Poslovni broj: Usž-4509/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: 63643241208, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-68/24-5 od 4. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-68/24-5 od 4. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu odbačena je tužba te je odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. U opširnoj žalbi u bitnom ističe da se osporeno rješenje temelji na pogrešnom pravnom shvaćanju da je rok za odlučivanje o pravnom lijeku izjavljenom u konkretnom slučaju 60 dana. Mišljenja je da je u konkretnom slučaju pravni lijek prigovor, a ne žalba, iz čega proizlazi zaključak da je rok za odlučivanje o tom pravnom lijeku osam dana, a ne 60 dana kao što smatra prvostupanjski sud. Ističe da je prigovor dopušten u svakoj upravnoj stvari, osim kada je propisano pravo na žalbu, a rok za odlučivanje o prigovoru je osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Mišljenja je da je osporeno rješenje arbitrarno. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava koju smatra mjerodavnom u konkretnom slučaju. Smatra da je prvostupanjski sud postupio suprotno praksi Visokog upravnog suda, ali i svojoj vlastitoj praksi. Mišljenja je da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno ustavno pravo na pošteno suđenje i pristup sudu. Osporava i točku II. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je odlučeno o troškovima spora. Predlaže poništiti osporeno rješenje prvostupanjskog suda i vratiti predmet na ponovni postupak. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

6. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica 4. siječnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave. U tužbi navodi da tuženik nije odlučio o njenom prigovoru od 23. studenoga 2023. protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2021, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. kojim je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja. Pored toga ističe da nije odlučeno ni o njenom prigovoru od 18. prosinca 2023. koji je podnijela tuženiku zbog ne odlučivanja o prigovoru od 23. studenoga 2023.

7. Prema članku 40. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.

8. Člankom 10. stavkom 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 10/18., 20/21. i 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju te Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnog gradskog upravnog tijela.

9. Rok za donošenje odluke o pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) propisan je člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUP), prema kojemu je drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi (pravnom lijeku) izjavljenoj protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

10. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi, poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. kao i presudi, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., potvrđenoj odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023., smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom). Stoga nije riječ niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članaka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

11. Prema članku 12. stavku 1. ZUP-a, protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano, dok prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka pravo na prigovor ima protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.

12. S obzirom na navedeno, neovisno o tome što je pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene članak 122. ZUP-a.

13. Slijedom iznesenog te s obzirom na činjenicu da zakonom nije drukčije propisano, u konkretnom slučaju tijelo kojem se prema općem aktu podnosi prigovor (gradonačelnik) nema obvezu o tom pravnom lijeku odlučiti u roku od osam dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a.

14. Stoga, prema ocjeni ovoga Suda, u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njezino podnošenje jer nije protekao rok za odlučivanje o prigovoru. Dakle, predmetna je tužba podnesena prije proteka roka propisanog člankom 40. stavkom 2. ZUS-a.

15. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju postupio zakonito odbacivši tužbu kao preuranjenu. S obzirom na to da je tužiteljičina tužba odbačena, zakonita je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

16. Slijedom svega iznesenog, žalbeni navodi nisu osnovani niti od utjecaja na odlučivanje u ovom postupku.

17. Valja napomenuti da je Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio tumačenje ovoga Suda koje se odnosi na prigovor iz članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja te ocijenio očigledno neosnovanima prigovore podnositeljice ustavne tužbe o povredi prava na pristup sudu i učinkovito pravno sredstvo (rješenje, broj: U-III-4452/2024 od 2. travnja 2025.).

18. Budući da je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

19. Stoga je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković