REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4450/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika LUJE d.d., OIB 44354247337, Kostrena, Paveki 1, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja za ponavljanje postupka pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske broj Pž- 1268/2024-2 od 9. travnja 2024. podnesen u odnosu na točku II. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7690/2018-2 od 9. travnja 2024., te i o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv dopunskog rješenja za ponavljanje postupka pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7690/2018-6 od 11. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbijaju se prijedlozi za dopuštenje revizije tuženika od 14. lipnja 2024. i od 21. kolovoza 2024. u dijelu postavljenog pitanja.
II. Odbacuju se prijedlozi da dopuštenje revizije u dijelu u kojem se odnose na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2024. riješeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za ponavljanje postupka pred višim sudom podnesen u odnosu na točku II. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7690/2018-2 od 3. lipnja 2020.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju trošak koji je nastao povodom prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 1.500,00 EUR.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka nastalih povodom prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od daljnjih 1.500,00 EUR.“.
2. Dopunskim rješenjem istog suda od 11. lipnja 2024. riješeno je:
„Dopunjuje se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1268/2024-2 od 9. travnja 2024. i rješava:
Odbija se kao neosnovan prijedlog za ponavljanje postupka pred višim sudom podnesen u odnosu na točku IV. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7690/2018-2 od 3. lipnja 2020.“.
3. Protiv oba rješenja tuženik podnosi dva prijedloga za dopuštenje revizije zbog istog pravnog pitanja:
„Što se ima smatrati „zauzetim metrima kvadratnim“ u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Uredbe o postupku, načinu i uvjetima za dobivanje koncesije na turističkom zemljištu u kampovima u suvlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 12/11 i 145/12, dalje: Uredba), a što je ujedno i osnovica za izračun stalnog dijela koncesijske naknade na suvlasničkom dijelu Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 8. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine br. 92/10) i čl. 19. st. 1. Uredbe, odnosno izračunava li se stalni dio koncesijske naknade prema faktično zauzetim četvornim metrima kampa ili prema površini cijeloga kampa?“,
za koje smatra da udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) jer ističe da je ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-581/2022-2 od 4. srpnja 2023. usvojio reviziju tuženika, ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3481/2019-2 od 29. listopada 2020., a u odnosu na isto postavljeno revizijsko pitanje iznio pravno shvaćanje koje glasi:
„Prema ocjeni ovog suda kraj takvog stanja propisa, a ne postoji niti jedan drugi propis koji bi pitanje obračuna, a posljedično tome i utvrđenja visine stalnog dijela koncesijske naknade određivao drugačije te ne postoji potreba da se pitanje pojma „zauzetih metara kvadratnih“ tumači drugačije nego onako kako to upućuje značenje tih riječi, što znači da se visina naknade u vrijeme kada je nastala obveza budućeg eventualnog koncesionara utvrđuje na temelju površine kampa kojeg tuženik stvarno posjeduje (zauzima).“,
pa time odstupa od pravnog shvaćanja suda drugog stupnja u presudi poslovni broj Pž-7690/2018-2 od 3. lipnja 2020.
4. Istovremeno podnosi i prijedloge za dopuštenje revizije protiv oba rješenja suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. U ovoj fazi postupka predmet odlučivanja i osporavanja odluke suda je rješenje kojim nije dopušteno ponoviti postupak pred sudom drugog stupnja, dakle odlučuje se o tome jesu li ispunjene procesne pretpostavke iz čl. 421. st. 1. ZPP-a pa stoga materijalnopravno pitanje zbog kojeg tuženik podnosi oba prijedloga za dopuštenje revizije ne ovisi odluka o pravilnosti rješenja suda o ponavljanju postupka jer se u tom postupku ne odlučuje o meritumu spora već o tome je li ostvaren jedan od taksativno navedenih razloga zbog kojih bi sud morao odlučiti da se pravomoćno okončan postupak ponovi pa tako nije ostvaren prvi od uvjeta iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a (ovisi odluka u sporu) koji svi moraju biti ispunjeni da bi se dopustilo podnošenje revizije protiv odluke suda drugog stupnja.
7. Stoga je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
8.1. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
8.2. Osim toga prigovore koje iznosi tuženik, a u svezi povreda ustavnog ili konvencijskog prava odnose se na meritum spora, to jest na pitanje visine koncesijske naknade, o čemu se u ovoj fazi postupka ne raspravlja, već o tome postoji li koja od osnova da se u ovom postupku dopusti ponavljanje postupka, pa stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
9. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
