Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3043/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja DU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Zustović, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić iz Labina, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB 22694857747, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Pn-80/2023-61 od 20. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Pn-80/2023-61 od 20. travnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 27.824,64 eura sa zateznom kamatom, koja teče na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci. Pod točkom II. izreke odbija se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kao neosnovan. Pod točkom III. izreke nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti parnični trošak u iznosu od 4.790,46 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. travnja 2023. do isplate, u roku 15 dana. Pod točkom IV. izreke u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka se odbija. Pod točkom V. izreke odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom II. i IV. žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti. Traži trošak žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I., III. i V. izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlaže prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačiti, podredno ukinuti te traži trošak žalbe.

4. Žalba tužitelja i tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu izgubljene zarade koja šteta je tužitelju nastala kao posljedica štetnog događaja, prometne nesreće koja se dogodila 15. svibnja 2006.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je pred istim sudom ranije vođen postupak povodom tužbe tužitelja protiv tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete zbog štetnog događaja od 15. svibnja 2006., a povodom kojeg štetnog događaja u ovom postupku potražuje naknadu štete na ime izgubljene zarade,

-da je presudom pod posl.br. Pn-197/2019-259 od 10. prosinca 2019. (nakon ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske) tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime povrede prava osobnosti iznos od 285.000,00 kuna, na ime izgubljene zarade iznos od 109.200,00 eura, na ime troškova putovanja iznos od 23.933,00 kuna, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 12.000,00 kuna, na ime uništenih stvari iznos od 4.000,00 kuna te na ime troškova liječenja iznos od 3.323,10 kuna,

-da je navedena presuda preinačena odlukom Županijskog suda u Puli-Pola, posl.br. Gž-402/2020-12 od 10. svibnja 2021. na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju radi povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 249.000,00 kuna, na ime izgubljene zarade iznos od 98.280,00 eura, na ime troškova putovanja iznos od 21.539,70 kuna, na ime tuđe pomoći i njege 10.800,00 kuna, na ime uništenih stvari 3.600,00 kuna te na ime troškova liječenja 2.990,79 kuna,

-da je u prometnoj nezgodi koja se desila 15. svibnja 2006. tužitelj pretrpio ozbiljne ozljede, posebno prijelom kuka, potkoljenice, skočnog zgloba, pete, koljena, desne šake kao i ostale ozljede te da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika,

-da je sporno je da li je tužitelj prije štetnog događaja radio na brodu Vagrant te koliku je plaću primao, da li je tužitelj doprinio nastanku štete odnosno sporne prometne nezgode, ako je doprinio u kojoj je visini doprinio te da li je u utuženom periodu tužitelj mogao obavljati druge poslove i na taj način smanjiti štetu te je posljedično tome sporna visina zatražene naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade te da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja,

-da je uvidom u potvrdu SU od 5. travnja 2007. utvrđeno kako je isti kao kapetan na S/Y VAGRANT izjavio da je tužitelj bio zaposlen kao mornar na brodu S/Y VAGRANT od listopada 2005. do svibnja 2006. te da je već ranije radio na tom brodu i to od 2002., da nije došlo do nezgode i dalje bi radio na brodu, da je plaća mornara bila 1.400,00 eura te da su istoj potvrdi priložene i potvrde o isplati za siječanj 2006. i ožujka 2006.,

-da i iz potvrde Generalnog konzula Republike Panama (list 196-197 spisa) kao i iz Izjave Spessot Claudia, a koju je izjavu dao 28. prosinca 2015. u svojstvu zapovjednika broda „Vagrant“ proizlazi da je tužitelj radio na brodu VAGRANT,

-da iz potvrda koje je tužitelj dostavio u spis i to od 28. veljače 2006. (list 203-205 spisa), 31. ožujka 2006. (list 206 spisa) te 31. siječnja 2006. (list 208. spisa) koje su izdane sa logom Mercedes Benza, Georg Pappas Automobil AG proizlazi da je tužitelju isplaćivana plaća od 1.400,00 eura mjesečno te da je na njima navedeno da je "plaćeno iz blagajne",

-da su radi utvrđenja činjenice da je tužitelj do štetnog događaja radio na brodu „Vagrant“ te koliku je plaću primao kao i na koji način je istu primao, pročitani iskazi svjedoka VU, FU i ŽU koji su dani u predmetu P- 360/07,

-da su navedeni svjedoci saslušani na ročištu 13. listopada 2010. u bitnome izjavili da je tužitelj bio sve do ozljeđivanja, a od 2001. godine zaposlen kao mornar na jedrenjaku „Vagrant“ te da je ostvarivao plaću od 1.400,00 eura kroz cijelu godinu, plaća na brodu da je isplaćivana u gotovini, a o čijoj se isplati potpisivala potvrda, doprinosi nisu plaćeni niti su dobivali normalne platne liste i da bi tužitelj ostao zaposlen kao mornar na jedrenjaku „Vagrant“ jer je bio dobar mornar,

-da je kao svjedok u ovom postupku saslušan i CU koji je zaposlen na jahti “Vagrant“ od 1991., u početku je radio kao strojar, potom je 2007. postao zapovjednik broda, a posao kapetana na brodu obavljao je samo preko sezone te je zato isplaćivao i plaću radnicima na brodu, koji je naveo kako je tužitelj došao na brod 2001. i da je bio dobar radnik, da je u početku radio samo preko sezone, ali da je kasnije zaposlen kroz cijelu godinu, da su se mornari, odnosno radnici na brodu plaćali u gotovini, da je u to vrijeme brod plovio pod Panamskom zastavom, sukladno njihovim zakonima, takav način plaćanja nije bio protivan zakonu, standard plaća za mornara je bila 1.400,00 eura mjesečno te se ona isplaćivala redovno svaki mjesec,

-da je iz isprava u spisu i iskaza svjedoka utvrđeno da je tužitelj prije štetnog događaja odnosno prometne nezgode od 15. svibnja 2006. bio zaposlen na brodu „Vagrant“ te da je primao mjesečnu plaću od 1.400,00 eura te da bi tužitelj, prema okolnostima slučaja, ostao raditi na istom brodu da nije došlo do štetnog događaja,

-da li tužitelj svojim ponašanjem doprinio štetnom događaju,

-da je na navedene okolnosti sud izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka prometne struke (list 55-59 spisa) izrađenog u kaznenom postupku vođenom povodom istog štetnog događaja, a iz kojeg u bitnome proizlazi, relevantno za ovaj postupak, da je u trenutku prometne nezgode preglednost kolnika bila dobra te da je bilo omogućeno pravovremeno međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće te da je pravovremenom reakcijom na snažno kočenje tužitelj (oštećeni) imao mogućnost izbjegavanja nastanka sudara,

-da iako se tužitelj kretao cestom sa prednošću prolaza te brzinom nižom od dopuštene da je moguće da je tužitelj mogao izbjeći prometnu nesreću, u danim uvjetima, snažnim kočenjem pa posljedično tome isto dovodi do doprinosa nastanku prometne nezgode,

-da je sud cijenio doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru 10%, dok je odgovornost osiguranika tuženika u omjeru 90% sukladno utvrđenju u presudi Županijskog suda u Puli-Pola, posl.br. Gž-402/2020-12 od 10. svibnja 2021.,

-da su zatraženi mjesečni iznosi od 1.400,00 eura trebaju umanjiti za 10%, pa tako kada se u obzir uzme doprinos tužitelja štetnom događaju isti bi imao pravo potraživati iznos od 1.260,00 eura mjesečno,

-da su u postupku provedeni dokazi na okolnosti preostale radne sposobnosti tužitelja odnosno da li isti može obavljati poslove koje je obavljao prije štetnog događaja te koje druge poslove može obavljati,

-da je uvidom u svjedodžbu o završnom ispitu Otvorenog sveučilišta Pula, Klasa:

602-07, Urbroj: 02-70/33-98 utvrđeno da je tužitelj 1998. godine stekao srednju stručnu spremu u programu – zanimanju komercijalist,

-da iz iskaza Ranca Blažića, dr.med., specijalista medicine rada, a koji je svoj nalaz i mišljenje dao u predmetu P-360/07 proizlazi kako je kod tužitelja preostala radna sposobnost za radove bez dizanja teških tereta, čučanja, klečanja, hoda po neravnim i nestabilnim površinama te da nema preostale radne sposobnosti za rad kao mornar na jedrenjaku (list 69-71spisa), iz dodatnog očitovanja od 14. studenog 2012. proizlazi kako posao komercijalista, a za koji posao tužitelj je osposobljen, obavlja posao u uredu ali i izvan njega te smatra da bi mogao obavljati taj posao (list 52 spisa),

-da je u ovom postupku ponovno provedeno medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada Hrvoju Laliću, prof. dr. sc. na okolnosti preostale radne sposobnosti tužitelja (u utuženom razdoblju) te da li s obzirom na preostalu radnu sposobnost tužitelj sposoban raditi i na kakvim drugim poslovima može raditi s napomenom da je tužitelj završio srednju školu za kuhara i tečaj za knjigovođu,

-da je vještak u svom nalazu i mišljenju od 28. prosinca 2022. naveo kako tužitelj nije sposoban obavljati fizičke poslove kao što bi bili poslovi mornara, a niti posao kuhara, nije za dizanje i nošenje težeg tereta, rad u prisilnom položaju, ne može čučati i klečati, hodati po neravnom terenu, poslove komercijaliste i knjigovođe ne zna raditi niti da je za isto zainteresiran te da zbog dugog vremenskog perioda od završenog tečaja do danas te zbog primljenih anestezija nije sposoban učiti,

-da vještak smatra da bi bio sposoban za jednostavne poslove poput portira – dizanja rampe, naplate parkinga i sl, ali i u kojem slučaju bi poslodavac trebao biti svjestan da zapošljava invalidnu osobu koja će češće izostajati s posla, što dovodi do otežanog zapošljavanja na bilo kojem radnom mjestu, da kod tužitelja postoji profesionalna radna nesposobnost, ali postoji opća radna sposobnost za naprijed navedene poslove, a da je isto relevantno i za utuženi period iako je vještačenje provedeno 2022.,

-da se u odnosu na primjedbe tuženika vještak očitovao kako je gotovo u cijelosti suglasan sa nalazom i mišljenjem vještaka dr. Blažića, a koji je sačinjen u prijašnjem postupku, osim u dijelu smatra da je tužitelj sposoban za obavljanje poslova komercijalista ali da navedene poslove ne zna raditi a zbog proteka vremena od završenog tečaja te brojnih operacija i anestezija više nije sposoban učiti,

-da je vještak medicine rada Hrvoje Lalić, prof. dr. sc. saslušan i na ročištu na kojem je naveo kako tužitelj ne može obavljati posao komercijaliste jer se radi o specifičnom poslu koji zahtjeva i određene vještine, da posao komercijaliste obuhvaća i vožnju osobnog automobila, a tužitelj obzirom na svoje stanje i ozljede nije u mogućnosti voziti osobni automobil u onoj mjeri u kojoj bi to zahtijevao posao komercijaliste, da sa sigurnošću tvrdi da on obzirom na svoje zdravstveno stanje nije mogao obavljati poslove komercijaliste niti u utuženom razdoblju, da uporaba osobnog automobila prilikom obavljanja poslova komercijaliste nije isključiva, ali je obzirom na narav samog posla vrlo česta zato jer se posao komercijaliste obavlja i u kancelariji i na terenu,

-da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Hrvoja Lalića jer je isti sačinjen prema pravilima struke, a sve primjedbe koje je tuženik imao vještak je u svom očitovanju, kao i na ročištu, otklonio,

-da se njegov se nalaz i mišljenje razlikuje u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Ranca Blažića u predmetu P-360/07 jedino u pogledu konstatacije da li je tužitelj sposoban obavljati posao komercijaliste dok su u pogledu preostale radne sposobnosti za nastavak rada na brodu nalazi oba vještaka u potpunosti podudarna odnosno utvrđeno je kako tužitelj nije sposoban za obavljanje težih fizičkih poslova pa tako ni poslova mornara,

-da je u postupku saslušan i tužitelj, koji je u bitnome naveo da je prije nego što se dogodila prometna nezgoda bio zaposlen na stranom brodu sa mjesečnom plaćom od 1.400,00 eura koja mu se isplaćivala svaki mjesec na ruke, a svaki je mjesec dobio potvrdu o isplaćenoj plaći, a da nije pretrpio ozljedu u prometnoj nezgodi i dalje je planirao raditi na tom brodu, da nije zaposlen, bez obzira što je završio tečaj za knjigovođu uvijek je bio fizički radnik, završio je srednju školu za kuhara te tečaj za knjigovođu, a istog je završio samo da bi imao nešto za raditi u zimskim mjesecima, isto više ne bi mogao raditi zbog svog zdravstvenog stanja, po kući uvijek hoda sa štakom, teško hoda i da ne može stajati te da često ima bolove, da ga uzdržava majka kojoj ne plaća ništa,

-da je ocjenom dokaza, osobito uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka Hrvoja Lalića, prvostupanjski sud utvrdio kako tužitelj nije sposoban obavljati teške fizičke poslove, a da nije sposoban obavljati niti posao komercijaliste pritom cijeneći da je tužitelj stekao stručnu spremu komercijaliste još 2008. godine te da ne posjeduje nikakvo radno iskustvo na navedenim poslovima, da posao komercijaliste podrazumijeva i korištenje osobnog automobila te da u danim okolnostima tužitelj ne bi mogao prilagoditi tempo vožnje (stanke ili odmori) svojim potrebama odnosno svom zdravstvenom stanju,

-da je tužitelj u utuženom razdoblju mogao obavljati jednostavnije poslove za koje nije propisana stručna sprema, a čiji opis poslova odgovara zdravstvenom stanju tužitelja (portir, naplata parkinga ili slično), čime bi doprinio smanjenju štete,

-da su u postupku pribavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj isplaćenoj neto i bruto plaći u utuženom razdoblju i to za srednju stručnu spremu (dopis Klasa: 957-01/22-01/613, Urbroj: 555-01-08-05-22-2 od 6. prosinca 2022.) i za zanimanja za koja nije potrebna posebna kvalifikacija odnosno NKV radnika (dopis Klasa: 957-01/23-01/121, Urbroj: 555-01-08-05-22-2 od 7. veljače 2023.),

-da iz dopisa Klasa: 957-01/23-01/121, Urbroj: 555-01-08-05-22-2 od 7. veljače 2023. proizlazi da je prosječna mjesečna isplaćena neto i bruto plaća NKV radnika u Republici Hrvatskoj iznosila u 2015. godini 3.528,00 kuna neto odnosno 4.597,00 kuna bruto, u 2016. godini 3.695,00 kuna neto odnosno 4.854,00 kune bruto te u 2017. godini 3.787,00 kuna neto odnosno 4.909,00 kunu bruto,

-da je sud dodatno umanjio pojedine mjesečne iznose koje je tuženik dužan isplatiti tužitelju u utuženom razdoblju za iznos koji odgovara prosječno isplaćenoj mjesečnoj neto plaći NKV radnika u Republici Hrvatskoj u 2015., 2016. i 2017. godini, odnosno pojedinačni mjesečni iznosi od 1.260,00 eura umanjeni su za 2015. godinu za 468,25 eura, za 2016. godinu za 490,41 eura te za 2017. godinu za 502,62 eura,

-da je u pogledu istaknutog prigovora zastare od strane tuženika utvrđeno da se radi o naknadi štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (kao što je izgubljena zarada) koju oštećenik (tužitelj) može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje,

-da se u tom slučaju prekid zastare iz čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema čl. 230. i 231. ZOO-a,

-da za svako slijedeće utuženje zastara počinje teći od dana kad je prethodni spor pravomoćno završen, da kako zastarni rok iznosi tri godine to tužitelj može zahtijevati daljnju izgubljenu zaradu unazad 3 godine od podnesenog zahtjeva,

-da je tužba podnesena 19. siječnja 2018. i to za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2017.,

da je posljednje utuženo razdoblje u predmetu Pn-505/2015 odnosno Pn-197/2019 bio prosinac 2014.,

-da je tužbom u ovom predmetu prvo utuženo razdoblje siječanj 2015., a da plaća za siječanj dospijeva 31. siječnja 2015., te da je tužba podnesena 19. siječnja 2018. pa da nije nastupila zastara niti za jedan utuženi pojedinačni iznos.

7. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je utvrdio da bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja, obavljao poslove mornara od koje plaće je oduzeo 10 % s osnova doprinosa tužitelja štetnom događaju i plaću NKV radnika s obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku medicine rada utvrđeno da je kod tužitelja preostala radna sposobnost za poslove nekvalificiranog radnika te je tužitelju na dosuđene iznose dosudio i zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

8. Po žalbi tužitelja sporno je:

-uračunavanje plaće NKV radnika zbog tvrdnji tužitelja da sud nije mogao u ovom predmetu, s obzirom na već donesenu odluku Gž-402/2020-12, zauzeti drugačiji pravni stav u pogledu osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za isplatu imovinske štete i zbog tvrdnji tužitelja da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je vještak Hrvoje Lalić u svom nalazu u ovom postupku naveo da bi tužitelj sa preostalom radnom sposobnosti bio sposoban za jednostavne poslove poput portira, dizatelja rampe, naplatničara parkiranja i sl., ali da poslodavac treba biti svjestan da se radi o invalidnoj osobi koja će češće izostajati s posla zbog provođenja fizikalne terapije te je stoga uvijek upitan kontinuitet radnog procesa što svakako otežava zapošljavanje na bilo kojem od navedenih mjesta, da nije ni utvrđeno da li su u mjestu boravka tužitelja oglašavana ovakva radna mjesta te da li je na bilo koje od tih radnih mjesta zaposlen invalid, a da je na tuženiku teret dokaza da se tužitelj u utuženom razdoblju mogao zaposliti sa preostalom radnom sposobnosti i time umanjiti štetu na tuženiku,

-da je prigovor o preostaloj radnoj sposobnosti tužitelja i mogućnosti zaposlenja pravomoćno presuđen (u novom postupku je provedeno novo vještačenje kojim je utvrđeno da bi tužitelj mogao obavljati poslove portira, naplate parkiranja),

-uračunavanje 10% doprinosa nastanku štetnog događaja.

9. Nadalje, tuženik u ovom postupku tvrdi ( a koje navode ponavlja u žalbi) da tužitelj ne bi u utuženom razdoblju zarađivao kao mornar na brodu niti da bi ostvarivao zaradu koju potražuje, odnosno da tužitelj te tvrdnje nije dokazao adekvatnim dokaznim sredstvima, pri čemu ističe da sud nije prihvatio dokazne prijedloge tuženika niti je iznio razloge zbog kojih predložene dokaze nije prihvatio. Pri tome je tuženik predložio da se radi utvrđivanja predmetnih okolnosti naloži tužitelju da dostavi pomorsku knjižicu te sve svjedodžbe (breveti), potvrde i isprave o položenim ispitima nužnih radi zadovoljenja uvjeta za ukrcaj na brod pod stranom zastavom, da se diplomatskim putem provjeri postojanja broda Vagrant kod nadležnog upisnika registra brodova, da se pribave podaci o vlasniku predmetnog broda s tim ukoliko je vlasnik pravna osoba zatražiti od nadležnog tijela izvadaka iz trgovačkih registara u koje su eventualno tvrtke upisane, kao i podatak da li na predmetnom brodu postoje zaposlene osobe na radnom mjestu mornara, dostavu ugovora o radu za mornara, podatke o visini plaće mornara, podatke o periodu u kojemu je u jednoj godini zaposlen mornar na predmetnom brodu te da se naloži tužitelju da dostavi dokaze na okolnosti stručne spreme i završenog školovanja i svih osposobljavanja, sve na okolnost tvrdnji da tužitelj ne bi u utuženom razdoblju zarađivao kao mornar na brodu niti da bi ostvarivao zaradu koju potražuje.

9.1. Nadalje, po žalbi tuženika sporna je zastara potraživanja, tvrdnja tuženika da je sud uračunavao neto plaće NKV radnika u dosuđenu bruto plaću, suđenje u valuti euro prije nego što je euro postao službena valuta u Republici Hrvatskoj, tijek zateznih kamata, pravo na tužitelja na trošak postupka nakon upućivanja na mirenje, omjer uspjeha u sporu i vrijednost boda.

10. Sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

11. Pravo stranaka na predlaganja dokaza ne podrazumijeva dužnost suda da takve dokaze provede, ali je sud obvezan odlučiti da li će takav dokazni prijedlog odbiti ili usvojiti i tu svoju odluku obrazložiti na način radi li se o prijedlogu koji je nedopušten, nevažan, neprikladan, odnosno nejasan, nepotpun ili usmjeren na odugovlačenje postupka. S obzirom da prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve razloge vezano za dokazne prijedloge tuženika predloženih na okolnost da li bi tužitelj u utuženom razdoblju zarađivao kao mornar na brodu te li da bi ostvarivao zaradu koju potražuje, a koje okolnosti, s obzirom da je predmet spora upravo izgubljena zarada tužitelja, jesu bitne, za sada se ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa su utoliko osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo.

12. Nadalje, s obzirom da sud u smislu čl. 12. st. 2. ZPP-a nije vezan odlukom suda o prethodnom pitanju u parnici u kojoj je riješeno to pitanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva za prethodna razdoblja prigodom odlučivanja o daljnjem sukcesivnom utuženju naknade štete na ime izgubljene zarade (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-283/2022 po dopuštenju revizije poslovni broj Revd 2858/2020 na pitanje“Je li u situacijama kada se sukcesivno utužuje naknada štete s osnove izgubljene zarade parnični sud vezan pravomoćnim presudama kojima se odlučivalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva za prethodna razdoblja?“), osnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je u odnosu na utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno s obzirom da je prvostupanjski sud svoje utvrđenje u bitnome temeljio na pravomoćnoj presudi kojom je takav doprinos utvrđen. Isto tako, za sada se ne može ispitati zaključak prvostupanjskog suda da se tužitelj mogao zaposliti na jednostavnijim poslovima s obzirom da osnovano tužitelj navodi da nije razvidno da li je prvostupanjski sud uzeo u obzir navode vještaka o stvarnim mogućnostima zaposlenja na navedenim poslovima.

13. Stoga je slijedom navedenog valjalo prihvatiti žalbe tužitelja i tuženika kao osnovane i na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istome sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će nedostatke na koju mu je ukazano ovim rješenjem, raspravit će uočena sporna pitanja i žalbene prigovore stranaka te vodeći računa o pravilima o teretu dokazivanja donijeti novu odluku u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja.

15. Budući da je ukinuta presuda u pogledu glavne stvari valjalo je, po žalbi tužitelja i tuženika, ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj