REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-702/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Hećimović, Leopoldina Špicer i Ane Čulo iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Škojo d.o.o., Osijek, Ulica Borova 1, OIB: 22553687465, zastupanog po punomoćniku Darku Mundweilu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mudweil j.t.d. Osijek, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R - 947/2022-2 od 7. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj Pr - 120/2019-86 od 31. listopada 2022., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R - 947/2022-2 od 7. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj Pr - 120/2019-86 od 31. listopada 2022.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje, odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Pobijana presuda temelji se na razlozima koji se odnose na objektivnu odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj trpi zbog ozljede na radu, te činjeničnim utvrđenjima: da je tuženik dokazao „...da je za štetu isključivo odgovoran tužitelj, odnosno do štete je došlo radnjom tužitelja kao oštećenika, koju radnju nije mogao predvidjeti i čije posljedice se nisu mogle izbjeći niti otkloniti, dakle dokazao je postojanje razloga zbog kojih ga u konkretnom slučaju treba osloboditi odštetne odgovornosti, jer pri obavljanju radnog zadatka tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju i nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, što se očekuje od savjesnog, pažljivog i odgovornog radnika...“. U tom smislu, materijalnopravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u relevantnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužitelj temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Postupovnopravno pitanje iz prijedloga se iscrpljuje u isticanju postupovnopravnih povreda. Međutim navedeno nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.

6. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa