REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-405/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, dr. sc. Jadranka Juga i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić i Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Jadran d.d., OIB 56994999963, Crikvenica, Bana Jelačića 16, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Nedeljković, odvjetnik u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1590/2022-3 od 14. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3193/21-48 od 25. svibnja 2022., na sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1590/2022-3 od 14. veljače 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3193/21-48 od 25. svibnja 2022. te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-1590/2022-3 od 14. veljače 2023. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3193/21-48 od 25. svibnja 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 55.100,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe i zahtjev za naknadom parničnoga troška, dok je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem, poslovni broj Revd-3040/2023-2 od 20. prosinca 2023. podnosi tužitelj zbog pitanja koje glasi:
„Od kojeg trenutka počinje teći subjektivni, a od kojeg trenutka objektivni zastarni rok, za potraživanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, nastale uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja oštećenika, a koja je šteta kauzalna posljedica ranije štetne radnje?“.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, a koje je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 9. kolovoza 2010. za koji je odgovoran tuženik.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj 9. kolovoza 2010. doživio nezgodu na Strossmayerovom šetalištu u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede;
- da je u postupku za naknadu štete koji se vodio na Trgovačkom sudu u Rijeci poslovni broj P-2165/11 17. travnja 2014., donesena presuda, temeljem koje je tuženik isplatio tužitelju cjelokupni dosuđeni iznos naknade imovinske i neimovinske štete;
- da je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na zdravstveno stanje opisano u presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2165/11-51 od 17. travnja 2014.;
- da se tužitelj kontinuirano nastavio liječiti radi tegoba u području lijevoga kuka te da je pri kontroli kod traumatologa 21. ožujka 2014. predviđen novi operativni zahvat, koji je učinjen 16. travnja 2014., i zbog kojega je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenoga stanja uslijed kojega je trpio fizičke bolove i strah te imao potrebu za tuđom pomoći i njegom;
- da je za postojanje opsega trajnog smanjenja životne aktivnosti kao posljedice pogoršanja zdravstvenog stanja, tužitelj saznao najkasnije dan nakon učinjenog zahvata, dakle 17. travnja 2014.;
- da je za postojanje i opseg pretrpljenih fizičkih bolova saznao 12. travnja 2014., odnosno 56 dana nakon operativnog zahvata, a kada je prestao trpjeti fizičke bolove;
- da je za postojanje i opseg pretrpljenog straha saznao nakon 6. lipnja 2014., odnosno 50 dana nakon operativnog zahvata kada je prestao trpjeti strah te da je za postojanje i opseg potrebne tuđe pomoći i njege saznao 30. kolovoza 2014., odnosno 135 dana nakon operativnog zahvata kada mu je ista prestala biti potrebna.
8. Prvostupanjski sud temeljem navedenoga zaključuje, da je tužitelj saznao za postojanje i opseg sve imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja do 30. kolovoza 2014. (kao dana prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom s time da su strah i fizički bolovi prestali ranije).
9. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja, uvažavajući prigovor zastare tražbine istaknut od strane tuženika, s obzirom na to da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 13. lipnja 2018. pa je od 30. kolovoza 2014. do dana podnošenja tužbe protekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO)
10. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu, prihvaća shvaćanje prvostupanjskoga suda da bi subjektivni rok zastare naknade štete počeo teći od dana saznanja kada je tužitelju prestala potreba za tuđom pomoći i njegom, pri čemu suprotno podacima u spisu te nalazu i mišljenju vještaka, utvrđuje da nakon 30. kolovoza 2014. tužitelj nije išao na kontrole vezano uz operativni zahvat od 16. travnja 2014.
11. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na tijek zastare ne može se prihvatiti kao pravilno.
12. Odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a, posebno je uređeno zastarjevanje tražbina za naknadu štete nastale građanskim deliktom, za koji su predviđeni dva roka zastarijevanja, subjektivni i objektivni. Početak subjektivnog roka od tri godine ovisan je o činjenici kada je oštećenik doznao za osobu koja je štetu počinila, ali i o činjenici kada je doznao za štetu. Pritome je odlučan trenutak - saznanja, oštećenika za navedene činjenice, dakle kada je oštećenik za njih doznao, a ne pretpostavka o tome da je mogao doznati. Saznanje za štetu obuhvaća i doznavanja opsega i visine štete, a što znači relevantne činjenice iz kojega oštećenik može zaključiti o opsegu štete, a to može biti i trenutak kada je oštećeniku nakon operacije liječenje okončano te se njegovo zdravlje stabiliziralo na način da je oštećenik saznao za postojanje i opseg raznih vidova imovinske i neimovinske štete. Objektivni rok od pet godina povezan je sa objektivnom činjenicom nastanka štete i koje vrijeme se ne mora podudarati s vremenom u kojem je štetna radnja počinjena. Stoga, ovaj rok počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice, a ne od šetnog događaja. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-3097/2015-2 od 2. listopada 2019. na koju se i tužitelj u obrazlaganju revizije, između ostaloga, i poziva.
13. Dakle, subjektivni rok za potraživanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastalo uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja oštećenika počinje teći od trenutka kada je oštećenik saznao za nastalu štetu pri čemu se kao trenutak saznanja za štetu može uzeti završetak liječenja i stabilizacije oštećenikovog zdravstvenog stanja, dok objektivni zastarni rok za potraživanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastale uslijed pogoršanja zdravstvenoga stanja počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice. Time je odgovoreno na postavljeno pravno pitanje.
14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali odlučne činjenice, sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa je stoga trebalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja, sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP-a.
15. Odluka o troškovima postupka donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovoga rješenja).
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
