Poslovni broj: Usž-489/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Vlade Republike Hrvatske, Zagreb, Trg svetog Marka 2, OIB: 64434885131, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1402/2024-3 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1402/2024-3 od 14. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.; dalje: ZUS), kao nedopuštena je odbačena tužba tužitelja.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. Navodi da je prvostupanjski sud postupio protivno Ustavu Republike Hrvatske jer njegovu tužbu nije proslijedio tijelu koje bi bilo nadležno za rješavanje. Pobijanim rješenjem povrijeđena su mu ustavna prava na sudsku kontrolu postupka javnopravnog tijela i pravo na pristup sudu. Tužitelj daje osvrt na primjenu mjerodavnih odredbi propisa u kojima nalazi pravnu osnovu za postupanje u predmetnoj stvari, dodaje da niti jedan propis ne uređuje postupak donošenja odluke o imenovanju prinudnog upravitelja nekretninama. Izražava nezadovoljstvo odlukama sutkinje kojoj je predmet bio dodijeljen u rad radi neobjektivnosti u pogledu predmeta vezanih za djelatnost upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske.
2.1. Tužitelj od ovog Suda traži dostavu dokaza da je Republika Hrvatska ispunila obveze preuzete Međunarodnim ugovorom („Službeni list Europske unije", L 300/89 od 9. studenoga 2013.).
2.2. Tužitelj predlaže ovom Sudu poništi pobijano rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporavano rješenje, na temelju članka 134. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija.
5. ZUS u članku 46. stavku 1. točki 7. propisuje da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Člankom 2. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.; dalje; ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).
7. Prema članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a, predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
8. Iz sadržaja zahtjeva od 4. travnja 2024., koji je tužitelj priložio uz tužbu, proizlazi da je tužitelj nezadovoljan člankom 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", 91/96. – 94/17.) „za koji se primjenjuje represija“ temeljem članka 378. stavka 1. istog Zakona. Zbog protuustavnog Poglavlja II. točke 5. alineje 1. predlaže pokretanje postupka po službenoj dužnosti ispravka navedenog Poglavlja radi zaštite financijskih interesa Republike Hrvatske. Tuženik nije o zahtjevu odlučio u propisanom roku te je tužitelj radi propuštanja donošenja odluke tuženika 5. lipnja 2024. podnio tužbu prvostupanjskom sudu.
9. Budući da je u ovom predmetu tužba podnesena zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke u vezi sa zahtjevom podnesenim tuženiku radi nedonošenja odluke o ispravku Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, to se prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom predmetu ne radi o rješavanju u upravnoj stvari niti se odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja, pa nema ni šutnje uprave.
10. Napominje se tužitelju u vezi s člankom 385. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na koji se poziva u zahtjevu podnesenom tuženiku, da je ovaj Sud u nizu odluka izrazio shvaćanje da se u primjeni navedenog članka Zakona radi o odlučivanju o suvlasničkim pravima na nekretninama, a ne o rješavanju u upravnoj stvari.
11. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud tužbu odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a.
12. Obrazloženje rješenja prvostupanjskog suda sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi to rješenje bilo rezultat arbitrarnog postupanja.
13. S obzirom na to da tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja suda koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora kao ni ustavnog prava tužitelja na pristup sudu ovaj Sud nije našao, trebalo je na temelju članka 135. stavka 1., u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
