REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-28/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-497/2024-2 od 13. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7561/2019-56 od 20. listopada 2023., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je Ugovor o kreditu broj 069-50-5097662, sklopljen 2. listopada 2008. između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, te solemniziran po javnoj bilježnici Alemki Gajski iz Zagreba dana 6. listopada 2008. pod poslovnim broj OV-26398/2008, ništetan i da nema pravnog učinka, zahtjev radi isplate iznosa od 1.117,359,63 kn/ 148.299,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako je pobliže određeno u izreci i zahtjev radi naknade troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. I. izreke), utvrđene su ništetnima odredbe čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 069-50-5097662, sklopljenog 2. listopada 2008. između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, te solemniziranog po javnoj bilježnici Alemki Gajski iz Zagreba dana 6. listopada 2008. pod poslovnim broj OV-26398/2008, kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime stjecanja bez osnove iznos od 101.992,55 EUR/ 768.462,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako je pobliže označeno u izreci (toč. II. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 21.091,31 EUR/ 158.912,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2023. do isplate (toč. III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke (toč. I. izreke), te je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. i III. izreke (toč. II. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2479/2024-2 od 27. kolovoza 2024. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv toč. I. izreke presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Da li je ugovor o kreditu u CHF ništetan u cijelosti ako su ništetni bitni sastojci spornog ugovora, ako je ništetan glavni predmet ugovora, a to je valuta kredita CHF, ništetna je cijena kredita, a to je promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala samovoljno odlukom banke, a potrošač je sukladno interpretativnim odlukama Suda EU (C-186/16, C-119/17, C-126/17) C-118/17 od **.**.2019. g. Ž tražio utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora obzirom održavanje na snazi istoga nije u interesu tužitelja kao potrošača?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, predlažući preinačiti pobijanu presudu drugostupanjskog suda, podredno ukinuti istu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Tužitelj je ujedno zatražio i naknadu troškova revizijskog postupka.
5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno je li ugovor o kreditu u CHF ništetan u cijelosti ako su ništetni bitni sastojci spornog ugovora, odnosno ako je ništetna valuta kredita CHF i promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala samovoljnom odlukom banke.
9. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 069-50- 5097662, sklopljenog 2. listopada 2008. između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, solemniziranog po javnoj bilježnici Alemki Gajski iz Zagreba dana 6. listopada 2008. pod poslovnim broj OV-26398/2008, te isplate iznosa od ukupno 1.117,359,63 kn/ 148.299,11 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji je tužitelj podmirio na temelju navedenog ugovora. Tužitelj je ujedno postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, predlažući utvrditi ništetnima i bez pravnog učinka odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o vezanosti glavnice uz valutu švicarski franak (CHF), te potražujući isplatu iznosa od ukupno 101.992,55 EUR/ 768.462,90 kn koji je podmirio tuženiku na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
10. Presudom suda prvog stupnja odbijen je glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 069-50-5097662, sklopljenog 2. listopada 2008. između tuženika kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, te solemniziranog po javnoj bilježnici Alemki Gajski iz Zagreba dana 6. listopada 2008. pod poslovnim broj OV-26398/2008, kao i isplate iznosa od 1.117,359,63 kn/ 148.299,11 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi istog ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, te isplate iznosa od 101.992,55 EUR/ 768.462,90 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Sud prvog stupnja pritom je ocijenio kako odredbe o zaštitnoj valutnoj klauzuli i načinu mijenjanja kamatne stope ne predstavljaju bitne odredbe ugovora o kreditu, te da je predmetni ugovor o kreditu nastavio važiti bez navedenih odredbi i u cijelosti ispunjen s obje strane.
11. Drugostupanjski sud je također ocijenio kako djelomična ništetnost predmetnog ugovora ne povlači ništetnost cjelokupnog ugovora, budući da isti ugovor može opstati bez ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pri čemu je tužitelju bilo omogućeno potraživati od tuženika isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi prema pravilima o stjecanju bez osnove.
12. Tužitelj u reviziji ističe kako odredbe o uvjetima davanja, korištenja i vraćanja kredita predstavljaju bitne sastojke ugovora o kreditu i uvjete njegove valjanosti, slijedom čega ugovor bez istih odredbi ne može opstati, dok ništetnost navedenih ugovornih odredbi dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu.
13. U pogledu razloga na kojima tužitelj temelji reviziju, treba reći kako shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od pravnog shvaćanja koje je izraženo u odluci ovog suda broj Rev-820/2023-3 od 23. travnja 2024., a prema kojem: „…valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.“.
14. Također valja istaknuti kako je u citiranoj odluci ovog suda broj Rev-820/2023-3 od 23. travnja 2024. izraženo pravno shvaćanje koje glasi:
„Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.“.
Navedena pravna shvaćanja reafirmirana su i u odlukama ovog suda broj Rev- 259/2022-3 od 9. listopada 2024. i broj Rev-1471/2024-2 od 17. travnja 2025.
15. Slijedom navedenog, s obzirom da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od shvaćanja ovog suda, to se revizija tužitelja ukazuje neosnovanom, te ju je valjalo odbiti na temelju čl. 391. st. 6. ZPP i odlučiti kao u izreci.
16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), s obzirom da tuženik u navedenom podnesku u bitnom samo ponavlja utvrđenja nižestupanjskih sudova, te ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesene revizije.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
