REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2073/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika: 1. ĐŠ iz [adresa], 2. BŠ iz [adresa], 3. CŠI iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivica Begonja, odvjetnik u Rijeci, 4. ĐŠI, [adresa], 5. AŠ iz [adresa], 6. OŠ iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Gordana Šimunov, odvjetnica u Zadru i 7. JŠ, [adresa], 71106, SAD, po punomoćniku za primanje pismena Ivici Begonji, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica ĐŠ, BŠ i CŠI protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-313/2023-6 od 23. siječnja 2025. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-70/2023-29 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženice ĐŠ, BŠ i CŠI podnijele su prijedlog za dopuštenje revizije (dalje: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su im, prema njihovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava „na učinkoviti pravni lijek i na pravično suđenje“, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tuženice su u prijedlogu naznačile pitanja:

„I/ Jesu li u konkretnom slučaju odlukama nižestupanjskih sudova, zaključcima i pravnim shvaćanjima istih povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz članka 219., 221.a Zakona o parničnom postupku s obzirom da tužitelj nije predložio dokaze, dokazao činjenice na kojima temelji tužbu?

II/ Da li su odluke nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju u suprotnosti sa (ne)provedenim dokaznim postupkom, odnosno da li su nižestupanjski sudovi propustili savjesno i brižljivo cijeniti sve provedene materijalne, personalne dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku?

III/ Da li odluke nižestupanjskih sudova, s obzirom na stanje predmetnog spisa u konkretnoj pravnoj stvari/ Dosudnica broj O.536/47 od 19. studenog 1948.,Presuda Općinskog suda u Zadru posl.br.P-488/62 od 15.lipnja 1964., Rješenje Općinskog suda u Zadru posl.br. I. 361/66 od 7. siječnja 1969./, predstavljaju primjer povrede pravila o pravomoćno presuđenoj stvari /Res iudicata facit ius inter partes/, kao i povrede principa ne bis in idem?

IV/ Da li sporazum o diobi nekretnina kao pravni osnov na koji se poziva tužitelj kao titulus, nakon diobe koja je predmet pravomoćnih sudskih odluka koje su imale za predmet diobu nekretnina između stranaka posl. br. P- 488/62, posl.br.I- 36l/66 mora biti sklopljen u pismenom obliku, potpisan od svih stranaka, ovjeren od tijela nadležnih za ovjeru potpisa?“

V/ Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno, razumljivo i potpuno i da li obrazloženje odluke može biti proturječno izreci odluke, samo , materijalnim dokazima/ posebno Dosudnici broj O.536/47 od 19. studenog 1948., Rješenju Općinskog suda u Zadru posl.br. P-488/62 od l5.lipnja l964,posl.br. I. 361/66 od 7. siječnja 1969., te iskazima stranaka, svjedoka/i da li tuženice Ad.1, Ad.2 i Ad.3.,kao stranke imaju pravo da njihovi navodi budu pažljivo ispitani?“

4.2. Prvo, drugo, treće i peto citirano pitanje ne mogu biti važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer to prema tome članka mogu biti samo ona pitanja koja su nižestupanjski sudovi u postupku razmatrali, dok u predmetnim nižestupanjskim presudama sudovi o niti o jednom od naznačenih pitanja nije zauzeo pravno shvaćanje. Naznačena su pitanja tek postupovnopravni prigovori tuženica u odnosu na postupak pred nižestupanjskim sudovima i na drugostupanjsku presudu, a isticanjem takvih prigovora tuženice prijedlog za dopuštenje revizije sadržajno pretvaraju u reviziju samu.

4.3. Od četvrtoga citiranog naznačenog pitanja ne ovisi pak odluka u sporu, jer zaključak drugostupanjskoga suda o djelomičnoj osnovanosti tužbenoga zahtjeva nije utemeljen na činjenicama koje u vidu ima ovo pitanje.

4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5. Drugostupanjska je presuda jasno i neproturječno obrazložena u onome dijelu u kojima tuženice u odnosu na njeno obrazloženje imaju prigovore. Tuženice protiv prvostupanjske presude, jer je njome tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, nisu ni podnijele žalbu, pa im drugostupanjskom presudom, po naravi stvari, nije ni moglo biti povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek, na koju se povredu u prijedlogu pozivaju. Zato ništa ne upućuje na povredu Ustavnih i Konvencijskih prava tuženica pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek