- 1 -              Revd 2845/2023-2

Broj: Revd 2845/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. S., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. P. d.d., K., kojeg zastupaju punomoćnici D. M. i M. P., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. M. i M. P. u K., radi poništenja izbora za radničko vijeće, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gž-11/2023-2 od 7. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12/2023-13 od 21. srpnja 2023., na sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e :

I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gž-11/2023-2 od 7. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12/2023-13 od 21. srpnja 2023. postavljajući pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"I. Može li sud ne izvesti dokaze ako je dokazne prijedloge prethodno prihvatio rješenjem i odlučio da će ih izvesti, a na neizvođenju tih dokaza je kasnije zasnovao presudu (utvrđenjem da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje)?

II. Može li presuda biti zasnovana na činjenici da jedna strana nije predložila konkretan dokazni prijedlog, ako je isti dokazni prijedlog predložila druga strana, a sud ga nije izveo iako je prethodno prihvatio sve dokazne prijedloge stranaka?

III. Može li se kontradiktornost u iskazu svjedoka procjenjivati samo u odnosu na iskaz dan tijekom svjedočenja na raspravi ili se mora procjenjivati u usporedbi s ranije danim očitovanjem u pisanom obliku, a povodom predmeta spora?“

2. Kao razloge važnosti navedenih pitanja tužitelj ukazuje na konkretne okolnosti ovog predmeta iz kojih bi, prema navodima predlagatelja, proizlazilo da su u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjene povrede postupka zbog kojih je sud propustio stvarno ispitati slučaj i odgovoriti na bitne navode stranaka, zbog čega ukazuje i na narušavanje njegovog ustavnog prava na pristup sudu.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik poriče navode prijedloga i predlaže ga odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, nije osnovan.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Naime, postavljena procesnopravna pitanja odnose se na to jesu li nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju pravilno primijenili procesnopravna pravila o izvođenju i ocjeni dokaza, posebno pravila o teretu dokazivanja te na to da je drugostupanjski sud propustio cijeniti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pri tom se napominje da predlagatelj nije niti ukazivao da bi postojala različita praksa drugostupanjskih sudova odnosno različita praksa revizijskog suda o kojem o postavljenih pitanja.

7. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci pod točkom I.

8. Nadalje, a imajući na umu sve što je navedeno u vezi postavljenog pitanja u prijedlogu, ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su detaljno odgovorili na sve odlučne navode tužitelja i iznijeli su razloge za svoju odluku koji se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na pristup sudu pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopušten.

9. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP), slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 22. studenoga 2023.