Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-106/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja KA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Sočancu, odvjetniku iz Zagreba protiv ovršenika: 1. TA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, svi ovršenici zastupani po punomoćniku GA, odvjetniku iz [adresa], odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru pod brojem Ovr-239/2024-6 od dana 12. ožujka 2025. godine, dana 28. svibnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovršenika, te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru pod brojem Ovr-239/2024-6 od dana 12. ožujka 2025. godine i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O trošku žalbenog postupka odluku će donijeti prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem (koje je doneseno temeljem članka 41. stavak 3. Ovršnog zakona – „Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) određena je ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-1050/2002 od dana 6. prosinca 2012. godine, potvrđene presudom Županijskog suda u Zadru pod brojem Gž-1252/2012 od dana 20. svibnja 2014. godine radi ostvarenja nenovčane tražbine, te je ovlašten ovrhovoditelj da na solidarni trošak ovršenika povjeri trećoj osobi MA vlasniku obrta [obrt], izvođenje pripremnih radova na gradilištu, da izvrši radove pobliže navedene pod točkom I. izreke rješenja, pod točkom II. izreke naloženo je ovršenicima da u roku od 8 dana od primitka rješenja polože na račun suda iznos od 30.000,00 eura potreban za podmirenje troškova koji će nastati izvođenjem radova iz točke I. izreke, određeno je da ako je to potrebno da će sud protiv osoba koje omataju provedenu ovrhu izreći novčane kazne ili odrediti pritvor iz članka 16. OZ (točka III. izreke), radi solidarnog namirenja troškova iz točke II. izreke sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka prema OIB ovršenika, naloženo je Fini da izda bankama nalog za izvršenje rješenja na način da se navedeni novčani iznos za koji je određena ovrha, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovrhe s računa ovršenika solidarno zaplijeni i prenese na računu ovrhovoditelja kod Privredne banke Zagreb, a ako na računu nema novčanih sredstava za namirenje tražbine, da Fina izda nalog bankama da na razini OIB blokira račun ovršenika i zabrani raspolaganje oročenim sredstvima, te u Jedinstveni račun stave oznaku blokade računa ovršenika i oznaku zabrane raspolaganja oročenim sredstvima, s time da je Fina dužna o rezultatu izvršenja ili eventualnim zaprekama izvijestiti ovrhovoditelja, odnosno sud u roku od 8 dana (točka IV. izreke).

2. Protiv tog rješenja žalbe su putem punomoćnika izjavili ovršenici pobijajući ga uvodno zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i odbaci prijedlog ovrhovoditelja, podredno, da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, ovrhovoditelj je osporio utemeljenost žalbenih tvrdnji ovršenika, te istaknuo da je više puta pozivao ovršenike da postupe po ovršnoj ispravi, zadnji put putem punomoćnika 2023. godine, te predlaže da s obzirom da ovršenici nisu položili po sudu određeni iznos na depozit suda, da sud proslijedi rješenje Financijskoj agenciji na provedbu u odnosu na točku II. rješenja i sukladno točki IV. rješenja, sa zahtjevom za naknadu troška odgovara na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Premda prvostupanjsko rješenje ovršenici uvodno pobijaju i iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka, u žalbi ne navode u čemu bi se sastojao taj žalbeni razlog, a kako ovaj sud nije našao da su ostvareni žalbeni razlozi iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi članka 21. stavak 1. OZ, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba ovršenika zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka neosnovana.

6. Nadalje, ovršenici u obrazloženju žalbe ističu prigovor zastare navodeći da je ovrha određena na temelju presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-1050/2002 od 6. prosinca 2012. godine po proteku "od 20 godina od njene pravomoćnosti", dakle žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ, kao i da ovrha kako je predložena od strane ovrhovoditelja nije dopuštena, odnosno nije moguća, jer da je pretežiti dio onog što je presudom naloženo ovršenicima, već na terenu učinjeno, a drugi manji dio da bi ugrozio statiku objekta u kojem živi ovršenica ad 1. i ovršenica ad 3. sa članovima svoje obitelji od kojih je dvoje malodobne djece, pa se sadržajno radi o žalbenom razlogu iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ, dakle, o žalbenim razlozima o kojima bi temeljem članka 52. OZ za odlučivanje bio nadležan prvostupanjski sud.

7. U odnosu na žalbene prigovore u kojima ovršenici ističu da ovrhovoditelj tijekom svih godina po pravomoćnosti presude nije tražio da postupe po istoj, isti se upućuju na činjenicu da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-1050/2002 od 6. prosinca 2012. godine bio određen rok od 15 dana u kojem su tuženici bili dužni postupiti po kondemnatornom nalogu iz iste, računajući od pravomoćnosti iste, u postupku u kojem su bili također zastupani po kvalificiranom punomoćniku.

8. U odnosu na daljnje žalbene razloge o kojima odlučuje ovaj drugostupanjski sud treba reći da prijedlog za ovrhu kako je uređen prema Zaključku suda dana 10. listopada 2024. godine, a utemeljen na ovršnoj ispravi kojom je ovršenicima (tuženicima) naloženo da solidarno izvedu točno određene radove na način da ih izvedu u roku od 15 dana, a ako ih u određenom roku ne izvedu, da tužitelj može povjeriti izvođenje istih trećoj osobi – ne sadrži potpuni nalog prema odredbi članka 261. stavak 1. OZ, jer u istome nije određen rok u kojem ovrhovoditelj traži da ga se ovlasti da na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da obavi radnju iz ovršne isprave, pa po takvom prijedlogu prvostupanjski sud nije mogao postupati i donijeti meritorno rješenje kojim je odredio predloženu ovrhu.

9. Naime, u prijedlogu za ovrhu, radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba, sukladno odredbi članka 261. stavak 1. OZ, potrebno je bilo zatražiti da sud ovrhovoditelja ovlasti da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da obavi radnju na koju glasi obveza, jer bi sud, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, trebao biti u mogućnosti da ocijeni primjerenost roka za provođenje radnji na koje glasi obveza, a ne bi bio u mogućnosti odrediti rok ex offo ili duži rok od predloženog s obzirom na načelo stranačke dispozicije.

10. Kako dakle, ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu ne sadrži sve što je potrebno u smislu odredbe članka 39. stavak 3. OZ, to je prvostupanjski sud trebao pozvati ovrhovoditelja da u skladu s odredbom članka 109. ZPP svoj prijedlog dopuni u smislu određivanja roka u kojem je ovrhovoditelj ovlašten na trošak ovršenika povjeriti drugoj osobi da obavi radnu na koju glasi obveza, te ovisno o postupanju ovrhovoditelja, odlučiti o njegovom prijedlogu.

11. Ujedno, osnovani su prigovori žalbe ovršenika u odnosu na točku II. izreke prvostupanjskog rješenja donesenu temeljem članka 261. stavak 2. OZ u odnosu na koju isti navode da iz prijedlogu priložene Ponude broj 09/24 MA, vlasnika MB, od dana 9. listopada 2024. godine izdane ovrhovoditelju, nije vidljivo na koje se sve radove i u pogledu kojeg objekta isti odnose, kao i da se odnose na radove koji nisu predmet ovog postupka (da se navedena sredstva odnose na renovaciju derutnog objekta u vlasništvu ovrhovoditelja) jer bi iz ponude proizlazilo da se isti radovi odnose na pojedinačno i općenito navedene radove demontaže i rušenja, među kojima i rušenje drvene konstrukcije krovišta, rušenje stropne konstrukcije prizemlja, rušenje nosivih, pregradnih zidova i sve stolarije ugrađene u njih, rušenje temeljne ploče i temelja, dok iz naloga ovršne isprave proizlazi uklanjanje metalne stubišne ograde, betonskog stubišta i betonskog podesta koji ide na prvi kat kuće ovršenika, uklanjane betonskog zida ispod stubišta, uklanjanje nadozida podignutog na zidu ovrhovoditelja do svog međupodesta, uklanjanje betonskog vijenca (strehe krova), te uklanjanje gurli za vodu (vertikale i horizontalnog oluka za odvodnju krovne vode) koji se nalazi iznad betonskog zida ovrhovoditelja.

12. Nadalje, iz ponude se ne bi dalo zaključiti da se ista odnosi na bilo kakve radove izgradnje na koje su također obvezani ovršenici (izgradnja srušenog zida od betonskih blokova, izgradnja srušenog betonskog podnožja i postavljanje srušene željezne ograde) koji su predmet ovog postupka, dok se iznos predviđenog troška odnosi prema sadržaju prijedloga na sve radove koje su obvezani tuženici bili izvršiti prema nalogu presude (dakle rušenja i gradnje), a za koje ovrhovoditelj u prijedlogu tvrdi da ih može obaviti i druga osoba, odnosno MA kao vlasnik navedenog obrta, slijedom čega je činjenično stanje glede ocjene visine troškova potrebnih za sve radnje koje su predmet ovrhe – ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

13. Stoga je u nastavku postupka, nakon što pozove ovrhovoditelja da uredi ovršni zahtjev, potrebno (zavisno od toga) zakazati ročište i raspraviti pitanje iznosa troškova čije polaganje u depozit suda traži ovrhovoditelj, odnosno vrste radnji u odnosu na konkretne radove navedene u presudi, a koji su procijenjeni u ponudi određene treće osobe po ovrhovoditelju, da bi nakon što pravilno utvrdi činjenično stanje, prvostupanjski sud bio u mogućnosti o prijedlogu za ovrhu, sa jasnim razlozima, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku (članak 380. točka 3. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ).

14. Odluka o trošku žalbenog postupka, temelji se na odredbi članka 14. stavak 7. OZ.

U Šibeniku, 28. svibnja 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić