REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-771/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Jankoviću, odvjetniku iz Zajedničkog ureda Hrvoje Bićan i Mario Janković, odvjetnika iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-715/2024-35 od 14.ožujka 2025., 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-715/2024-35 od 14.ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„ I. Temeljem čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22; dalje u tekstu ZPP) smatra se da je tužitelj povukao tužbu od 13.06.2019.
II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“
2. Protiv dijela ovog rješenja u kojem je odlučeno o troškovima postupka ( točka II. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se tužitelju naloži naknaditi mu zahtijevane troškove postupka uvećane za troškove ovog žalbenog postupka, odnosno da se ono ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u svezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).
4. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje u pobijanom dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka ( točka II. izreke) u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, na koju u žalbi ukazuje žalitelj jer su u pobijanom rješenju navedeni vrlo jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.
6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, radi čega ovaj sud drugog stupnja zaključuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa je u ovom dijelu žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti.
7. Žalba tuženika nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom na to da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve činjenice ( čl. 8. ZPP) odlučne za odluku o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.
8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
9. Predmet ovog spora bio zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 25.703,06 €, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sve po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je ovaj iznos tuženik od njega neosnovano naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 3206908142, broj kreditne partije: 7103194734 od 05.07.2006., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, odnosno preplaćenog iznosa glavnice zbog učinka konverzije, a sve utemeljeno na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnim brojem: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.06.2018., odnosno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj: Rev-2221/2018 od 03.09.2019.
10. Sud prvog stupnja je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-8718/2019-28 od 22. studenog 2022., kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja, ali je ta presuda, povodom žalbe tuženika, ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž-156/2023 od 4. prosinca 2023. i premet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
11. U nastavku postupka sud prvog stupnja zakazao je ročište za glavnu raspravu za 4. prosinca 2024. na koje nije pristupio uredno pozvani tužitelj, a tuženik koji se odazvao pozivu za navedeno ročište nije se želio upustiti u raspravljanje već je zahtijevao naknadu troškova ovog postupka, nakon čega je sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 295. st. 2. ZPP utvrdio presumirano povlačenje tužbe i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
11.1. Pri tome je sud prvog stupnja, odlučujući o troškovima postupka, izrazio shvaćanje da bi prema odredbama ZPP tužitelj bio dužan naknaditi tuženiku nastale troškove postupka, ali kako se u konkretnom slučaju radi o tužitelju potrošaču, to da se u konkretnom slučaju ima primijeniti pravno shvaćanje Suda Europske unije izneseno u točki 5. izreke presude toga suda donesenoj u predmetima C-224/2019 i C-259/2019 gdje je navedeno „ čl. 6 st. 1 i čl. 7. st. 1. Direktive 93/2013 , te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvoran sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovorih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/2013.“ , radi čega sud prvog stupnja smatra da navedena odluka Suda EU obvezuje sud da u sporovima gdje je tužitelj potrošač, takvom tužitelju u cijelosti pripadne naknada parničnog troška neovisno što nije u cijelosti uspio u sporu, pa posljedično tome smatra da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu čl. 151. st. 1. i čl. 156. ZPP jer bi to bilo u suprotnosti sa navedenim odredbama Direktive 93/2013.
12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja u okolnostima konkretnog slučaja na, za odluku u ovoj pravnoj stvari ( sada samo glede odluke o troškovima postupka), nesporno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio da svaka stranka u postupku snosi svoje troškove postupka direktno primjenjujući navedeno pravno shvaćanje Suda EU, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo kao neosnovanu odbiti.
12.1. Naime, nije sporno da je odredbom čl. 158. st. 1. ZPP propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka i da bi posljedično tome tužitelj bio dužan naknaditi tuženiku nastale troškove postupka, obzirom da je u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika došlo do presumiranog povlačenja tužbe ( čl. 295. st. 2. ZPP). Međutim, sukladno Direktivi EU broj: 93/2013 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu, te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pravilno se pozivajući na Odluke suda EU C-224/2019 i C-259/2019, a sve obzirom da takvo shvaćanje na odgovarajući način proizlazi i iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III- 4029/2013 od 19. prosinca 2017.), radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
13. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti, kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Pula - Pola, 28. svibanj 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
