REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4778/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Timonu Sakomanu, odvjetniku iz Zagreba, Ilirski trg 6, protiv prvotuženika LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Emilu Havkiću, odvjetniku iz Zagreba, Ružmarinka 31/II i drugotuženice NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Radeljak, odvjetnici iz Zagreba, Masarykova 13, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlozima prvotuženika i drugotuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-193/2024-3 od 4. travnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5297/20-165 od 16. studenog 2023., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

III. Odbija se prijedlog drugotuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

IV. Odbacuje se prijedlog drugotuženice za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Prvotuženik i drugotuženica podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-193/2024-3 od 4. travnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5297/20-165 od 16. studenog 2023. temeljeći oba prijedloga na odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

2. Prvotuženik je u svom prijedlogu naznačio pet pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ističući im važnost pozivom na odluke ovoga suda poslovni broj: Rev-1256/21 od 16. studenog 2021., Rev 317/23 od 25. travnja 2023., Rev 776/21 od 5. srpnja 2022. i Rev 836/21 od 30. studenog 2021.. Ujedno je u prijedlogu naznačio i navode o povredi njegovih temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje.

3. Razmatrajući prijedlog prvotuženika u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. a ZPP, a postupajući sukladno odredbama čl. 385. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da kada bi se i uzelo da su naznačena pravna pitanja kojima se svima preispituje pravilna primjena materijalnog prava i to odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/1) i odredbe čl.1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, predlagatelj se nije uz ta pitanja pozvao na adekvatne razloge važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP. Naime, sve odluke na koje se pozvao (odluke ovoga suda poslovni broj: Rev-1256/21 od 16. studenog 2021., Rev 317/23 od 25. travnja 2023., Rev 776/21 od 5. srpnja 2022. i Rev 836/21 od 30. studenog 2021.) su donesene u predmetima koji su se vodili radi drugačijeg predmeta spora, odnosno u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima te su sve to ukidna rješenja u kojima je ocjenjeno da su pred nižestupanjskim sudovima počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga navedene odluke ne mogu davati važnost postavljenim pitanjima u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.

4. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prijedlog prvotuženika koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja kao neosnovan te je riješeno kao u toč. I. izreke.

5. Razmatrajući prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP vezano uz navode o povredi odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) te čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija), ovaj sud je ocijenio da prvotuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

6. Prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.

6.1. Sadržaj tog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

6.2. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

6.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima prvotuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode prvotuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da prvotuženik nije imao pravično suđenje.

7. Kako, imajući u vidu izneseno, prvotuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP trebalo odbaciti kao nedopušten kao u toč. II. izreke.

8. Drugotuženica je u svom prijedlogu naznačila petnaest pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te navode o povredi njegovih temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje.

9. Razmatrajući prijedlog drugotuženice u smislu odredbe čl. 385.a st. 1.a ZPP, a postupajući sukladno odredbama čl. 385. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da sva naznačena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

10. Kroz prva tri naznačena pitanja predlagateljica ukazuje na apsolutno bitnu povredu parničnog postupka pred drugostupanjskim sudom, ujedno polazeći od pogrešne pretpostavke da je pobijana odluka preinačena temeljem činjenica utvrđenih primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, a nije već je preinačena primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP jer je drugostupanjski sud zaključio da je tužiteljica uspjela dokazati svoje navode iz tužbe na kojima temelji tužbeni zahtjev. Stoga ta pitanja nisu važna za ishod ovoga spora.

10.1. Kroz četvrto, peto i šesto pitanje predlagateljica ponovno problematizira počinjenje bitnih povreda parničnog postupka pred drugostupanjskim sudom iz razloga što je taj sud vršio uvid u sudski i obrtni registar javno dostupan na stranicama Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, bez da je itko od stranaka taj dokaz predložio. Naime, kada bi i bili točni navodi u pitanju da to nitko nije predložio, a što ovaj sud ne može utvrditi jer drugopredlagateljica nije uz prijedlog dostavila cjelokupan spis predmeta, takva povreda ne bi bila od utjecaja na odluku u ovom sporu, jer iz pobijane odluke proizlazi da je sud već na temelju dokumentacije koje je tužiteljica dostavila utvrdio spornu činjenicu, a koju je samo potkrijepio i uvidom u javno dostupne stranice na web-u. Slijedom navedenog ni ta pitanja nisu važna za drugačiji ishod ovoga spora.

10.2. Sedmim, osmim, devetim i desetim postavljenim pitanjem predlagateljica ponovno ukazuje na navodne bitne povrede odredaba parničnog postupka ali polazeći od činjenica koje ne proizlaze iz pobijane presude (da je presuda donesena primjenom odredbe 373.a ZPP, da sud nije ocijenio sve provedene dokaze, da je nalaz vještaka nejasan, da sud nije naložio vještaku da predmet vještačenja brižljivo razmotri, i sl.), pa odgovori na tako postavljena pitanja ne mogu utjecati na ishod spora.

10.3. Kroz jedanaesto, dvanaesto, trinaesto, četrnaesto i petnaesto postavljeno pitanje u prijedlogu drugotuženica preispituje pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno polazeći od pogrešnih pretpostavki da su tuženici imatelji izvanknjižnog prava korištenja nekretnine koja je u društvenom vlasništvu, pa stoga ni ta pitanja ne mogu biti važna za ishod ovoga spora.

11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prijedlog drugotuženice koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja kao neosnovan te je riješeno kao u toč. III. izreke

12. Razmatrajući prijedlog drugotuženice za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP vezano uz navode o povredi odredbe čl. 29. Ustava te čl. 6.1. Konvencije, ovaj sud je ocijenio da predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

13. Drugotuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.

13.1. No kao i u prijedlogu prvotuženika, sadržaj tog prijedloga se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

13.2. Za ponoviti je da glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga, a kako je već rečeno, do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

13.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima drugotuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode drugotuženice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagateljica nije imao pravično suđenje.

14. Imajući u vidu izneseno, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu trebalo je odbaciti sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP, pa je riješeno kao u toč. IV. izreke.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil