REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-66/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska Avenija 6, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelji, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-739/2024-3 od 10. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10121/23-13 od 13. lipnja 2024., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-739/2024-3 od 10. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10121/23-13 od 13. lipnja 2024., postavljajući pitanja koja smatra važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"(i.) Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(iv.) Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
(v.) Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022) u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?"
2. Nadalje, tuženik je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek iz razloga što je nižestupanjskim presudama počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, time što je utvrđena odredba o naknadi za obradu kredita kao nejasna i nerazumljiva, iako suprotno proizlazi iz zapisnika s održanih rasprava (iz iskaza tužitelja danih na ročištu održanom 6. svibnja 2024. da se zaključiti da je isti bio obaviješten o učincima ugovaranja sporne odredbe, odnosno da je jasno znao za ekonomske i pravne posljedice ugovaranja sporne odredbe), slijedom čega da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se nalazi u razlozima presude i zapisnika o iskazima danim u postupku.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tuženika se upućuje na objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV- 33/2022-2 od 31. svibnja 2022., u odnosu na drugo pitanje, odluka je utemeljena na pravnom shvaćanju koje je u skladu sa ustaljenom sudskom praksom ovog suda izraženoj u odlukama Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2018. i Rev 308/2022-2 od 19. travnja 2022. i dr. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje tuženiku je za odgovoriti da u istom polazi od suprotnih utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, jer iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da sud polazi od toga da je odredba čl. 5. Ugovora o kreditu, a koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a koje shvaćanje je prihvatio i drugostupanjski sud kada je potvrdio prvostupanjsku presudu.
5. Nadalje, i u četvrtom pitanju navedenom u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik polazi od vlastitih tvrdnji suprotnih rezultatima činjenične i procesne građe u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Konačno, peto pitanje je pitanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koje samo za sebe, i kao takvo, nije pitanje koje ima na umu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Prema ocjeni ovoga suda, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešna primjena materijalnog prava zbog čega bi mu bila povrijeđena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, temeljna ljudska prava, a kako to tvrdi u prijedlogu s obzirom da nije uz prijedlog za dopuštenje revizije priložio niti zapisnik o održanom ročištu niti žalbu s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva, a što je bio dužan sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.
7. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u izreci pod toč. I., dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci pod toč. II.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
