Poslovni broj: Usž-2170/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, u upravnom sporu tužitelja VT iz [adresa], AT iz [adresa], RT iz [adresa], ŠT iz [adresa] i ŽT iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Boris Ivančić, odvjetnik u Splitu, Dražanac 3 A, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Lavčević d.d. Split, Bihaćka 2, koje zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1D, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1662/2022-14 od 29. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1662/2022-14 od 29. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/21-02/366, URBROJ: 531-07-1-3/05-21-02 od 24. svibnja 2022. (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljima naknaditi zainteresiranoj osobi troškove spora (točka II. izreke).

1.1. Citiranim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv građevinske dozvole Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za provedbu dokumenta prostornog uređenja, KLASA: UP/I- 361-03/20-01/000118, URBROJ: 2181/01-03-02/9-21-0024 od 10. svibnja 2021., kojom se dozvoljava zainteresiranoj osobi, kao investitoru, građenje zamjenske stambeno poslovne građevine, građevinske (bruto) površine 1635,37m2, katnosti E=2Po+Pr+3K+Pk (dva podruma, prizemlje, tri kata i potkrovlje) s ukupno 11 stanova, 6 poslovnih prostora ugostiteljske namjene - usluge smještaja i garažom s 36 GM, 2. b. skupine, na građevnoj čestici koja će se formirati od kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud.čest. zem. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud.čest. zgr. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina], u površini od 1021 m2 (Split, Kavanjinova ulica 5), u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake Z.O.P.: KAVANJINOVA, koji je sastavni dio te građevinske dozvole.

3. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. Pojašnjavaju da se predmetna građevna čestica nalazi u obuhvatu Generalnog urbanističkog plana Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj 1/06, 11/06,15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14, dalje: GUP) i to u zoni mješovite namjene „M2-stambena i poslovna“, u visokokonsolidiranom području oznake „1.4.- Zaštita, uređivanje i dogradnja zaštićene blokovske izgradnje XIX. i XX. stoljeća", a unutar dijela povijesnog gradskog tkiva-kulturno dobro od lokalnog značaja te da je građevinska dozvola donesena pozivom na odredbe 8.3.1.4. Zaštita, uređivanje i dogradnja i zaštićene blokovske izgradnje XIX. i XX. stoljeća. Citiraju odredbu članaka 53. GUP-a pri čemu navode da visokokonsolidirano područje - konkretno područje blokovske gradnje, karakterizira visoka urbanističko arhitektonska determiniranost i kvaliteta stoga da je tu potreban najviši stupanj kontrole (minimalne mogućnosti intervencije u funkciji održavanja, revitalizacije i dovršavanja postojeće urbane strukture, zadržavanje funkcije stanovanja i javnih prizemlja, izgradnju i uređenje javnih površina i sadržaja). Navode da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da upravo GUP predmetno područje označava kao „Zaštićenu blokovsku izgradnju XIX. i XX. stoljeća“, jer da je sud primijenio formulaciju predviđenu za zgradu u bloku, utvrdio bi da ovakva „zamjenska“ građevina premašuje u svakom smislu utvrđene gabarite i da ne odgovara propisanim parametrima niti obilježjima bloka koji trenutno egzistiraju, a na koju okolnost predlažu zračni i grafički prikaz predmetnog područja radi otklanjanja dvojbe radi li se o zgradama u bloku.

3.1. Nadalje, ukazuju da Zakonom o gradnji nije predviđen termin „zamjenska građevina“ pri čemu tvrde da sud time što navedeni prigovor otklanja pozivom na odredbe GUP-a, pogoduje privatnim investitorima, a parcijalno tumačeći zakonske i podzakonske odredbe, stvara pravnu nesigurnost. Pojašnjavaju da je Zakon o gradnji pravni akt koji je jače pravne snage od GUP-a te da odredbe GUP-a ne mogu derogirati kogentne zakonske odredbe, a da gradnja predviđena u pobijanoj građevinskoj dozvoli ne ispunjava uvjet propisan odredbom članka 110. stavka 2. podstavka 2. Zakona o gradnji.

3.2. Opetovano tvrde da pobijanom građevinskom dozvolom nije ispoštovana odredba članka 53. GUP-a jer se gabariti postojeće građevine znatno, gotovo dvostruko, šire prema jugu u postojeći i definirani prostor unutrašnjeg bloka zgrada. Tvrde da je pobijanom građevinskom dozvolom došlo i do povrede odredbi GUP-a koje propisuju nužnost zaštite i zadržavanja kvalitetnih stabala, obzirom da se sadašnja kvalitetna stabla topole moraju potpuno ukloniti kako bi se izveo podzemni dio projektiranog objekta (garaže), a da nije moguća naknadna zamjena istih novim stablima zbog malog nadsloja zemlje.

3.3. Zaključno navode da GUP omogućava novu izgradnju, rekonstrukciju ili zamjenu postojećih građevina te uređenje javnih i drugih prostora temeljem GUP-a uz uvjet, između ostalih, da je za gradnju i zamjene kig, E, kisN, usklađeno s lokalnim stanjem i prosječnim obilježjima bloka, posebno sa susjednim građevinama, u skladu s posebnim uvjetima i uz suglasnost nadležne službe zaštite kulturne baštine, a da niti jedan od navedenih uvjeta nije ispoštovan jer se prostorni parametri novo projektirane građevine prikazuju u odnosu na novoformiranu česticu spojenu iz dvije čestice, a što je protivno odredbi članka 110. stavka 2. podstavka 2. Zakona o gradnji. Predlažu usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu tvrdi da je žalba u cijelosti neosnovana. Ukazuje na to da tužitelji ponavljaju iste tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava koje su iznosili u prvostupanjskom sporu i postupku, a koje su sud i tuženik odbili kao netočne i neosnovane. Pojašnjavaju da tužitelji ustraju u tvrdnji da je osporena građevinska dozvola protivna članku 53. stavku 1. GUP-a, a da pri tome uporno zanemaruju posebna pravila iz stavka 2. istog članka, čija primjena, u konkretnom slučaju, dopušta odstupanje u odnosu na opća pravila. Tvrdi da se u odnosu na izgrađenost, odredba članka 53. stavka 1. točka 7. GUP-a, a na koju se tužitelji pozivaju, ne primjenjuje obzirom da je ovdje riječ o mikrolokaciji koja nema obilježje blokovske izgradnje, već je riječ o mikrolokaciji s različitim tipovima gradnje, a što je jasno vidljivo iz fotodokumentacije i prerisa katastarskog plana. Navodi da to što se u zakonu eksplicite ne navodi pojam „zamjenske građevine“, već se navodi pojam "uklanjanje postojeće građevine i izgradnja nove", ne čini GUP protivnim Zakonu o gradnji pa stoga niti predmetnu dozvolu nezakonitom.

5.1. Ističe kako se planirana nekretnina ne nalazi u području za koje je posebnim zakonom propisana obveza izrade urbanističkog plana uređenja, obzirom da je riječ o lokaciji koja ne predstavlja neuređeni dio građevinskog područja, stoga da je pogrešno upiranje tužitelja kako je izdavanje građevinske dozvole protivno odredbi članka 110. stavka 2. podstavka 2. Zakona o gradnji. Tvrdi da na predmetnoj građevinskoj čestici nema nikakvog uličnog drvoreda, niti kvalitetnih stabala na uličnom dijelu parcele, nego da se radi o nekoliko pojedinačnih stabala u dvorištu s južne strane, koja su inače u lošem stanju, a u okviru nove gradnje projektom se predviđaju zelene površine i sadnja novih stabala, sukladno odredbama GUP-a. Opetovano naglašava da se u konkretnom slučaju radi o mikrolokaciji koja nema obilježje blokovske izgradnje te da za navedenu lokaciju nije ni propisana obveza izrade urbanističkog plana uređenja, a da su projektom u cijelosti ispoštovana sva primjenjiva pravila GUP-a Grada Splita i Zakona o gradnji kao i da su ishođeni svi potrebni uvjeti i suglasnost nadležne službe zaštite kulturne baštine. Obzirom da su svi žalbeni navodi neosnovani, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 110/21. – dalje: ZUS), iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi.

8. Odredba članka 110. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisuje dužnost tijela graditeljstva da izda građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi, između ostalog, da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se predmetna čestica na koju se odnosi građevinska dozvola nalazi u obuhvatu GUP-a Grada Splita i to prema kartografskom prikazu: "Korištenje i namjena prostora", u zoni mješovite namjene „M2 - stambena i poslovna", prema kartografskom prikazu 4.b Urbana pravila GUP-a, u visokokonsolidiranom području oznake "1.4. Zaštita, uređivanje i dogradnja zaštićene blokovske izgradnje XIX. i XX. Stoljeća" te prema kartografskom prikazu "4.a Uvjeti korištenja GUP-a" unutar dijela povijesnog gradskog tkiva - kulturno dobro od lokalnog značaja - Zona "C". Kartografski prikazi iz prostornog plana s legendom, priloženi su spisu predmeta tuženika.

10. Osporavajući predmetnu građevinsku dozvolu, tužitelji prije svega smatraju da je riječ o blokovskoj izgradnji stoga da planirana izgradnja nije u skladu s prostornim parametrima propisanim odredbom članka 53. stavka 1. GUP-a, a koja odredba se

odnosi na opća pravila zaštite, uređivanja i dogradnje zaštićene blokovske izgradnje

XIX. I XX. stoljeća.

11. Iako pravilno tužitelji upiru na činjenicu da se predmetna građevna čestica nalazi unutar obuhvata prostornog plana koji je reguliran glavom 8.3.1.4. Zaštita, uređivanje i dogradnja i zaštićene blokovske izgradnje XIX. i XX. stoljeća GUP-a, iz spisu predmeta priležećeg kartografskog prikaza prostornog plana, fotodokumentacije te kopije katastarskog plana koji čini sastavni dio projekta uklanjanja postojeće građevine, vidljivo je da na predmetnoj mikrolokaciji prevladava različiti tip gradnje - slobonostojeće (predmetna postojeća građevina), poluugrađene, i ugrađene, a koje građevine kao takve, i po ocjeni ovog Suda ne tvore blok. Proizlazi dakle, obzirom da se ne radi o blokovskoj izgradnji, to se na planirani zahvat, suprotno mišljenju tužitelja, ne primjenjuju opća pravila iz odredbe članka 53. stavka 1. GUP-a, već je dopuštenost planiranog zahvata bilo nužno razmatrati u kontekstu stavka 2. istog članka GUP-a kojim su regulirana posebna pravila – mješovita namjena M1 i M2 i koji stavkom 4. propisuje uvjete nove izgradnje i zamjene građevina na mikrolokaciji gdje postojeća struktura nema obilježje bloka (Ppmin=800 m2, maksimalni Kig=0,35, KigP=0,7, kis=3,0, kisN=1,4, E=Po+P+3, minimalna udaljenost građevine čestice posla visine do vijenca građevine), a kojim parametrima planirani zahvat udovoljava.

12. Nadalje, navodeći da nije moguće graditi zamjensku građevinu na čestici koja nastaje spajanjem dviju čestica, kao i da bi se predmetnom gradnjom drastično narušilo postojeće stanje na južnoj strani parcele tužitelji smatraju da bi se planiranom gradnjom odstupilo od odredbe članka 110. stavka 2. točka 2. ZOG-a. Međutim, kraj činjenice da se predmetna lokacija za koju je izdana građevinska dozvola nalazi u izgrađenom dijelu građevinskog područja, a da se odredba članka 110. stavka 2. točka 2. ZOG-a odnosi samo na gradnju u onim područjima glede kojih je propisana obveza izrade urbanističkog plana u smislu članaka 79. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.), to prigovori tužitelja kojima upire na odstupanja od navedene odredbe nisu primjenjivi na konkretan predmet jer nije riječ o području za koje je propisana obveza donošenja urbanističkog plana. Osim navedenog, ovdje valja naglasiti i da se odredbom članka 93. GUP-a propisana zabrana cijepanja i objedinjavanja manjih građevnih čestica u veće odnosi samo na Zonu A i B dijela povijesnog gradskog tkiva - kulturnog dobra od lokalnog značaja, dok se prema kartografskom prikazu 4.a Uvjeti korištenja GUP-a predmetna čestica nalazi u Zoni C.

13. Prigovore tužitelja usmjerene na člankom 53. stavkom 1. točkom 6. GUP-a propisanu obvezu zadržavanja i zaštite kvalitetnih stabala na uličnim parcelama te čuvanje i obnovu postojećih drvoreda, pravilno je otklonio tuženik pojasnivši da je iz spisu predmeta priležeće fotodokumentacije zatečenog stanja postojeće građevine, vidljivo da se s ulične strane postojeće građevine ne nalaze stabla te da predmetnoj parceli nema postojećih drvoreda.

14. Obzirom da se prigovori tužitelja, koji se u ovom postupku razmatraju, odnose se na odstupanje glavnog projekta, odnosno pobijane građevinske dozvole od odredaba GUP-a te se kao takvi mogu otkloniti uvidom, odnosno neposrednom usporedbom spisu predmeta priležećih dokumenata, u konkretnom predmetu prvostupanjski sud nije trebao, kako to pogrešno navode tužitelji, izvesti zračni i grafički prikaz predmetne čestice radi utvrđenja spornih činjenica.

15. Zaključno valja naglasiti da je prostornim planom određena i dopuštena mogućnost gradnje "zamjenske građevine" iz razloga što se lokacijski uvjeti za provedbu zahvata u prostoru propisuju upravo prostornim planom, a koji u tom pogledu sadrži uvjete nužne za provedbu istog. Stoga okolnost što Zakon o gradnji ne poznaje termin "zamjenske građevine" ne isključuje mogućnost određivanja tog termina prostornoplanskom dokumentacijom, niti da se time derogiraju kongentne odredbe Zakona o gradnji.

16. Slijedom svega navedenog, građevinska dozvola udovoljava svim zakonskim uvjetima za njeno izdavanje pa je tuženik osnovano odbio žalbu, a prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava osnovano odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika.

17. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić