uputi revizijskog suda danoj u rješenju Rev-3336/2018-2 od 13. travnja 2022.,
5. 2. Naime, u predmetnom postupku tužitelj je dostavio izvatke o plaćanju iz sustava Državne riznice, a po uputi iz ukidne odluke Županijskog suda u Splitu br. Gž- 2015/15-2 od 16.lipnja 2016., budući je isti sud ocijenio da bi tužitelj u skladu s odredbom čl. 219. ZPP-a trebao dodatno dokazati da je izvršio predmetna plaćanja, to je u ponovljenom postupku tužitelj i učinio, te je tako postupio u skladu s pravnim shvaćanjem donesenim u navedenim rješenjima Vrhovnog suda. Tuženik se stoga neosnovano pozvao na odluke revizijskog suda (Rev-244/2021 od 23.03.2021 Rev- 158/98 od 18.03.1999 Rev-x-578/2016 od 02.10.2018 ) koje se odnose na situaciju kada je drugostupanjski sud postupio suprotno čl. 394.a ZPP jer nije prihvatio pravno shvaćanje ovoga suda u ranijoj ukidnoj odluci, (na koji način je ponovno počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 394.a ZPP jer je takvo postupanje bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke).
6. Osim toga, pravno shvaćanje o naznačenom pitanju, izneseno u pobijanoj odluci, ne odstupa, nego je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u brojnim odlukama (tako u Rev-2893/2018-2 od 08. listopada 2024, Rev 842/2017-2 od 21. prosinca 2021. i dr.).
7. Odluka, (Rev-3336/2018 od 13.04.2022), na koje se također poziva predlagatelj, nije relevantna jer je u njoj izneseno shvaćanje po kojem „knjigovodstvena dokumentacija tužitelja na kojoj je utemeljena pobijana odluka predstavlja ispravu koja nije javna, za nju ne vrijedi presumpcija istinitosti iz članka 230. stavak 1. ZPP, zbog čega ju je bilo potrebno vrednovati i cijeniti u sklopu svih ostalih dokaza“, a to je, kako je naprijed navedeno, upravo u ponovljenom postupku učinio drugostupanjski sud.
8. U ovakvoj vrsti sporova, potrebno je dodatno ukazati, radi smanjenja broja takvih predmeta i na praksu Vrhovnog suda Njemačke VIZR VI ZR 1/98 i Visokog zemaljskog suda Hamm 9 U 9U 1/96., prema kojoj nositelji zdravstvenog i socijalnog osiguranja ne moraju i nisu dužni dokazivati da su stvarno platili račune za troškove liječenja, jer se radi o uglednim ustanovama socijalnog osiguranja i da navedeno dokazivanje vrlo često nije niti moguće zbog velikog broja računa uplata i isplata koje svakodnevno primaju, obavljaju i vrše.
9. Kako izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda iznesenog u naprijed citiranim odlukama, naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
