REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5287/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Silvija Kirin Palčić, odvjetnica u Jastrebarskom, protiv tuženika 1. LTF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženika 2. CT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženika 3. KT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve tuženike zastupa punomoćnik Relja Pećina, odvjetnik Zajedničkog odvjetničkog ureda Mladen Markoč, Relja Pećina i Fran Kušeta u Zagrebu, radi poništaja arbitražnog pravorijeka, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gž-15/2024-2 od 18. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5/2023-11 od 25. siječnja 2024., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gž-15/2024-2 od 18. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5/2023-11 od 25. siječnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje. Razlog važnosti za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanje predlagatelj nalazi u nepodudarnosti s praksom revizijskog suda (Rev-2885/2018 od 2. lipnja 2020., Rev- 2168/2018 od 8. prosinca 2020.), Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III- 1128/2010 od 27. svibnja 2010., U-III-1631/2015 od 13. svibnja 2015. i dr.) kao i praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda Perić protiv RH, LB INTERFINANZ A.G. protiv RH, zahtjev broj 29549/04, C protiv RH, zahtjev broj 28539/16).
2. Pitanja koja je predlagatelj naznačio u prijedlogu glase:
1) Je li stranci u arbitražnom postupku onemogućeno raspravljanje te je li došlo do povrede procesnog načela jednakosti oružja u situaciji kada arbitražni sud s jedne strane odbije dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem stranaka i svjedoka, a s druge strane prihvati dokazne prijedloge tuženika u obliku pisanih iskaza svjedoka i stranaka, na kojim dokazima je taj sud temeljio arbitražni pravorijek;
2) Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i je li time povrijeđeno pravo stranke na obrazloženu odluku u situaciji kada presuda drugostupanjskog suda ne sadrži jasne, uvjerljive logične ili razumne razloge o žalbenim navodima od odlučnog značaja za ishod spora?
4. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer razlozi na koje predlagatelj ukazuje ne govore u prilog zaključku da je pobijana presuda u suprotnosti s odlukama na koje ukazuje.
5.1. Naime, u odnosu na prvo naznačeno pitanje, sudovi su ocijenili da tužitelju u arbitražnom postupku nije onemogućeno raspravljanje zbog toga što sama činjenica da je arbitražni sud odbio provesti dokaz saslušanjem stranaka u situaciji kada je pročitao pisane iskaze prvo i treće tuženika ne predstavlja onemogućavanje raspravljanja pred arbitražnim sudom. Ocijenjeno je da je na arbitražnom sudu ovlaštenje da odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, a kada je arbitražni sud u korištenju tog svog ovlaštenja dao razloge za odbijanje određenog dokaznog prijedloga tada nije postupio nezakonito. Nezakonito bi postupio kada bi onemogućio stranku da predlaže dokaze, a ne kada u okviru svog ovlaštenja odluči određeni dokazni prijedlog stranke odbiti i za to da razloge. U konkretnom je slučaju arbitražni sud omogućio strankama da predlažu dokaze i da se očituju na navode druge stranke pa okolnost što je taj sud, odlučujući o dokaznim prijedlozima, neke prijedloge odbio ne znači da je stranci čiji su dokazni prijedlozi odbijeni nezakonito onemogućeno raspravljanje pred sudom. To stoga što je i tužitelj mogao pisanim putem, a to nije učinio, podnijeti sve dokaze, pa tako i podnijeti očitovanje ili pisani iskaz kao što su učinili prvo i treće tuženici. U takvim je okolnostima ocijenjeno da tužitelj nije imao povlašteni položaj u postupku jer je mogao na isti način kao i tuženici iznositi činjenice i predlagati dokaze. Osim toga, utvrđeno je da u arbitražnom postupku arbitražni sud nije proveo dokaz saslušanjem niti jedne stranke, već je svoju odluku temeljio na ispravama koje su dostavile stranke.
5.2. Navedeni razlozi pobijane presude upravo ukazuju da su sudovi prema strankama imali jednak tretman zato što su sve stranke u postupku imale razumnu mogućnost izlaganja činjenica i podupiranja tih činjenica dokazima pri čemu niti jedna od stranaka nije stavljena u lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Tvrdnja predlagatelja da nije mogao očekivati da će arbitražni sud iskaze stranaka i svjedoka temeljiti na pisanim ispravama u kojima su ti iskazi sadržani ne utječe na gornji zaključak jer iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je prije održavanja prvog ročišta arbitražni sud uputio strankama Ispravu o određivanju zadaće arbitražnog suda od 18. rujna 2022. u kojoj je, između ostalog, naveo koja činjenična i pravna pitanja smatra potrebnim raspraviti. Stoga nije bilo zapreke da se tužitelj ne očituje na navode tuženika i dokaze koje je tuženik dostavio upravo po uputi arbitražnog suda koja je na jednak način dostavljena strankama.
6. Drugo naznačeno pitanje polazi od netočne tvrdnje da presuda drugostupanjskog suda ne sadrži jasne, uvjerljive, logične i razumne razloge o žalbenim navodima od odlučnog značenja zato što je sud drugog stupnja naprijed iznesenim navodima odgovorio na žalbene navode od odlučnog značenja, a drugo je pitanje što tužitelj taj odgovor ne prihvaća. U tom smislu drugo naznačeno pitanje nema potrebno obilježje važnosti koje bi opravdavalo intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje i jednakost sviju pred zakonom zajamčeni člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustava RH) te člankom 14. Ustava RH. Sadržaj predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ne upućuje na vjerojatnost povrede navedenih temeljnih ljudskih prava upravo stoga što je predlagatelju, kako je i naprijed navedeno, u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze, jednako kao i tuženicima te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se one ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da predlagatelj nije imao pravično suđenje. Jednako tako, sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne upućuje ni da je predlagatelj bio u bilo kojem smislu ili po bilo kojoj osnovi tretiran na drugačiji način od bilo kojeg drugog pravnog subjekta u podudarnim okolnostima.
8. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP, a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP u dijelu kojim je dopuštenje revizije zatraženo zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.
Zagreb, 25. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
