REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-89/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB 31982620821, kojeg zastupa punomoćnik Mato Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-36/2024-3 od 19. travnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1245/2022- 24 od 19. listopada 2023., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-36/2024-3 od 19. travnja 2024. i sudi:
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1245/2022-24 od 19. listopada 2023.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana nadoknadi trošak revizijskoga postupka u iznosu od 375,00 eura.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je tužiteljeva žalba i preinačena je prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, tako da je tuženiku naloženo da tužitelju plati 8.464,89 eura / 63.779,04 kune sa zateznim kamatama.
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 4298/2024-2 od 30. listopada 2024., zbog pravnoga pitanja: „Koji se kolektivni ugovor primjenjuje na obračun plaća radnika u situaciji kada je poslodavac prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi?“.
3. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio ovome sudu da ju odbaci ili odbije.
4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je revizija protiv nje i dopuštena, i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. za razdoblje od svibnja 2017. do ožujka 2022.
7.1. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da je tužitelj u tome razdoblju kod tuženika bio zaposlen na radnome mjestu kineziterapeuta.
- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja (Narodne novine br. 70/2011, dalje: Odluka) proizlazi da je pod točkom XXI. 1.1 pod brojem škole 58. tuženik naveden kao srednja škola s obrazovnim programima: ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno obrazovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža,
- da iz izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je između ostalih djelatnosti tuženika i djelatnost srednjega odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima odgoja i obrazovanja,
- da se sredstva za plaće tuženiku osiguravaju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske,
- da su prema članku 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. sporazumne strane (Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske s druge strane) utvrdile da će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće uz povećanje osnovice utvrđeno u članku 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti poslova i to: 2,0% od 1. kolovoza 2007.; 2,1% od 1. srpnja 2008.; 2,2% od 1. srpnja 2009.; 2,2% od 1. srpnja 2010.; 2,2%; od 1. srpnja 2011. i 2,3% od 1. srpnja 2012., a uvećanja iz stavka 1. obračunavaju se tako da se navedeni ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine.
7.2. Prvostupanjski ej sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovan obrazloživši da se na obračun plaće tužitelja ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine br. 51/18) i pripadajući sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju, i znanosti, a na čemu tužitelj temelji tužbeni zahtjev, jer da primjena toga Kolektivnog ugovora nije proširena na tuženika odnosno djelatnost socijalne skrbi.
7.3. Drugostupanjski sud obrazložio je da je za zaključiti da se na radni odnos tužitelja primjenjuje i Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kao i odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine br. 7/11), Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine br. 72/14) i Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine br. 51/18) i da tužitelju zato pripada iznos prema nalazu i mišljenju vještaka u postupku.
8. U revizijskome stadiju ovoga postupka sporno je koji se kolektivni ugovor primjenjuje na tuženika s obzirom na to da je tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi, što nije sporno, ali se nalazi i na popisu srednjih škola Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske te obavlja i djelatnost odgoja i obrazovanja i osposobljavanja u posebnim uvjetima.
9.1. Prema ocjeni ovoga suda shvaćanje drugostupanjskoga suda nije osnovano.
9.2. Naime, člankom 203. stavka 8. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnoga ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji poslodavac razvrstan.
9.3. Tom je zakonskom odredbom otklonjena pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako ovaj sud i u odluci broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024.).
9.4. U konkretnome slučaju nije sporno da je tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.
9.5. Polazeći od članka 203. stavka 8. ZR, prema shvaćanju ovoga suda, kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To zato što, neovisno od toga što, kao u konkretnome slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onoga kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.
9.6. Zato u konkretnome slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama. To je i odgovor na revizijsko pitanje.
10. Dakle, drugostupanjska je presuda glede primjene materijalnoga prava utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem ovoga suda koje je odgovor na revizijsko pitanje, pa je tužbeni zahtjev neosnovan. Zato je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
11. O tuženikovu zahtjevu za naknadu troškova parničnoga postupka koji se odnosi na troškove revizije odlučeno je na temelju članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP. Tuženiku prema vrijednosti predmeta spora u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) pripada pravo na naknadu troška za sastav revizije u iznosu od 300,00 eura (Tbr. 10.6.), na što se dodaje PDV po stopi od 25% (Tbr. 42.), dakle, 75,00 eura, tako da tuženiku po toj osnovi pripada ukupno 375.00 eura. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
