Poslovni broj: Usž-1493/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĆĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Krmek, odvjetnik u Zagrebu, Dunjevac 15, protiv tuženika Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: 21712494719, radi izdavanja potvrde, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-254/2025-2 od 21. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-254/2025-2 od 21. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba podnesena protiv potvrde izdane od strane tuženika, KLASA: 361-08/24-03/000158, URBROJ 2117-1-15-24-03 od 2. prosinca 2024., kojom se potvrđuje da stan 1, u prizemlju korisne površine 49,64m2 i stan 2, u prizemlju površine 49,97m2 u stambenoj zgradi u [adresa], na adresi [adresa], predstavljaju samostalne uporabne cjeline.
2. Tužiteljica je protiv osporenog rješenja izjavila žalbu pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je pobijana potvrda upravna stvar jer je ona od neposrednog utjecaja na vlasništvo nekretnine tužiteljice i pripadajuće zajedničke dijelove nekretnine koji su utvrđeni u korist tužiteljice pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku (poslovni broj P-730/2017 od 2. svibnja 2023.), a koji dijelovi se predmetnom potvrdom prisvajaju etaži ABC. Obzirom da potvrda negativno utječe na pravo vlasništva nekretnine tužiteljice i da je njome javnopravno tijelo odlučivalo o pravima i pravnim interesima tužiteljice, tvrdi da ju ona ima pravo osporavati, obzirom da se ista ima smatrati upravnom stvari u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Svoje stajalište potkrepljuje pozivom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4066- 2021 od 3. ožujka 2022., navodeći da u toj odluci zauzeto shvaćanje da je zapisnik upravna stvar stoga da je riječ o procesno sličnoj situaciji. Tvrdi da sve i u slučaju da predmetna potvrda nije upravni akt ta činjenica ne utječe na obvezu države zajamčenu člancima 18. i 19. Ustava Republike Hrvatske da osigura sustav djelotvornih pravnih lijekova protiv svakog akta ovlaštenog tijela koji na bilo koji način tangira prava, obveze i pravne interese pojedinca, kao i da osigura sudsku kontrolu upravnih akata. Predlaže uvažiti žalbu te poništiti prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet na ponovno suđenje Upravnom sudu u Splitu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu, jer je, prije meritornog rješavanja tužbenog zahtjeva, osnovano ocijenio da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora iz članka 46. stavka 1. točke 7. („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). Tom odredbom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
5. Rješenje prvostupanjskog suda poziva se na odredbu članka 160. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09. i 110/21.) kojom je propisano da javnopravna tijela izdaju potvrde o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju ako je to Zakonom propisano, u kojem slučaju se činjenice utvrđuju prema odredbama o dokazivanju propisanim tim Zakonom. Prema stavku 2. istog članka Zakona ovako izdane potvrde ne obvezuju javnopravno tijelo kojem su podneseni kao dokaz, te javnopravno tijelo nadležno za rješavanje o upravnoj stvari može ponovno utvrđivati činjenice navedene u potvrdi, a stavkom 3. istog članka Zakona je propisano da se potvrde izdaju u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva te da je u slučaju kad javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde dužno o tome donijeti rješenje i ako u propisanom roku ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može izjaviti žalbu.
6. Primjenom navedenih odredbi na konkretan predmet proizlazi pravilno obrazloženje prvostupanjskog suda da odredba članka 160. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku pravnu zaštitu propisuje isključivo u situacijama kada javnopravno tijelo u roku od 30 dana ne donese odluku o zahtjevu, dok pravna zaštita nije propisana za slučaj ako stranka nije zadovoljna sa sadržajem potvrde. Smisao navedene odredbe je u tome što se pravni interes za pravnom zaštitom priznaje podnositelju zahtjeva te se o zahtjevu može odlučiti samo na način da se potvrda izda ili da se zahtjev odbije, a ne može se izdati potvrda drugačijeg sadržaja u odnosu na zahtjev. Ovakvo stajalište zauzeto je u dosljednoj upravnoj sudskoj praksi, primjerice odluka ovog Suda, poslovni broj: Usž-2638/2023 od 16. svibnja 2024.
7. Iz navedenog nadalje proizlazi da potvrda nije pojedinačna odluka i ocjena njezine zakonitosti nije predmet upravnog spora. Stoga je prvostupanjski sud pravilno tužbu, pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, odbacio jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora.
8. Naime, izdavanjem predmetne potvrde ne mijenjaju se, niti se utječe na suvlasničke dijelove nekretnine, na što tužiteljica ukazuje tijekom ovog upravnog spora. Stoga se vezano za žalbene navode i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se tužiteljica poziva ističe da je u slučaju ako među suvlasnicima dođe do spora vezano za suvlasničke dijelove, sudska zaštita osigurana u postupku pred redovnim sudom.
9. Slijedom navedenog razlozi na kojima tužiteljica temelji žalbu u ovom upravnom sporu nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
