REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1194/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik iz Zagrebu, protiv tuženika Agencije za komercijalnu djelatnost d.o.o., Zagreb, Savska cesta 31, OIB: 58843087891, kojeg zastupa punomoćnica Morana Gotić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-231/2023-7 od 27. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17251/2021- 24 od 26. svibnja 2023., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-231/2023-7 od 27. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17251/2021- 24 od 26. svibnja 2023.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu zbog sljedećih razloga.

4. Za prvo postavljeno pitanje tužiteljica nije iznijela odgovarajuće razloge važnosti, jer se odluke na koje se poziva u prijedlogu odnose na situaciju kada su drugostupanjski sudovi odstupili od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske što je regulirano tada važećim čl. 394.a ZPP-a (koji je sada brisan), a ne na situaciju kada prvostupanjski sud odstupi od shvaćanja drugostupanjskog suda.

5. U drugom postavljenom pitanju tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke da je sporni otkaz dan i zbog gospodarskih razloga, jer iz nižestupanjskih odluka proizlazi da je otkaz ugovora o radu dan samo iz organizacijskih razloga zbog ukidanja radnog mjesta tužiteljice pa niti to pitanje nije važno, a pobijana odluka je u skladu s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-90/2021-3 od 13. travnja 2022., Rev- 3651/2018-2 od 4. ožujka 2020., Rev-642/2021-2 od 2. veljače 2022., Rev-2605/2019- 2 od 4. listopada 2022., Revr-97/17-2 od 31. siječnja 2018. i dr.

6. Tužiteljica u trećem pitanju polazi od pogrešne pretpostavke da je reorganizacija u konkretnom slučaju posljedica subjektivne želje motivirane otkazivanjem ugovora o radu, jer to ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova s obzirom na to da je utvrđeno da je otkaz dan iz organizacijskih razloga i to zbog ukidanja radnog mjesta tužiteljice zbog čega niti to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a ZPP-a.

7. Niti četvrto postavljeno pitanje nije važno u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer je pobijana odluka u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 3536/2019-2 od 14. ožujka 2023. u kojoj je izraženo sljedeće pravno shvaćanje: "Činjenica da je tuženik nakon otkazivanja tužiteljici zapošljavao druge radnike ne čini otkaz nedopuštenim već okolnost da je tuženik kao poslodavac nakon otkazivanja tužiteljici postupio suprotno odredbi čl. 107. st. 7. ZR može biti samo predmet prekršajne odgovornosti poslodavca."

8. U odnosu na peto postavljeno pitanje valja reći da je pobijana odluka u skladu s odlukama revizijskog suda navedenima pod točkom 5. ove odluke, a tužiteljica nije iznijela niti odgovarajuće razloge za to pitanje, jer se odluke na koje se poziva odnose na otkaze zbog gospodarskih razloga, a ne samo iz organizacijskih razloga zbog kojeg je donesen otkaz tužiteljici u ovom slučaju.

9. Vezano za šesto postavljeno pitanje valja reći da je pobijana odluka u skladu s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1761/2019-2 od 11. siječnja 2022. i dr., jer je u ovom postupku utvrđeno da je tužiteljica bila jedini izvršitelj na spornom radnom mjestu pa pitanje niti to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

10. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

11. Tužiteljica je podnijela i prijedlog pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje zajamčenu čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i povredu čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP) koji jamči zabranu arbitrarnosti i pravo na obrazloženu odluku.

12. Tužiteljici je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno tužiteljica nije niti dokazivala sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, a shvaćanja nižestupanjskih sudova su u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda kako je to navedeno u točkama 5., 7. i 9. ove odluke pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužiteljica nije imala pravično suđenje, da su sudovi postupali arbitrarno niti da odluke ne bi bile obrazložene.

13. Slijedom navedenog, budući da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje povreda temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil