REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1434/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Klaiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić u Kutini, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 28/2024-2 od 5. veljače 2024., kojom je potvrđena odluka o troškovima sadržana u presudi Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr- 115/2022-53 od 13. studenoga 2023., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se odluka o troškovima sadržana u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-28/2024-2 od 5. veljače 2024. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka i rješava:
Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, naknaditi tužitelju JT trošak parničnog postupka u iznosu od 517,60 EUR, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, naknaditi tužitelju JT trošak revizijskog postupka u iznosu od 281,25 EUR, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 78,00 EUR/ 587,70 kn s osnove prekovremenog rada, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. I. izreke), kao i iznos od 108,16 EUR/ 814,91 kn s osnove naknade za godišnji odmor, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. II. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod toč. I. i II. izreke (toč. III. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. IV. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. III. izreke i pod toč. IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, dok je rješenjem suda drugog stupnja odbačena kao djelomično nedopuštena žalba tužitelja u dijelu kojim pobija toč. I. izreke prvostupanjske presude.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3604/2024-2 od 3. rujna 2024. tužitelju je dopuštena revizija protiv odluke o troškovima sadržane u presudi drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Ima li tužitelj, pri donošenju odluke o trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega je bilo potrebno provoditi financijsko-knjigovodstvena vještačenja, koje troškove je u cijelosti snosio tužitelj, pravo na priznanje (dosudu) tih troškova vještačenja u cijelosti, bez obzira što je s tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv odluke suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, te predložio preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi drugostupanjskog suda u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka, podredno ukinuti odluke nižestupanjskih sudova u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Tužitelj je ujedno zatražio i naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u svezi sa čl. 400. st. 2. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom stupnju postupka sporno je ima li tužitelj, u situaciji kada je bilo potrebno izvoditi dokaz vještačenjem budući da je tuženik u cijelosti osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pravo na dosudu troškova vještačenja u cijelosti, bez obzira na okolnost što je samo djelomično uspio s tužbenim zahtjevom.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa po osnovi razlike plaće za prekovremeni rad i naknade za godišnji odmor. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi suda prvog stupnja određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, s obzirom da je ocijenjeno kako su troškovi stranaka približni i da ih je neekonomično preklapati.
10. Drugostupanjski sud potvrdio je odluku o troškovima postupka suda prvog stupnja, navodeći kako su stranke podjednako uspjele u sporu i imale podjednak broj procesnih radnji poduzetih po punomoćniku, odnosno zakonskom zastupniku.
11. U odluci ovog suda broj Rev-994/2021-2 od 14. rujna 2021., koje je donesena u odnosu na istovjetno pitanje zbog kojeg je dopuštena i revizija u ovom predmetu, izraženo je pravno shvaćanje prema kojem se kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj priznaje tužitelju u cijelosti, obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici.
12. Navedeno pravno shvaćanje potvrđeno je i u odlukama ovog suda broj Rev- 201/2024-2 od 5. lipnja 2024., broj Rev-1053/2024-2 od 19. studenog 2024. i broj Rev- 229/2022-2 od 1. veljače 2024.
13. Reafirmirajući izneseno pravno shvaćanje ovog suda, tužitelju je stoga primjenom čl. 155. st. 1. ZPP valjalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 517,60 EUR, koji obuhvaća trošak izrade nalaza i mišljenja od 1. listopada 2019. u iznosu od 464,52 EUR (3.500,00 kn) i trošak dopune nalaza i mišljenja od 19. travnja 2023., izrađene nakon donošenja ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 3580/2021-2 od 31. svibnja 2022., u iznosu od 53,08 EUR.
14. Pritom valja napomenuti kako trošak dopune nalaza i mišljenja od 17. svibnja 2021. u iznosu od 165,90 EUR (1.250,00 kn) nije bio potreban radi vođenja postupka u ovom predmetu, imajući u vidu da je do navedene dopune došlo na isključivi prijedlog tužitelja, te da tužbeni zahtjev tužitelja, određen na temelju navedene dopune nalaza i mišljenja vještaka, u konačnici nije ocijenjen osnovanim.
15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo je preinačiti pobijanu odluku o troškovima suda drugog stupnja u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka, te odlučiti kao u toč. I. izreke.
16. U odnosu na troškove revizijskog postupka, s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela rješenja, tužitelju je valjalo dosuditi trošak sastavljanja revizije u iznosu od 225,00 EUR sukladno Tbr. 10. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), što zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 281,25 EUR, te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
