REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2020/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-763/2024-3 od 6. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-279/2021-37 od 19. srpnja 2024., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-763/2024-3 od 6. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-279/2021-37 od 19. srpnja 2024.pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

4. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

7. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3.1. Navedeno stoga, što shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i drugim, a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-81/2024-2 od 16. siječnja2024., broj Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022. i drugim.).

3.2. U odnosu na postavljena pitanja, valja odgovoriti da tuženik tim pitanjima polazi od netočne tvrdnje da su u ovom pojedinačnom postupku utvrđene drugačije činjenice od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Naime, u ovoj se parnici radi o istoj kategoriji pravnih odnosa o kojima se radilo i u sporu radi kolektivne zaštite potrošača, a sudovi su u ovoj parnici utvrđivali činjenice dokazivanjem te su na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenili ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zbog istih razloga zbog kojih su one ocijenjene ništetnima i u postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

3.3. U ovoj parnici radi o istoj kategoriji pravnih odnosa kao što je to bio slučaj u sporu radi kolektivne zaštite interesa potrošača. Riječ je o sudskom razrješenju pravnih odnosa nastalih na temelju ugovora o kreditu s ugovorenom jednostrano promjenjivom kamatnom stopom, bez unaprijed određenih parametara promjene. Sud je u ovoj parnici ocijenio ništetnima određene odredbe ugovora na temelju činjenica utvrđenih u postupku dokazivanja u ovom sporu, a samo u odnosu na dio koji se odnosi na utvrđenje ništetnim dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pozvao se i na pravno shvaćanje iz citiranih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

3.4. U svezi s postavljenim pitanjima, također valja navesti da su u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga sudovi utvrdili da je tuženik nesavjestan stjecatelj zbog ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, pa su prihvatili zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na svaki mjesečni preplaćeni iznos, a pitanja savjesnosti ili nesavjesnosti stjecatelja stečenog bez osnove ili na temelju osnove koja je kasnije otpala je pitanje koje ovisi o specifičnim okolnostima svakog slučaja i konkretnih činjeničnih utvrđenja.

3.5. Dio pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije polazi od netočne premise da u pobijanoj drugostupanjskoj i prvostupanjskoj odluci nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, da nije odlučeno o prigovoru zastare i da bi u postupanju sudova bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

3.6. Postavljeno pitanje zastare, odnosno prekida zastare zbog podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07) i tužbe definirane čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi broj Rev-2254/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd- 1494/2020., a riječ je i o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu. Ujedno je i u suglasju s shvaćanjem druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. broj: Su-IV- 123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024., prema kojem „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Takvo shvaćanje je i u skladu sa odlukom Ustavnog suda republike Hrvatske broj U-III- 3202/2023, U-IIII-3204/2023 od 26. rujna 2024.

3.7. U odnosu na nezakonitost istaknutu kao razlog važnosti zbog tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, valja navesti da zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to bila primarna svrha.

3.8. Pitanje koje se odnosi na dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine na koju se odnosi, odnosno na mogućnost početka tijeka zateznih kamata i prije dospijeća novčane tražbine, vezano za tvrdnju tuženika da u tom dijelu pobijane presude odstupaju od prakse i shvaćanja revizijskog suda, ističe se da pobijana odluka ni u tom dijelu ne odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda iznesenih u presudama broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., broj Rev- 2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Rev- 1172/2018, Rev- 3142/18, Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i dr., a uz to je i riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

4. Drugo pravno pitanje koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30.lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

4.1. U odnosu na četvrto, peto i sedmo pravno pitanje koje je tuženik postavio u reviziji treba navesti da pravno shvaćanje drugostupanjskog sud izraženo u pobijanoj presudi ne odstupa od pravnog shvaćanja ovoga suda izraženog u odluci ovoga suda broj Rev- 308/22 od 19. travnja 2022. niti nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku prasku (tako i u Revd-2800/2024 od 28. kolovoza 2024.).

5. Zbog navedenog u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

6. Budući da je tuženik u uvodu prijedloga za dopuštenje revizije naveo da taj prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a ZPP, a da iz sadržaja tuženikova prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačena povreda temeljnog ljudskog prava zbog koje bi taj prijedlog bio utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina