Poslovni broj: Usž-1557/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Željke Zrilić Ježek i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak, Rijeka, Zagrebačka 5/I, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1892/2024-9 od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1892/2024-9 od 24. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1892/2024-9 od 24. veljače 2025. u točki I. odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, klasa: UP/II-335-06/24- 01/64, urbroj: 529-06-03-02/1-24-4 od 16. kolovoza 2024. Točkom II. odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora, a točkom III. izreke odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. Tužiteljica ističe kako je 5. travnja 2024. podnijela Upravnom odjelu za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije zahtjev za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Dana 20. lipnja 2024. podnosi žalbu tuženiku radi šutnje uprave, jer po njezinom zahtjevu nije odlučeno. Dana 16. kolovoza 2024. tuženik donosi rješenje kojim obustavlja postupak pokrenut povodom šutnje uprave, jer da je o zahtjevu tužiteljice odlučeno rješenjem prvostupanjskog tijela od 28. lipnja 2024., kojim je njen zahtjev odbačen, a koje rješenje tužiteljica nije zaprimila. Tužiteljica posebno naglašava kako je nakon podnošenja tužbe zaprimila rješenje, kojim je njezin zahtjev odbačen, i to 29. studenog 2024. Dakle, u trenutku podnošenja tužbe nema saznanja o tome da je doneseno rješenje kojim je njezin zahtjev odbačen, dakle, nije upoznata s time da je o njenom zahtjevu riješeno. Po stavu prvostupanjskog suda, u trenutku kada je doneseno rješenje tuženika i u trenutku kada je podnesena tužba, šutnja uprave ne postoji, jer je tužiteljica u budućnosti zaprimila rješenje kojim je njen zahtjev odbačen. Predmetni stav prvostupanjskog suda tužiteljica smatra neosnovanim i protuzakonitim, jer sud uspostavlja praksu uskraćivanja prava stranci radi buduće neizvjesne okolnosti. Nastavno, smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda kako tuženik osporavanim rješenjem obustavlja postupak pokrenut povodom žalbe tužiteljice zbog šutnje uprave, jer je prvostupanjsko rješenje od 28. lipnja 2024. bilo doneseno i otpremljeno tužiteljici, pa ne postoji ni šutnja uprave u prvom stupnju. Takvim zaključkom prvostupanjski sud potpuno negira institut dostave, jer bi trebalo biti jasno i nesporno da pravni učinak bilo koje odluke nastupa njenom dostavom. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu poništi te presudom sam riješi upravnu stvar na način da prihvati tužbeni zahtjev te poništi osporavano rješenje tuženika, podredno da pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te obveže tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici prema troškovniku, koji prileži spisu, uvećano za troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe kako tužiteljica neosnovano navodi da nije zaprimila rješenje, kojim je odlučeno o njenom zahtjevu, budući da iz uvida u preporučenu pošiljku proizlazi da je ono ipak urečeno tužiteljici, i to dana 20. siječnja 2025. Smatra neosnovanim stav tužiteljice kako je u pitanju školski primjer šutnje uprave, jer nije znala da je doneseno rješenje kojim je njen zahtjev odbačen, budući da je iz uvida u spis predmeta jasno kako je isto rješenje doneseno od strane prvostupanjskog tijela sa datumom 28. lipnja 2024. te uručeno tužiteljici 20. siječnja 2025., zbog proceduralnih teškoća oko dostave istog. Upravo zbog proceduralnih poteškoća oko uručenja pismena tužiteljici i gubitka iste pošiljke, pokrenuta je ponovna dostava koja je u konačnici uspješno obavljena, što proizlazi iz uvida u preporučenu pošiljku, prema kojem je sporno rješenje konačno uručeno tužiteljici, i to s datumom 20. siječnja 2025. Iz navedenog je lako zaključiti kako se dostava odužila iz opravdanih razloga koji su se pojavili u tijeku pokušaja dostave, a bez bilo kakve krivnje prvostupanjskog tijela. Žalbeni navod tužiteljice nije osnovan iz dodatnog razloga, što iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u svrhu rješavanja zahtjeva tužiteljice zaključkom od 20. svibnja 2024., koji je uručen 10. lipnja 2024., tužiteljicu pozvao da pojasni svoj zahtjev i otkloni proturječnosti u odnosu na priloženu dokumentaciju uz zahtjev, čime je jasno kako je tijelo poduzimalo radnje u svrhu rješavanja istog zahtjeva, odnosno šutnja uprave nije bila intencija prvostupanjskog tijela u tijeku ovog postupka, a iz uvida preporučene pošiljke niti konačna posljedica. Također, u nabrajanju vremenskog slijeda događaja prije donošenja pobijane presude suda, tužiteljica navodi zaprimanje spomenutog zaključka, ali propušta objasniti zašto se na isti nije očitovala. Iz navedenog, tuženik zaključuje kako šutnja uprave u predmetnom slučaju ne postoji, budući da je prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o zahtjevu tužiteljice doneseno, otpremljeno te u konačnici uručeno tužiteljici, kako je navedeno, u skladu s člankom 85. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenog, tuženik smatra da u predmetnoj žalbi ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda Upravnog suda u Rijeci te stoga u skladu s člankom 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima predlaže istu odbiti.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Osporavanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika od 16. kolovoza 2024., uz obrazloženje kako je tužiteljica podnijela tuženiku žalbu zbog šutnje uprave u prvom stupnju 20. lipnja 2024., da je prvostupanjsko tijelo 28. lipnja 2024. odlučilo o zahtjevu tužiteljice od 5. travnja 2024. na način da je odbacilo zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi [adresa], kao nerazumljiv, da je navedeno rješenje zbog gubitka preporučene pošiljke prvostupanjsko tijelo dostavilo tužiteljici 29. studenog 2024., a kako to proizlazi iz spisa predmeta upravnog postupka, to je pravilno tuženik osporavanim rješenjem pozivom na odredbu članka 119. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje ZUP) u svezi sa člankom 46. stavak 5. ZUP-a obustavio postupak pokrenut povodom žalbe tužiteljice zbog šutnje uprave, jer je prvostupanjsko rješenje od 28. lipnja 2024. bilo doneseno i otpremljeno tužiteljici, pa ne postoji niti šutnja uprave u prvom stupnju.

6. Člankom 85. stavak 1. ZUP-a propisano je da se dostava obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava). Kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljač će u poštanskom sandučiću ili pretincu ili kod osobe zatečene na mjestu dostave ostaviti pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena i gdje do toga dana sama može podići pismeno (stavak 2.). Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se (stavak 3.). Dostava se smatra obavljenom danom uručenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno (stavak 5.).

7. Člankom 93. ZUP-a propisano je da se obavljena dostava potvrđuje dostavnicom. Dostavnicu vlastoručno potpisuje osoba koja je preuzela pismeno, uz obveznu naznaku datuma primitka (st. 1.). Kad je naslovljena osoba nepismena ili se ne može potpisati, dostavljač će na dostavnici naznačiti osobno ime naslovljene osobe s datumom dostave i naznakom zašto osoba nije potpisala dostavnicu (st. 2.). Ako dostava nije obavljena osobno, dostavljač će na dostavnici naznačiti kome je predao pismeno i u kojem je odnosu osoba koja je primila pismeno s naslovljenom osobom (st. 3.).

8. U postupku osobne dostave rješenja i drugih upravnih akata, pravilna osobna dostava od utjecaja je na njihovu pravomoćnost i izvršnost. Danom dostave u pravilu su ispunjene pravne pretpostavke za nastup pravnih učinaka dostavljenih rješenja, to jest tim danom utvrđuje se početak i tijek rokova za podnošenje žalbe i ocjene njene pravodobnosti, ali isto tako početak i tijek rokova za pokretanje upravnog spora i ocjenu pravodobnosti podnošenja upravne tužbe. Zbog nepravilne dostave i pogrešaka u postupku dostave upravnih akata mogu nastupiti pravne posljedice koje su od utjecaja na pravne učinke tih akata, uključujući i klauzule izvršnosti i pravomoćnosti.

9. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo donijelo 28. lipnja 2024. rješenje kojim se odbacuje zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu građana na adresi [adresa], koji kao nerazumljiv onemogućava postupanje. Tužiteljica sama u žalbi navodi kako joj je rješenje od 28. lipnja 2024. dostavljeno 29. studenog 2024., odnosno nakon podnošenja tužbe.

10. Dakle, predmetno rješenje joj je dostavljeno u tijeku upravnog spora, prije donošenja osporavane presude.

11. Stoga, po ocjeni ovog Suda, time što je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 16. kolovoza 2024. nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je bilo potrebno u skladu s odredbom članka 135. stavak 1. ZUS-a odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi osporavanu presudu.

12. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada joj pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić