Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1013/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Noemi Butorac predsjednice vijeća, Marije Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Drnasin odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, broj Pn-69/2022-46 od 31. listopada 2022., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalbe se uvažavaju te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, broj Pn-69/2022-46 od 31. listopada 2022. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje koje će se provesti pred drugim sucem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 da tužitelju ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati:

A) S osnova izgubljene zarade za

- period od travnja 2012. do listopada 2012. iznos od 1.787,50 kn/ 237,24 eura1 mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. studenoga 2012. do isplate,

- period od studenog 2012. do prosinca 2012. iznos od 1.787,50 kn/ 237,24 eura1 mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od 10. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate,

- siječanj 2013. iznos od 536,73 kn/ 71,24 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2013. do isplate,

- period od veljače 2013. do siječnja 2014. iznos od 1.787,50 kn/ 237,24 eura1 mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od 10.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate,

- veljaču 2014. iznos od 1.500,00 kn/ 199,08 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom od 10. ožujka 2014. do isplate,

- period od ožujka 2014. do lipnja 2016. iznos od 1.437,50 kn/ 190,79 eura1 mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od 10. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate,

- srpanj 2016. iznos od 837,50 kn/ 111,16 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom od 10. kolovoza 2016. do isplate,

- za period od kolovoza 2016. do rujna 2016. iznos od 1.437,50/ kn mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom do 10. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate,

- listopad 2016. iznos od 837,50 kn/ 111,16 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom od 10. studenog 2016. do isplate,

- period od studenog 2016. do veljače 2017. iznos od 1.437,50 kn/ 190,79 eura1 mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od 10. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate,

- ožujak 2017. iznos od 837,50 kn/ 111,16 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2017. do isplate,

- period od travnja 2017. do ožujka 2018. iznos od 1.437,50 kn/ 190,79 eura1 mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od 10. -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate,

- period od travnja 2018. do listopada 2019. iznos od 1.367,50 kn/ 181,50 eura1 mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od 10.-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate,

- period od 1. studenoga 2019 do 7. studenoga 2019. iznos 319,08 kn/ 42,35 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2019. do isplate, B) S osnova rente zbog izgubljene zarade

- od 31. listopada 2022. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti iznos od 2.015,00 kn/ 267,44 eura1 mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od 10. - og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim - trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos 39.483,75kn/

5.240,39

eura

(tridesetdevettisućačetiristoosamdesettrikuneisedamdesetpetlipa/pettisućadvjest očetrdeseteuraitridesetdevetcenti) u roku od 15 dana.

III. Tužitelj se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa: s osnova izgubljene zarade do zatraženog iznosa od 2.750,00 mjesečno do 7. studenoga 2019., s osnova izgubljene zarade do zatraženog iznosa od 3.100,00 kn mjesečno od presuđenja te zatraženim tijekom zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva za period od studenog 2012. do 10. u mjesecu za prethodni mjesec kao i sa zatraženim troškovima parničnog postupka preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 121.820,00 kn odbija, te se tuženik odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 228.176,00 kn."

2. Protiv navedene presude pravovremene i dopuštene žalbe izjavile su stranke.

3.Tužitelj žalbu izjavljuje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Premda tužitelj u žalbi ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu ne pobija u dijelu u kojem je uspio u sporu ( točka I. i II. izreke) jer nema pravni interes pobijati presudu u dijelu u kojem je uspio u sporu, već da pobija presudu u točki III. izreke i to u dijelu kojim je odbijen zahtjev preko dosuđenog iznosa: s osnova izgubljene zarade do zatraženog iznosa od 2.750,00 mjesečno do 7. studenoga 2019., s osnova izgubljene zarade do zatraženog iznosa od 3.100,00 kn mjesečno od presuđenja te zatraženim tijekom zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva za period od studenog 2012. do 10. u mjesecu za prethodni mjesec kao i sa zatraženim troškovima parničnog postupka preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 121.820,00 kn. Tužitelj u žalbi navodi da je vidljivo da je nakon provedenog financijsko- gospodarskog vještačenja (takvo vještačenje uopće nije provedeno) utvrđeno da je visina rente 2.050,00 kn mjesečno, a što znači da bi ovakvom odlukom koja je nezakonita tužitelj, koji je jako stradao u prometnoj nezgodi i sada je potpuno nesposoban za rad, bio oštećen za 75.000,00 kn, što za njega znači jako puno, jer je nesposoban za rad i nema primanja, otac mu je umro, a majka mu je teško bolesna i također nema primanja. Tužitelj u žalbi predlaže drugostupanjskom sudu donijeti "adekvatnu odluku“.

4. Protiv prvostupanjske presude i to točke I. i II. izreke, a djelomično i točke III izreke u djelu u kojem je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik sa prijedlogom u pobijanom dijelu žalbu uvažiti i presudu preinačiti temeljem članka 373. ZPP-a, ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) zbog:

- pogrešne odluke suda o suodgovornosti (doprinosu tužitelja),

- pogrešno utvrđenog postotka smanjenja radne sposobnosti tužitelja,

- pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, dalje: ZOO) s obzirom da tužitelj ima djelomično očuvanu radnu sposobnost te s obzirom da s preostalom radnom sposobnošću nije ni pokušao naći odgovarajući posao, niti je na bilo koji način dokazao da bi danas negdje nešto radio da nije bilo predmetnog događaja radi čega je tužbeni zahtjev iz te osnove valjalo odbiti kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao da bi se pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću pa da mu ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade,

- pogrešne primjene materijalnog prava u vezi istaknutog prigovora zastare;

- pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda parničnog postupka u vezi s visinom dosuđene naknade,

- prekoračenja tužbenog zahtjeva,

- pogrešne odluke o zakonskoj zateznoj kamati i parničnim troškovima stranaka.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe su osnovane.

7. Protivno žalbenim navodima stranaka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu tužiteljevog doprinosa nastanku štete, odnosno pravilna je odluka suda glede omjera tužiteljeve suodgovornosti. Pobijana presuda u tom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te razloge prihvaća i ovaj sud pa se žalitelji radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari, u ovom stadiju postupka, je tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade (dospjele i buduće u obliku mjesečne rente koje je sud djelomično prihvatio i djelomično odbio).

9. Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede procesnog prava iz članka 354. stavka 2. točka 12. ZPP-a na koju ukazuje tuženik tvrdnjom da je sud prekoračio tužbeni zahtjev. Ostvaren je i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik opravdano ukazuje u žalbi.

9.1. Ovaj sud je u ranijoj odluci broj Gž-266/2020, (prileži na stranici 631 do 637 spisa) naveo doslovce:

"11. Zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada naknada štete zbog izgubljene zarade u dosuđenom iznosu i pripadajućom zateznom kamatom, bar za sada se ne može prihvatiti i na to tuženik opravdano u žalbi ukazuje.

12.Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti - izgubljenu zaradu - oštećenik može ostvarivati sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje kao i u vidu rente.

12.1.Izgubljena zarada, kao oblik imovinske koristi (članak 1089. ZOO) je gubitak imovinske koristi koju bi oštećenik mogao ostvariti radom prema redovnom tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja i njegovih posljedica. Pod redovitim tijekom stvari pri utvrđivanju visine izmakle dobiti razumijevaju se okolnosti u kojima je oštećenik uobičajeno živio i radio (njegove subjektivne prilike).

13.Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnost tog utvrđenja nije dovedena u sumnju tuženikovim žalbenim navodima, da je tužitelj, rođen **.**.1985., u vrijeme prometne nezgode 31. ožujka 2012., dakle u dobi od 27 godina ostvarivao zaradu svakako 7 mjeseci prije štetnog događaja kako to proizlazi iz iskaza svjedoka OV, tužiteljevog oca koju je ostvarivao kao NKV radnik (tužitelj je završio osnovnu školu) i da je do stradavanja ostvarivao zaradu isključivo radeći teške fizičke poslove na izvozu drva iz šume, utovaru/ istovaru drva, cijepanju drva, utovaru/istovaru, te poslova u poljoprivredi, a da je posljedica stradavanja da više nije radno sposoban za obavljanje težeg fizičkog rada - pomoćni radnik u šumi, dizanje i prenošenje tereta preko 5 kilograma, dugotrajno hodanje, često uspinjanje i silaženje po stepenicama, hodanje po neravnom terenu, penjanje po ljestvama, hodanja uzbrdo i nizbrdo, čučanje i klečanje, rad na visini, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicina rada dr. Astrid Bokulić, koja je nalaz i mišljenje sačinila temeljem uvida u sudski spis i medicinsku dokumentaciju u spisu, a bez pregleda tužitelja jer ga je pismenim putem pozvala na pregled čemu se tužitelj nije odazvao. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada sud je utvrdio da je kod tužitelja preostala radna sposobnost za druge poslove uz navedene kontraindikacije, kao što su poslovi slaganja poštanskih pošiljaka (pisama u pretince, rad uz fotokopirni aparat, rad portira, rad uz računalo), a za koje poslove nije potrebno doškolovanje.

13.1.Premda je sud pravilno utvrdio da bi po redovitom tijeku stvari tužitelj ostvarivao zaradu radom za oca, zaključak suda da bi ostvarivao zaradu radeći i za druge je doveden u sumnju žalbenim navodima. Naime, tužitelj je predložio dokaz saslušanjem oca kao svjedoka i sebe kao parnične stranke, a radi utvrđenja odlučnih činjenica da je ostvarivao zaradu ne samo radom kod oca nego i kod drugih osoba, nije predložio svjedoke koji bi potvrdili da je ostvarivao zaradu radom kod drugih osoba.

14.Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnost tog utvrđenja bar za sada se ne može prihvatiti, da se tužitelj pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću. Nije sporno da tužitelj ima završenu osnovnu školu i da nema prijavljenog radnog staža, odnosno nije sporno da je zaradu ostvarivao „na crno“. Prihvativši nalaz i mišljenje vještaka medicine rada da je kod tužitelja preostala radna sposobnost za obavljanje lakših poslova u punom radnom vremenu, sud je zaključio da je tužitelj dokazao da se nije mogao zaposliti pa je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu izgubljene zarade u dosuđenim iznosima. Zaključak prvostupanjskog suda da s obzirom na stanje na tržištu rada od ožujka 2012. nadalje u malom mjestu gdje tužitelj živi u okolici Županje ne postoji mogućnost zasnivanja radnog odnosa, a kakve informacije je tužitelj dobio u Zavodu za zapošljavanje kada se interesirao za prijavu kod Zavoda za zapošljavanje, nemaju uporišta u stanju procesne građe.

14.1.Naime, sam tužitelj u iskazu, a što je naveo i sud u obrazloženju pobijane presude, je iskazao da posao nije mogao naći, jedino eventualno bi mogao raditi kao konobar, što je i probao i radio na crno oko 3 mjeseca i shvatio da to nije posao za njega .Također je iskazao da nije prijavljen kod Zavoda za zapošljavanje, s obzirom da je potpuno radno nesposoban, a da je takvu informaciju dobio upravo u Zavodu za zapošljavanje, nakon stradavanja da ne može raditi tako da mu je jedina zanimacija odlasci u ribolov. Dakle, sam tužitelj je u iskazu naveo da je radio 3 mjeseca kao konobar ali da mu taj posao ne odgovara , pa nije jasno je li mu posao ne odgovara za to što zbog preostale radne sposobnosti ni te poslove ne može raditi ili zato što taj posao ne želi raditi, a u spisu na stranici 480 prileži potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Vinkovci od 14. svibnja 2019. iz koje proizlazi da se tužitelj vodio u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 20. siječnja 2014. do 5. siječnja 2015. i da tužitelj za prethodnu, dakle 2018. i tekuću 2019., nije primao novčanu naknadu. Sud je propustio te dokaze ocijeniti i na temelju izvedenih dokaza utvrditi odlučnu činjenicu - je li se tužitelj pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, a koja činjenica je odlučna za ocjenu osnovanosti i visine ovog zahtjeva."

Glede prigovora zastare ovaj je sud obrazložio svoju odluku u točkama 16. i 17. obrazloženja.

9.2. Dakle, valjalo je u nastavku postupka utvrditi je li se tužitelj pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, a koja je činjenica odlučna za ocjenu osnovanosti ovog zahtjeva.

10. Prvostupanjski je sud u nastavku postupka ponovo saslušao tužitelja (stranica 646 spisa) koji je ostao kod ranijeg iskaza, s tim da je naveo da je do stradavanja, jedno kratko vrijeme oko 15 dana radi u kafiću kao konobar, a u prethodnom iskazu (stranica 477 spisa ) …(citiramo) „na upit punomoćnika tuženika, tužitelj navodi da ima završenu osnovnu školu, navodi da se ne sjeća koje je godine završio osnovnu školu, dalje navodi da radnog staža prijavljenog nema, posao nije mogao naći, jedino eventualno bi mogao raditi kao konobar, što je i probao, radio je na crno oko 3 mjeseca i shvatio da to nije posao za njega.“ Dakle, ni nakon ponovnog saslušanja tužitelja kao stranke se ne može sa sigurnošću zaključiti je li tužitelj radio "na crno" 3 mjeseca ili 15 dana i kada je to radio kao konobar u kafiću i zašto mu taj posao ne odgovara. Zaključak suda da tužitelj nije sposoban obavljati poslove konobara, kako je sam naveo u svom stranačkom iskazu na stranici 477 spisa, jer da ne može raditi poslove konobara u kafiću zbog dugotrajnog hodanja i nošenja težine veće od 5 kg, premda je sam tužitelj naveo da bi jedino eventualno mogao raditi kao konobar, što je i probao i radio na crno oko 3 mjeseca i shvatio da to nije posao za njega, nema uvjerljivu činjeničnu i pravnu osnovu. Da konobar u kafiću mora dugotrajno hodati i nositi teret iznad 5 kg, ne tvrdi ni tužitelj, pa je izostala ocjena prvostupanjskog suda zbog kojeg smatra da makar takve poslove nije mogao tužitelj raditi. Prvostupanjski sud pod točkom 30. obrazloženja navodi da zbog stanja na tržištu rada od ožujka 2012. pa nadalje u malom mjestu gdje tužitelj živi u okolici Županje, ne postoji mogućnost zasnivanja radnog odnosa i da je takvu informaciju tužitelj dobio u Zavodu za zapošljavanje kada se interesirao za prijavu kod Zavoda za zapošljavanje. Kako je već rečeno u odluci ovog suda, na stranici 480 spisa prileži potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Vinkovci od 14. svibnja 2019. iz koje proizlazi da se tužitelj vodio u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 20. siječnja 2014. do 05. siječnja 2015., ali ta isprava ne potvrđuje istinitost tužiteljevog navoda da nije prijavljen kod Zavoda za zapošljavanje iz razloga što je potpuno radno nesposoban i da je baš takvu informaciju dobio upravo u Zavodu za zapošljavanje. Navedena tužiteljeva tvrdnja je neuvjerljiva s obzirom da je već bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje od 20. siječnja 2014. do 05. siječnja 2015., dakle nepunih godinu dana. Dakle, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se tužitelj nije mogao zaposliti tj. da je tražio posao i da se nije mogao zaposliti, bar za sada ne proizlazi iz rezultata procesne građe. Nije uvjerljivo ni utvrđenje prvostupanjskog suda da je nesporno, valjda misli notorno, zatvaranje poštanskih ureda u manjim mjestima te propast industrije tako da se tužitelj nije mogao zaposliti na slaganju kuverti ili poslovima portira, tj. na poslovima s preostalom radnom sposobnošću. Valja primijetiti da se tužitelj nije odazvao pozivu na pregled vještaka medicine rada pa je nalaz i mišljenje dato temeljem medicinske dokumentacije te da tužitelj ni u iskazu, a ni ostalim predloženim dokazima radi utvrđenja odlučnih činjenica, nije dao dovoljno materijala za utvrđenje njegovih napora da se zaposli, a ovo kod činjenice da je ozljeđivanje bilo u njegovoj 27. godini, da je po iskazu njegovog oca kod njega radio 7 mjeseci prije ozljeđivanja, da nema nijednog dana radnog staža, da je sve poslove obavljao "na crno“. Tužitelj se treba potruditi uvjeriti sud da je prije samog ozljeđivanja radio i ostvarivao dohodak odnosno da se nakon ozljeđivanja, naravno kada je to dopuštalo njegovo zdravstveno stanje, pokušao zaposliti. Ovo i stoga što je neuvjerljiv njegov iskaz da su ga u Zavodu za zapošljavanje odbili prijaviti jer nije sposoban raditi.

11. Tužitelj je zahtjev za naknadu ovog vida štete - izgubljene zarade podnio 08. prosinca 2014. (zahtjev prileži na stranici 138 spisa) zahtijevajući 4.000,00 kn mjesečno od 31. ožujka 2012. (dana ozljeđivanja) do 1. prosinca 2014. bez kamata, a u činjeničnim navodima tog dijela tužbe naveo je (citiramo): " Imajući to u vidu s obzirom da je tužitelj prije prometne nezgode radio kod SV, [adresa].

Tužitelj je kod SV radio kao fizički radnik na izvozu drva u šumariji Gunja, te od SV za svakodnevni rad dobivao po 150 do 200,00 kn, dokaz saslušanjem SV, [adresa] i tužitelja, na okolnost rada tužitelja i visinu i način isplate.

Tužitelj na ime izgubljene zarade za vremenski period od 31. ožujak 2012 do 01. prosinca 2014. ( zahtjev je podnijet 08.prosinca 2014. putem pošte) potražuje:

– za navedeni vremenski period mjesečni iznos od 4.000,00 kn što ukupno iznosi 128.000,00 kn."

Dakle, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj radio kod svog oca OV i da je ostvarivao mjesečnu naknadu od 4.000,00 kn.

12.Podneskom koji prileži na stranici 166 spisa, od 29. travnja 2015., preinačuje tužbu tako da zahtijeva rentu i to mjesečno 4.000,00 kn, od dana donošenja presude i dok za to postoje zakonski uvjeti;

13. Podneskom, koji prileži na stranici 562 spisa, od 07. studenog 2019. navodi da je kod OV radio kao fizički radnik na izvozu drva u šumariji Gunja, te da je od OV za svakodnevni rad dobivao 150 do 200,00 kn, pa zahtjeva na ime izgubljene zarade za vremenski period od 31. ožujka 2012. do 7. studenog 2019. 210.000,00 kn, a na ime rente od donošenja presuda, dok za to postoje zakonski uvjeti, mjesečni iznos od 2.650,00 kn, s tim da navedene iznose potražuje sa zakonskim zateznim kamatama koje su određene zakonom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana isplate.

14. Dakle, tužitelj je podnio zahtjev za naknadu izgubljene zarade za period od 31. ožujka 2012. do 07. studenog 2019., u ukupnoj svoti od 210.000,00 kn, a ne mjesečne svote kako je to naveo sudu u prvostupanjskoj presudi, pa je, kako to pravilno primjećuje tuženik u žalbi, sud prekoračio tužbeni zahtjev.

15. Prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da je zastara počela teći tek kad je tužitelj primio nalaz i mišljenje vještaka medicine rada i na to tuženik opravdano ukazuje u žalbi. Zahtjev za rentu tim je podneskom smanjio od 4.000,00 kn na 2.650,00 kn tj. u tom dijelu je smanjio tužbeni zahtjev.

16. zbog pogrešnog pravnog pristupa glede početka tijeka zastarnog roka, izostali su i valjani i prihvatljivi razlozi za odbijanje prigovora zastare koji je tuženik istakao.

17.Zbog ostvarenih bitnih povreda procesnog prava odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a. Kako i odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom završetku spora, ukinuta je i odluka o parničnim troškovima temeljem članka 166. ZPP-a. Zbog ostvarenih bitnih povreda procesnog prava, pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni prigovora zastare i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako nema uvjeta za preinaku presude s jedne strane, a s druge strane velikih troškova kojim bi stranke bile izložene da se rasprava provede pred ovim sudom, odlučeno je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da se ono nastavi pred drugim sucem (članak 371. ZPP-a).

18. U nastavku postupka sud će utvrditi odlučnu činjenicu o kojoj ovisi osnovanost zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljene zarade i rente i to je li se tužitelj bezuspješno pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću. Ukoliko iz provedenih dokaza sud utvrdi da je tužitelj makar i "na crno" ostvarivao zaradu prije ozljeđivanja, utvrdit će je li zaradu ostvarivao cijelu godinu ili samo dok su trajali poslovi izvoza drva iz šume. Ukoliko se utvrdi da je tužitelj zaista učinio sve da bi šteta bila manja tj. da se bezuspješno pokušao zaposliti na poslovima s preostalom radnom sposobnošću, tada će ocijeniti prigovor zastare, pri čemu će imati u vidu i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 2/24., od 27. svibnja 2024. (SU-IV- 123/2024-5, od 27. svibnja 2024.) koji glasi:

"2. U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP- a) ,zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ .

19. U nastavku postupka sud će otkloniti sve bitne povrede na koje je ukazao ovaj drugostupanjski sud i donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

U Dubrovniku 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac