REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1524/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KU, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. Autolimarskog i autolakirerskog obrta „[obrt]“, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3971/2023-2 od 29. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2314/22 od 13. listopada 2023., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Uvažava se revizija ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. u točkama I., II. i III. izreke i predmet vraća drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju KU VL. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT „[obrt]” iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 2.961,39 kn (slovima: dvije tisuće devetsto šezdeset jednu kunu i trideset devet lipa) / 393,01 EUR (slovima: tristo devedeset tri eura i jedan cent) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od 15. veljače 2022. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju KU VL. AUTOLIMARSKI I AUTOLAKIRERSKI OBRT „[obrt]” iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 586,45 EUR1 / 4.418,61 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2341/22 od 13. listopada 2023. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 393,01 EUR (tristo-devedesettri eura i jedan cent) / 2.961,39 kn (dvijetisućedevetsto-šestdesetjedna kuna i tridesetdevet lipa) sa zateznim kamatama od 15. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana, te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 586,45 EUR (petstoosamdesetšest eura i četrdesetpet centi) / 4.418,61 kn (četiritisućečetristoosamnaest kuna i šestdesetjedna lipa), sve u roku od petnaest dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2341/22 od 13. listopada 2023. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 393,01 EUR (tristodevedesettri eura i jedan cent) / 2.961,39 kn (dvijetisućedevetstošestdesetjedna kuna i tridesetdevet lipa) od 1. siječnja 2023. do isplate te u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 586,45 EUR (petstoosamdesetšest eura i četrdesetpet centi) / 4.418,61 kn (četiritisuće- četristoosamnaest kuna i šestdesetjedna lipa) od 13. listopada 2023. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 393,01 EUR (tristodevedesettri eura i jedan cent) / 2.961,39 kn (dvijetisućedevetstošest- desetjedna kuna i tridesetdevet lipa) od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. te zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 586,45 EUR (petstoosamdesetšest eura i četrdesetpet centi) / 4.418,61 kn (četiritisućečetristo- osamnaest kuna i šestdesetjedna lipa) od 13. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 168,81 EUR (stošestdesetosam eura i osamdesetjedan cent).

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 124,43 EUR (stodvadesetčetiri eura i četrdesettri centa) i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 6,63 EUR (šest eura i šestdesettri centa).“.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) koja mu je dopuštena protiv točaka I., II. i III. njene izreke rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2728/2024-2 od 10. srpnja 2024. „u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku drugostupanjskog suda o odlučnom žalbenom navodu“, u obrazloženju kojega je navedeno: „Postupajući u skladu s čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud dopustio reviziju s obzirom da je tuženik učinio vjerojatnim da je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredbe parničnog postupka, sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP, povrijeđeno temeljno pravo na pravično (pošteno) suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku, u konkretnom slučaju odluku drugostupanjskog suda o bitnom žalbenom navodu, a koji se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije u svezi s pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, a koji su prigovori određeno istaknuti i obrazloženi u odgovoru na tužbu i u žalbi tuženika, a o kojim prigovorima su u obrazloženju odluke izostali jasni i određeni razlozi. Stoga je, u smislu citirane odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja određeno je u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava i u odnosu na koji dio odluke je dopušteno podnošenje revizije.“.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

5. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojemu je revizija protiv nje dopuštena.

6. Revizija je osnovana.

7.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 2.961,39 kuna / 393,01 eura sa zateznim kamatama.

7.2. Prvostupanjski sud je tuženiku naložio isplatu obrazloživši kako je utvrdio postojanje tuženikove obveze prema BU iz [adresa], koji je svoju tražbinu prema tuženiku ustupio tužitelju te kako „naknada štete vezane za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je osnovna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a.)“. Drugostupanjski sud je u odnosu na tuženikove žalbene navode kojima osporava svoju pasivnu legitimaciju obrazložio: „Suprotno tuženikovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo kako na temelju rezultata dokaznog postupka nedvojbeno utvrđuje postojanje tuženikove pasivne legitimacije. Točno je da je tužitelj na ročištu održanom 25. travnja 2023. naveo kako za oštećeno vozilo reg oznaka [registarska oznaka] ne postoji ugovor o kasko osiguranju. Međutim, on u nastavku izričito navodi „kako se konkretnom slučaju radilo o izvanugovornoj odgovornosti tuženika za štetu po polici AO“, a koje navode nije ničim potkrijepio. Dakle, iz tih navoda nedvojbeno proizlazi da su ustupatelj predmetne tražbine AU i tuženik bili u ugovornom odnosu na temelju osiguranja njegovog vozila, neovisno o tome radi li se o kasko osiguranju ili obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti“. U prethodnom je citaranom dijelu obrazloženja drugostupanjske presude peta riječ u drugoj rečenici („tužitelj“), očito pogrešno napisana, odnosno, pretpostavka je, s obzirom na ostali dio obrazloženja, da se misli na tuženikovu izjavu, jer ako to ne bi bilo tako, onda tek ne bi bilo nikakvoga smisla utvrditi postojanje tuženikove obveze po ma bilo kojoj osnovi, ako bi sam tužitelj izjavio da nema sklopljen ugovor o kasku, a „nije potkrijepio“ tvrdnju o postojanju police autoodgovornosti.

7.3. Tuženik je i tijekom prvostupanjskoga postupka i u žalbi ukazivao na to da iz tvrdnji na koje se poziva tužitelj, a potom ni iz prvostupanjske presude, nije jasno iz koje činjenične i pravne osnove proizlazi njegova navodna obveza prema cedentu koja je ustupljena ovdje tužitelju kao cesionaru. Na te je žalbene navode drugostupanjski sud odgovorio uopćeno kako je to prethodno citirano, odnosno, utvrdivši kako obveza tuženika prema cedentu proizlazi svakako iz ugovora, s tim da se u konkretnome slučaju radi ili o kasko osiguranju vozila ili o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Što se takvoga zaključka tiče, prije svega treba reći da obrazloženje sudske odluke kojom se tuženiku nalaže ispunjenje određene obveze, u ovome slučaju novčane, treba biti takvo da je iz njega jasno koja je činjenična i pravna osnova dužnikove obveze, kako bi bilo jasno i na temelju kojega materijalnoga prava je utvrđeno postojanje te obveze (članak 338. stavak 4. ZPP). Takav nedostatak u obrazloženju ne može se nadomjestiti pozivanjem na to da je tuženik dio obveze dobrovoljno platio prije podnošenja predmetne tužbe, jer tuženik u ovome postupku ima pravo pozivati se na to da tužitelju ništa ne duguje, a iz presude kojom ga se obvezuje na plaćanje mora biti jasno koju obvezu dužnik plaća. Citirani dio drugostupanjske presude već se i zbog toga ne može smatrati ispunjenjem obveze žalbenoga suda iz odredbe članka 375. stavka 1. ZPP, prema kojoj drugostupanjski sud u obrazloženju presude treba ocijeniti odlučne žalbene navode. Osim toga, nejasno je i kako bi i u slučaju da se ne radi o tuženikovoj obvezi iz kasko osiguranja, koja jest ugovorna obveza osiguratelja prema ugovaratelju osiguranja odnosno korisniku, nego da se radi o „obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti“ (koje je prema prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu također mogući izvor tuženikove obveze prema cedentu), tuženikova obveza prema cedentu kao ugovaratelju odnosno korisniku osiguranja, za imovinsku štetu nastalu na njegovu automobilu, bila ugovorna, jer obvezno osiguranje od odgovornosti pokriva štetu koja uporabom motornog vozila nastane trećim osobama, odnosno, takvo osiguranje štiti imovinske interese ugovaratelja odnosno korisnika osiguranja od mogućih odštetnih zahtjeva trećih osoba.

8. S obzirom na navedeno, osnovano tuženik u reviziji, u odnosu na drugostupanjsku presudu, ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 375. stavka 1. ZPP, koja je počinjena zato što drugostupanjski sud nije odgovorio na odlučnu, a obrazloženu, žalbenu tvrdnju u vezi s utvrđenjem njegove materijalnopravne pasivne legitimacije.

9. Zato je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP drugostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje kako bi ponovo odlučio o tuženikovoj žalbi tako što će odgovoriti na sve odlučne žalbene navode među kojima i onaj u vezi s nejasnoćama prvostupanjske presude glede činjenične i pravne osnove predmetne tuženikove obveze.

10. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek