Poslovni broj: Usž-810/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja ovoga suda, Gordane Marušić-Babić predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IŠ iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog Sabora, zastupnika GŠ, [adresa], radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2733/2024-2 od 27. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2733/2024-2 od 27. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Splitu tužba tužitelja odbačena je kao nedopuštena na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja suda podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, navodeći pri tome da je sud rješenje donio zlouporabom vladajućeg položaja, jer sudac nije dokazao da je tuženik nevladina organizacija. Smatra da je sud u slučaju da je utvrdio da je on pogrešno podnio tužbu upravnom sudu jer tuženik ne odlučuje o zahtjevu i prigovoru u upravnom postupku, bio dužan utvrditi koji sud je nadležan za rješavanje i proslijediti mu tužbu temeljem članka 44. stavka 2. ZUS-a iz razloga što on prema članku 46. Ustava Republike Hrvatske ima zajamčeno pravo na dobivanje odgovora. Smatra da je prvostupanjski sud prekoračio svoje ovlasti i nije odgovorio u meritumu na pitanje koje tužitelja zanima, a to je u kojem pravnom postupku jedinica lokalne samouprave primjenjuje članak 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96. dalje ZV) i je li i koji pravni lijek dopušten protiv akta kojega jedinica lokalne samouprave donese u primjeni spomenute zakonske odredbe. Poziva se na odluke ovoga suda donesene u predmetima Usž-2906/17-2 23. ožujka 2018. (u odnosu na koju izražava nezadovoljstvo pravnim stavom koje je Sud zauzeo o tome da odluka jedinice lokalne samouprave o imenovanju prinudnog upravitelja nema karakter upravnog akta) te Usoz-152/22-6 od 28. studenog 2022. u kojoj se ustvrđuje da postupak imenovanja prinudnog upravitelja nije propisan niti jednim zakonom, a u kojem predmetu se odlučivalo o zakonitosti tog pravnog akta. Tvrdi da mu je takvim stavovima prouzročena znatna materijalna šteta jer nije odbio odgovore na svoja pitanja, a smatra i da je ovime prouzročena šteta Europskoj Uniji kroz postupke "Energetske obnove višestambenih zgrada" od strane članova horizontalnog tržišnog kartela u djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske. Navodi da se, u nastojanju da dobije odgovore na svoja pitanja, obratio tuženiku kao vladinoj organizaciji, javnopravnom tijelu i ovlašteniku javnog prava od kojega također nije dobio odgovor. Predlaže da se pobijano rješenje poništi te da ovaj Sud odgovori na postavljeno pitanje o primjeni odredbe članka 385. stavak 1. ZV-a.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski je sud utemeljeno odbacio tužbu kao nedopuštenu, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora, te je svoju odluku potpuno i jasno obrazložio, pozivajući se na mjerodavne odredbe ZUS-a i Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) te sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske . Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj Hrvatskom Saboru i to zastupniku GŠ podnio zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavka 1. ZV-a, nakon čega je podnio prigovor radi neizdavanja obavijesti u propisanom roku u odnosu na podneseni zahtjev, pozivajući se na članak 155. stavak 4. ZUP-a. Iz tužbe podnesene Upravnom sudu u Splitu razvidno je da je tužitelj istu podnio zbog propuštanja tuženika da donese odluku u propisanom roku, navodeći da nije riješeno o prigovoru u roku iz članka 122. stavka 3. ZUP-a.
6. I prema ocjeni ovoga Suda, davanje pravnog mišljenja odnosno tumačenja primjene odredaba nekog zakona ne predstavlja upravnu stvar u smislu članka 2. ZUP- a, budući da se prema toj odredbi upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
7. Imajući u vidu i odredbu članka 3. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano što može biti predmet upravnog spora, prvostupanjski je sud pravilno odbacio tužbu na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora budući da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
8. Odredbom članka 155. stavka 1. ZUP-a propisano je da je javnopravno tijelo dužno obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava i pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari. Prema stavku 4. istog članka ZUP-a, ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor. Sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a, na koju se tužitelj poziva, o prigovoru odlučuje čelnik tijela u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.
9. Kako iz citirane odredbe članka 155. ZUP-a jasno i nesumnjivo proizlazi obveza javnopravnog tijela za davanje obavijesti samo vezano uz postupke ostvarivanja i uvjete ostvarivanja prava zainteresiranih osoba u određenoj upravnoj stvari, što ne uključuje davanje pravnih mišljenja i tumačenje određenih propisa odnosno odredbi nekog zakona, ne radi se o postupanju koje može biti predmet ocjene u upravnom sporu.
10. S obzirom na sve izneseno, tužitelj nije mogao niti pokrenuti upravni spor zbog šutnje uprave u konkretnom slučaju zbog ne donošenja odluke o njegovom prigovoru podnesenom zbog toga što mu, u konkretnom slučaju državno tijelo odnosno zastupnik u Hrvatskom Saboru nije izdao obavijest u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva u pisanom obliku sukladno članku 155. stavku 2. ZUP-a.
11. Slijedom iznesenog, te imajući u vidu da zastupnik u Hrvatskom Saboru nije javnopravno tijelo u smislu članka 1. ZUP-a odnosno članka 2. stavka 2. ZUS-a, te da se ne radi ni o kakvom postupanju u smislu ZUP-a niti je o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o nekim pravima, obvezama ili pravnim interesima tužitelja na području upravnog prava odnosno odluci koja može biti predmet ocjene u upravnom sporu, ne radi se o situaciji u kojoj bi tužitelju bila osigurana upravno sudska zaštita u slučaju šutnje uprave.
12. Stoga navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke u konkretnom slučaju, a traženja tužitelja izlaze izvan nadležnosti ovoga Suda u konkretnom upravnom sporu, to je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a riješeno kao u izreci.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić - Babić
