REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-104/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 1043/2020-4 od 6. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-15/2018-33 od 4. rujna 2020., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 1043/2020-4 od 6. travnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-15/2018-33 od 4. rujna 2020. u dosuđenom bruto iznosu od 8.912,18 eura osim u odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu poslovni broj Pr-15/2018-33 od 4. rujna 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 8.912,18 eura s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 99.873,84 kuna po osnovi razlike za aktivno dežurstvo na izdvojenom objektu, po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora i neiskorištenih slobodnih dana sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.069,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 4. rujna 2020. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda osim u odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, pod točkom II. izreke je djelomično uvažena žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, a pod točkom III. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2428/2023- 3 od 13. rujna 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž R-1043/2020-4 od 6. travnja 2023. u dijelu I. i III. izreke u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

„Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u društvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnih na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (“Narodne novine” broj 118/09 i 118/12) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (”Narodne novine” broj 118/09), propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, te da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje ili podredno da preinači pobijanu presudu.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode iz revizije te je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu naknade plaće na ime rada na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati dnevnog odmora u razdoblju od studenog 2011. do svibnja 2013., naknade za dva nedodijeljena slobodna dana – subota i nedjelja nakon rada na izdvojenom objektu te naknade za neiskorištene dnevne stanke po 60 minuta sve u vremenskom razdoblju od studenog 2011. do prosinca 2016.

9. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba sa sjedištem zapovjedništva ustrojstvene jedinice u Velikoj Buni,

-da je tužitelj do dva puta mjesečno u utuženom razdoblju po sedam dana na osnovi zapovjedi obavljao rad na izdvojenom objektu za koje vrijeme, kroz 24 sata nije smio napuštati mjesto rada; da je tuženik nakon završetka sedmodnevnog rada na izdvojenom mjestu tužitelju odobravao pet slobodnih dana te subotu i nedjelju, koji su inače neradni dani,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi neisplaćena razlika po osnovi dodatka za aktivno sedmodnevno dežurstvo na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati dnevnog odmora u razdoblju od studenog 2011. do svibnja 2013. iznosi 67.148,79 kn bruto (8.912,18 eura), na ime neiskorištene dnevne stanke po 60 minuta za razdoblje od studenog 2011. do studenog 2016. iznosi 28.221,07 kn bruto (3.745,58 eura) i na ime neiskorištenih 10 slobodnih dana bruto iznosi 4.503,98 kn bruto (597,78 eura), odnosno ukupno 99.873,84 kn (13.255,54 eura).

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi su primijenili kao mjerodavno pravo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS), te odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16 - dalje: novi ZSOS-koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.), kao i odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09, 118/12 - dalje: Odluka/09) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. i primjenjivala se do 1. lipnja 2014., kada je stupila na snagu nova odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15, 84/15), Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09, 99/12) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. te Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 71/15- dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 1. travnja 2014. i prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanje iznosa od 13.255,54 eur /99.873,84 kn.

11. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je dežurstvo tužitelja trajalo 12 sati kroz sedam dana pa je osnovano potraživanje tužitelja po osnovi prekovremenog rada, sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog rada djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika/09. Pri tome su sudovi prihvatili varijantu nalaza i mišljenja vještaka u kojoj je prvih dvanaest sati rada tužitelja obračunato kao osam sati redovnog rada plus četiri sata prekovremenog rada, dok je za daljnjih dvanaest sati vještak obračunao dodatke za rad na izdvojenom objektu – aktivno dežurstvo, umanjujući isto za osam sati aktivne pripravnosti.

12. U ovom sporu u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - u daljnjem tekstu: Odluka/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09 - u daljnjem tekstu: Pravilnik/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Odredbom čl. VII. st. 3. propisano je da se dežurstvo u funkciji unutarnje službe ne smatra prekovremenim radom, a dodatak za dežurstvo uredit će se posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću. Osim što je Odlukom određeno da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, dežurstvo se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe. Dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne smatra se prekovremenim radom.

13. Pripadnik OS RH koji je dežuran u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Sukladno točkama VI., VII. i VIII. Odluke/09, za vrijeme aktivnog dežurstva, dežurstva u funkciji unutarnje službe te za vrijeme obavljanja stražarske službe pripadniku oružanih snaga RH, odnosno djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz toč. XIII. Odluke/09, odnosno ne pripada mu uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom, već mu pripada isključivo pravo na dodatke uređene posebnim propisom.

14. Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) kojim je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno čl. 17.b Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034. Tuženica ističe da su citirani propisi (Odluka i Pravilnik iz 2009.), kojima je cjelovito uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na plaću, doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), koji predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu, slijedom čega ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

15. Stoga su naprijed citirane odredbe Odluke i Pravilnika iz 2009. trebale biti uzete u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka, koje vještak nije primijenio, a upravo na takvom nalazu i mišljenju vještaka kojim je obračunat prekovremeni rad tužitelja, prvostupanjski sud pa nakon toga i drugostupanjski sud temelje svoje odluke, iako je tuženica prigovarala nalazu i mišljenju vještaka upirući pritom na činjenicu da vještak rad na izdvojenom objektu (7x24 sata) pogrešno obračunava kao 8 sati redovnog rada + 4 sata prekovremenog rada, jer za oblik rada u kojemu je u utuženom razdoblju radio tužitelj nije moguće ostvariti prekovremeni rad i da tužitelj u utuženom periodu nije bio angažiran na bilo kakvim dodatnim zadaćama koje bi zahtijevale prekovremeni rad.

16. Pobijana presuda je, sukladno čl. 391. st. 3. ZPP-a, ispitana samo u dijelu kojom se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je revizija podnesena.

17. Izneseno materijalnopravno shvaćanje u pobijanim nižestupanjskim odlukama odstupa od prakse revizijskog suda. Naime ovaj sud je u odluci broj Rev-130/2023-2 od 12. rujna 2023. izrazio shvaćanje koje je ujedno i odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija:

U razdoblju nakon 1. listopada 2009. djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, već za to ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09). Djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, neovisno o tome jesu li stražarska služba ili dežurstvo obavljani na terenu.

18. Jednako pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-25/2024-4 od 21. siječnja 2025.

19. Budući da su sudovi nižeg stupnja odlučujući u ovoj pravnoj stvari imali suprotno pravno shvaćanje od revizijskog suda i pogrešni pravni pristup u rješavanju spora predmeta u odnosu na prekovremeni rad tužitelja, zbog čega je i daljnje činjenično stanje ostalo za sada nepotpuno utvrđeno valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, djelomično ukinuti nižestupanjske presude (osim u dijelu koji se odnosi na naknadu za neiskorišteni dnevni odmor i neiskorištene slobodne dane koji nije bio obuhvaćen postavljenim pitanjem niti predmet revizije) za dosuđeni iznos od 8.912,18 eura i predmet u pobijanom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil