REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-145/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Cvitiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-918/2020-2 od 16. svibnja 2023., kojim je djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-774/17-31 od 24. srpnja 2020., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda i rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-918/2020-2 od 16. svibnja 2023. u dijelu pod toč. I.a izreke, pod toč. III. izreke u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova i u dijelu pod toč. IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi naknade troškova nastalih povodom žalbe, te se u tom dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 49.28,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2019. do isplate (toč. I. izreke), odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 31.293,02 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. II. izreke), tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.820,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2020. do isplate (toč. III. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika radi naknade parničnog troška (toč. IV. izreke).
2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja djelomično je uvažena, a djelomično odbijena žalba tuženika, te je presuda suda prvog stupnja ukinuta u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tužitelju dosuđena naknada štete preko nepobijanog iznosa od 29.144,00 kn/ 3.868,07 EUR do 49.028,80 kn/ 6.507,24 EUR, odnosno za iznos od 19.884,80 kn/ 2.639,17 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I.a izreke), a potvrđena je u odluci o tijeku zateznih kamata na nepobijani iznos glavnice zahtjeva od 29.144,00 kn/ 3.868,07 EUR počev od 12. srpnja 2019. do isplate (toč. 1.b izreke), odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke (toč. II. izreke), tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.740,03 kn/ 496,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2020. do isplate (toč. III. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja radi naknade troškova nastalih povodom žalbe, kao i zahtjev tuženika radi naknade troškova nastalih povodom žalbe u daljnjem iznosu od 686,25 kn/ 91,08 EUR (toč. IV. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-357/2024-2 od 12. studenoga 2024. tužitelju je dopuštena revizija protiv toč. 1.a i III. izreke presude i rješenja drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Predstavlja li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela, broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete od 21. studenoga 2002. mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, novu okolnost koja je od utjecaja na određivanje naknade neimovinske štete na koju tužitelj prije donošenja Orijentacijskih kriterija nije mogao utjecati, a koja je važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv rješenja suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, te predložio preinačiti pobijani dio odluke drugostupanjskog suda i potvrditi tužbeni zahtjev tužitelja, podredno vratiti predmet sudu drugog stupnja na ponovno postupanje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u svezi sa čl. 400. st. 2. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu i rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija, u ovom stupnju postupka sporno je predstavlja donošenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. o novim Orijentacijskim kriterijima za naknadu neimovinske štete novu okolnost koja je od utjecaja na određivanje naknade neimovinske štete na koju tužitelj prije donošenja Orijentacijskih kriterija nije mogao utjecati, te je li preinaka tužbe izvršena podneskom tužitelja od 29. lipnja 2020. u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale kao posljedica štetnog događaja od 31. siječnja 2016., kada je tužitelj stradao kao suputnik u vozilu koje je bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj je u tužbi potraživao isplatu iznosa od ukupno 72.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć, dok je podneskom od 29. lipnja 2020. preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev, potražujući isplatu iznosa od 80.321,82 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
10. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja dopuštanjem preinake tužbe izvršene podneskom tužitelja od 29. lipnja 2020. počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 190. st. 1. i 2. ZPP, što je posljedično dovelo do počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. U obrazloženju svoje odluke sud drugog stupnja naveo je kako Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu izvor prava, da pitanje njihove primjene ne predstavlja materijalnopravno ili procesno pitanje, te da se isti ne mogu primjenjivati pukim automatizmom, već da sudovi naknadu neimovinske štete mogu utvrđivati i izvan granica za pojedine vidove štete. Sud drugog stupnja stoga je ocijenio kako se novi Orijentacijski kriteriji ne mogu protumačiti kao nova okolnost zbog koje tužitelj bez svoje krivnje nije bio u mogućnosti postaviti tužbeni zahtjev u višem iznosu, te da je tužitelj navedenu mogućnost imao i prije i poslije zaključenja prethodnog postupka, a nakon provedenog medicinskog vještačenja.
11. U odluci ovog suda broj Rev-687/2024-2 od 28. svibnja 2024., koja je donesena u činjenično i pravno podudarnom predmetu, izneseno je pravno shvaćanje da donošenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. predstavlja opravdan razlog zbog kojeg je tužitelj mogao preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP, te je na postavljeno pravno pitanje odgovoreno:
„Tužitelj može preinačiti tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima VSRH nakon zaključenja prethodnog postupka primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku“.
12. Iz navedenog proizlazi da je shvaćanje drugostupanjskog suda glede izmjene Orijentacijskih kriterija kao nove okolnosti u smislu čl. 190. st. 2. ZPP uslijed koje tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka nepodudarno s citiranim shvaćanjem ovog suda, koje je također izraženo i u odlukama ovog suda broj Rev-304/2023-2 od 18. lipnja 2024., Rev-389/2023 od 17. listopada 2023., te Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024.
13. Stoga proizlazi kako je sud drugog stupnja uslijed pogrešnog pravnog shvaćanja nepravilno ocijenio kako je dopuštanjem preinake tužbe učinjene podneskom tužitelja od 29. lipnja 2020. sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je dovela do ostvarenja žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, odnosno prekoračenja tužbenog zahtjeva, te u tom dijelu ukinuo odluku suda prvog stupnja.
14. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I.a izreke i predmet u navedenom dijelu vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
15. Odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III. i IV. izreke, u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevima za naknadu troškova, valjalo je ukinuti, budući da će se o navedenim troškovima postupka moći odlučiti tek po utvrđenju konačnog uspjeha stranaka u ovom sporu (čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP).
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
