REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2179/2019-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Šimun Babić, odvjetnik u Zagrebu, Mrazovićeva 5, protiv tuženika Konos Construction d.o.o. u stečaju, OIB: 55858475794, Lučko, Ventilatorska 24, kojeg zastupa stečajni upravitelj Branko Smrtić, Miholjanec, Ulica Antuna Mihanovića 116, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-149/2018-2 od 6. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2404/14-96 od 30. siječnja 2018., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, ukidaju se presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-149/2018-2 od 6. prosinca 2018. i Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2404/14-96 od 30. siječnja 2018. u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-149/2018-2 od 6. prosinca 2018. odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2404/14-96 od 30. siječnja 2018. pod stavkom I. točkom 2. i stavkom II izreke presude te se predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Djelomično se odbacuje revizija tužitelja u odnosu na presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-149/2018-2 od 6. prosinca 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2404/14-96 od 30. siječnja 2018. pod stavkom I. točkom 1. izreke u dijelu kojim je tužitelj djelomično odbijen sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznos otpremnine.

III. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku KONOS CONSTRUCTION d.o.o., Lučko, Ventilatorska 24 tužitelju FŠ iz [adresa] na ime otežanih uvjeta rada isplatiti iznose kako slijedi za:

- siječanj 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 02. 2011. pa do isplate,

- veljača 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 03. 2011. pa do isplate,

- ožujak 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 04. 2011. pa do isplate,

- travanj 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 05. 2011. pa do isplate,

- svibanj 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 06. 2011. pa do isplate,

- lipanj 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 15. 07. 2011. pa do isplate,

- srpanj 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 08. 2011. pa do isplate,

- kolovoz 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 09. 2011. pa do isplate,

- rujan 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 15. 10. 2011. pa do isplate,

- listopad 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 11. 2011. pa do isplate,

- studeni 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 12. 2011. pa do isplate,

- prosinac 2011. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 01. 2012. pa do isplate,

- siječanj 2012. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 02. 2012. pa do isplate,

- veljača 2012. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od

15. 03. 2012. pa do isplate,

- ožujak 2012. u iznosu od 6.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 15. 04. 2012. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 8 % poena, sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima

2. Nalaže se tuženiku KONOS CONSTRUCTION d.o.o., Lučko, Ventilatorska 24 isplatiti tužitelju FŠ iz [adresa] iznos od 488.572,71 kunu zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja ove tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 % poena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

3. Nalaže se tuženiku KONOS CONSTRUCTION d.o.o., Lučko, Ventilatorska 24 isplatiti tužitelju FŠ iz [adresa], na ime neisplaćene otpremnine iznos d od 49.341,39 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja ove tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 % poena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima,

kao i namirenje troškova ovog postupka u iznosu koji odredi sud zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. ZOO-a, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 8 % poena tekućim od dana donošenja presude pa do tužiteljeva namirenja.",

kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznos od 109.887,50 kuna, u roku od 8 dana.“

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se presuda suda prvog stupnja br. Pr-2404/2014-96 od 30. siječnja 2018.

- potvrđuje pod st. I. toč. 1. i 2. izreke, te odluci o trošku (st. II izreke)

- djelomično preinačava pod st. I. toč. 3. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na iznos od 49.341,39 kn zateznu kamatu počev od 11. travnja 2014. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za vremensko razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate preko dosuđene stope zatezne kamate tužitelj se odbija.“

3. Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), iz čijeg sadržaja proizlazi da drugostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava te je predložio ovom revizijskom sudu da u pobijanom dijelu ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

5. Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za tehničko unapređenje (488.572,21 kn), dodatka na plaću za otežane uvjete rada (97.875,00 kn) i za isplatu otpremnine (49.341,39 kn).

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod pravnog prednika tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2008. na radnom mjestu glavni inženjer gradilišta,

- da je pravni prednik tuženika 9. prosinca 2010. imenovao tužitelja za tehnologa izvođenja armirano-betonskih radova u podzemnim etažama stambeno poslovne građevine "Ban Centar " s podzemnom garažom i trafostanicom,

- da je pravni prednik tuženika 5. siječnja 2011. imenovao tužitelja za inženjera gradilišta na izvođenju radova izgradnje stambeno poslovne građevine "Ban Centar" s podzemnom garažom i trafostanicom-iskopi i zaštita građevinske jame,

- da je tužitelj predložio rješenje građenja podzemnih etaža Ban Centra u Zagrebu koje je drugačije u odnosu na rješenje predviđeno projektnom dokumentacijom,

- da predmetno rješenje predstavlja već prethodno postojeće, primijenjeno i dokazano rješenje,

- da tužitelj nije prijavio nikakav patent vezano uz izume i tehnička unapređenja u gradnji poslovno stambene zgrade Ban Centra u Zagrebu.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je da nije bilo tehničko tehnološkog unapređenja od strane tužitelja na projektu "Ban centar" u Zagrebu s obzirom na to da je metoda izgradnje koju je odabrao uistinu najpovoljnija, ali unutar očekivanog za njegovo radno mjesto i njegovo radno iskustvo. Također, prvostupanjski sud smatra da tužitelj u konkretnom slučaju nije zaštitio tehnologiju izgradnje za koju tvrdi da je njegovo tehničko unapređenje u skladu s pozitivnim propisima (Zakon o patentu), pa mu niti ne pripada pravo na naknadu za njezinu uporabu ako ona nije zaštićena kao tehničko unapređenje. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za isplatom naknade s osnove izuma i tehničkog unapređenja radnika u iznosu od 488.572,71 kn odbijen je kao neosnovan. Prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim i zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada u iznosu od 6.525,00 kn mjesečno za razdoblje od siječnja 2011. do ožujka 2012. s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je njegovo radno mjesto s posebnim uvjetima rada. Zahtjev tužitelja odbijen je i u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata zbog zakašnjenja tuženika u isplati otpremnine sa zaključkom kako tužitelj, nakon što je tuženik (srpanj 2015.) isplatio glavnicu, nije postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata na utuženu glavnicu za određeno razdoblje, odnosno nije uredio zahtjev s novonastalom činjenicom (isplata glavnice).

10. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda, izuzev dijela koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na isplaćeni iznos otpremnine. Po pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, na temelju odredbe čl. 119. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR), otpremnina dospijeva na naplatu prestankom radnog odnosa, tj. s istekom otkaznog roka, ako nije ugovoren kasniji datum dospijeća obveze. Iz Odluke o otkazu proizlazi da je obveza isplate otpremnine dospjela 30 dana nakon prestanka radnog odnosa, pa je samim time tražbina otpremnine dospjela 9. siječnja 2013., tj. prije podnošenja tužbe 11. travnja 2014., međutim s obzirom na to da je tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu i naložio tuženiku da tužitelju na iznos isplaćene otpremnine isplati zatezne kamate od 11. travnja 2014. do isplate po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

11. U predmetnoj reviziji tužitelj u bitnome navodi kako je tuženiku predložio rješenje građenja podzemnih etaža Ban centra u Zagrebu koje je drugačije u odnosu na rješenje koje je bilo predviđeno projektnom dokumentacijom te da je navedena promjena pridonijela krajnjem rezultatu. Tužitelj se pri tome poziva na odredbu čl. 92. st. 1. ZR prema kojoj je poslodavac dužan isplatiti radniku nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom ako prihvati primijeniti tehničko unapređenje koje je predložio radnik, pa samim time osporava pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova po kojem nema pravo na nadoknadu ako svoju tehnologiju rada nije zaštitio kao tehničko unapređenje u skladu sa Zakonom o patentu (Narodne novine br. 173/03, 87/05, 54/05, 76/07, 30/09, 128/10, 49/11 i 76/13, dalje: ZP).

12. Ovaj je revizijski razlog osnovan. Naime, u skladu s odredbom čl. 92. st. 1. i 2. ZR poslodavac je dužan isplatiti radniku nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom ako prihvati primijeniti tehničko unapređenje koje je predložio radnik, dok će u nedostatku gore navedenih pravnih izvora sam sud odrediti primjerenu nadoknadu. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, tehničkim unapređenjem smatra se svaka racionalizacija rada koja nastaje primjenom poznatih tehničkih sredstava i tehnoloških postupaka u svim fazama procesa, ali kojom se postiže povećanje dohotka poduzeća, povećanje proizvodnosti rada, poboljšanje kvalitete proizvoda, ušteda materijala, ušteda energije, bolje iskorištavanje strojeva i instalacije, poboljšanje tehničke kontrole proizvoda, poboljšanje zaštite na radu ili poboljšanje zaštite i unapređenja čovjekove okoline. Takva zakonska definicija tehničkog unapređenja bila je propisana čl. 159. Zakona o industrijskom vlasništvu (Narodne novine br. 53/91, 19/92, 61/92, 26/93, 29/94, 78/99, 78/99, 78/99, 78/99, 33/02, 54/05 - dalje: ZIV), pa iako navedeni zakon nje bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj obavljao poslove za prednika tuženika, u nedostatku pozitivne zakonske regulacije navedenog pojma, ovaj sud smatra da moguće primijeniti onu koja je bila propisana ZIV-om. Slijedom navedenog, a suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda iz pobijane odluke, ovaj revizijski sud smatra da je osnovan prigovor tužitelja kako u predmetnom slučaju, vezano za isplatu nadoknade iz čl. 92. ZR, nije važno to je li tužitelj svoju tehnologiju rada zaštitio u skladu s odredbama ZP, već je li navedenim načinom rada kod tuženika došlo do tehničkog unapređenja kako je to gore opisano.

13. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u vezi s pitanjem što u smislu odredbe čl. 92. st. 1. ZR predstavlja tehničko unapređenje, nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali ostale odlučne činjenice za donošenje odluke o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužitelja te su nižestupanjske presude djelomično ukinute (toč. I. izreke rješenja), a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U odnosu na preostali dio pobijane presude (zahtjev za isplatom naknade za otežane uvjete rada i isplatu zateznih kamata na iznos dosuđene otpremnine) valja reći kako se u predmetnom slučaju ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama članaka 373.a i 373.b ZPP, a vrijednost predmeta spora u odnosu na navedene zahtjeve ne prelazi 200.000,00 kn. Slijedom navedenog, u odnosu na gore navedene zahtjeve dopuštena je samo (izvanredna) revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja revizije tužitelja proizlazi da ona ne sadrži određeno navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već je u cijelosti sastavljena kao (redovna) revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP.

16. Slijedom navedenog, s obzirom na to da u odnosu na preostale zahtjeve nije dopuštena redovna revizija, a revizija tužitelja ne udovoljava pretpostavkama dopuštenosti propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, valjalo je reviziju u navedenom dijelu, primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, odbaciti i odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek