REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1574/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice SU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice ĆU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik LU i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zorić & Karačić u Zagrebu, protiv prvotuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen, Paldau 40, A- 8341 Paldau, Republika Austrija, OIB: 25376204437, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar u Zagrebu i drugotuženika OU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-28/2025-3 od 24. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-687/2023-65 od 8. studenoga 2024., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-28/2025-3 od 24. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-687/2023-65 od 8. studenoga 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužiteljice su navele da ga podnose zbog pravnih pitanja koje smatraju važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, prvotuženik je predložio odbaciti prijedlog tužiteljica kao nedopušten ili ga odbiti kao neosnovanog. Drugotuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prva dva pitanja navedena u prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije polaze od shvaćanja da sud nije vezan pravnom osnovom tužbe, već je vezan njenom činjeničnom osnovom, pozivajući se pritom i na zakonsku odredbu čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), prema kojoj sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti. U konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi nisu odstupali od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Revt- 428/2015 od 11. srpnja 2017., Rev-1230/07 od 28. listopada 2008. i Rev-1344/2012 od 16. svibnja 2017. na koje su se tužiteljice pozvale u prijedlogu za dopuštenje revizije, pri čemu valja ukazati da je ovaj sud u odluci broj Rev-785/2023 od 30. siječnja 2024. izrazio pravno shvaćanje da sud nije ovlašten ocjenjivati ništetnost ugovora iz razloga na koji se stranke tijekom postupka nisu pozivale niti su ga isticale odnosno da sud ne može odlučivati o ništetnosti ugovora izvan okvira činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost (izuzetak je kontrola nepoštenosti ugovornih odredbi u tzv. "potrošačkim ugovorima" u svim postupcima pred sudovima).
6. Za treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, kojim se problematizira tijek prekluzivnog roka za poništenje pobojnog ugovora obzirom na podneseni imovinskopravni zahtjev radi poništaja ugovora u kaznenom postupku, tužiteljice nisu iznijele odgovarajuće razloge zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer u kaznenoj presudi ovog suda broj III Kr-80/14-4 od 19. kolovoza 2014. na koju su se pozvale, nije izraženo pravno shvaćanje o naznačenom pravnom pitanju.
7. Stoga se navedena pitanja ne mogu smatrati važnima za rješenje konkretnog spora, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Tužiteljice su u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknule da je postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom, pravo na žalbu, pravo vlasništva i pravo na dom, koja temeljena ljudska prava su zajamčena odredbama čl. 29. st. 1., čl. 14., čl. 18., čl. 48. i čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH), odnosno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
10. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tužiteljicama je bilo omogućeno da se izjasne o navodima tuženika, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve njihove odlučujuće navode, te su nižestupanjske presude detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljice nisu imale pravično suđenje ili da im je povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom.
11. Tužiteljice su imale na raspolaganju pravo na žalbu kao redovan pravni lijek, kojim su se i koristile, dok činjenica da nisu uspjele u sporu budući da je njihova žalba odbijena, ne znači da je time povrijeđeno njihovo pravo na žalbu.
12. Obzirom na pozivanje tužiteljica na počinjenu povredu prava vlasništva i prava na dom, zajamčenih čl. 48. Ustava RH i čl. 34. Ustava RH, valja reći da tužiteljice u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu iznijele razloge zbog kojih smatraju da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do navedenih povreda.
13. Kako tužiteljice nisu učinile vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
