REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-743/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Mirela Varović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ŽP iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Čobanić, odvjetnik u Zagrebu, radi podjele bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-448/2016 od 8. prosinca 2016., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4582/12-59 od 23. svibnja 2016., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika u odnosu na drugo revizijsko pitanje, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-448/2016 od 8. prosinca 2016. pod točkom b) izreke i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na prvo i treće revizijsko pitanje.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predstavlja:

- stan broj 1 na VIII (osmom) katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, hodnika, degažmana, lođe i balkona, u ukupnoj površini od 70,98 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađene na čes.br. [katastarska čestica] i koji je upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve povezano sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao cjeline, te s pripadajućim zemljištem, suvlasništvo tužiteljice u 1/4 dijela i tuženika u 3/4 dijela;

- zk.čest.br. [broj ZK uloška] vinograd [adresa] u vinogradima površine 341 hvati 1227 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela i tuženika u 1/2 dijela;

- osobni automobil Mazda 323F 2.ODITD Active, broj šasije [broj šasije] obujam motora 1998 ccm 74 kW, SU klasično crvene boje, težine 1200 kg, broj sjedala 5, zemlja porijekla Japan, godina proizvodnje 2002., registarskih oznaka [registarska oznaka], suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela i tuženika u 1/2 dijela;

- glazbeni instrumenti i tehnička oprema za glazbeni sudio: klavijatura Roland G-600, klavijatura-studio 900 Mastar Keyboard by fatar, klavijatura Roland Fantom Xa, dva komada mixer Roland M-16, RME, Roland XV-5080 128 VOICES 8Xexpansion- sample playback, 4 x EMULATOR-e-mu Systems, AKAI PROFESIONAL S 3000, Roland, MTV AV, Yamaha poxer amplifier-model A 100a, 2 komada zvučnika TANNOY REVAL, računalo, dva komada monitor Samsung-SYNC MASTER 943 N, profesionalne slušalice K 240 MONITOR 600 OHMS, suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela i tuženika u 1/2 dijela.

II Nalaže se tuženiku EP iz [adresa], da tužiteljici DP iz [adresa], na ime jedne polovine dijela vrijednosti osobnog automobila Mazda 323F 2.ODITD Active, broj šasije [broj šasije] obujam motora 1998 ccm 74 kW, SU klasično crvene boje, težine 1200 kg, broj sjedala 5, zemlja porijekla Japan, godina proizvodnje 2002., registarskih oznaka [registarska oznaka] isplati iznos od 16.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 18.7.2012. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu sa 5%-nih poena u roku od 15 dana. III Utvrđuje se da kreditna obveza po Ugovoru o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102975494 od 4.5.2006.g. zaključenog između kreditora Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 30a i tužiteljice DP iz [adresa], na iznos od 31.466,34 Chf predstavlja dug bračne stečevine između tužiteljice DP iz [adresa] i tuženika ŽP iz [adresa], te se nalaže tuženiku ŽP iz [adresa] da tužiteljici DP iz [adresa] na ime dospjele obveze duga isplati iznos od 4.822,44 Chf u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Esrte&Steiermärkische bank d.d. na dan dospijeća svakog pojedinog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu sa 5%-nih poena na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 114,82 Chf od 1.4.2012. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.5.2012. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.6.2012. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.7.2012. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.8.2012. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.9.2012. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.10.2012. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.11.2012. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.12.2012. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.1.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.2.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.3.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.4.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.5.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.6.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.7.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.8.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.9.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.10.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.11.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.12.2013. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.1.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.2.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.3.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.4.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.5.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.6.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.7.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.8.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.9.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.10.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.11.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.12.2014. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.1.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.2.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.3.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.4.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.5.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.6.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.7.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.8.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.9.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.10.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.11.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.12.2015. do isplate

- na iznos od 114,82 Chf od 1.1.2016. do isplate

sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva vlasništva stana preko dosuđenog suvlasničkog dijela od 1/4 dijela do zatražene 1/2 dijela suvlasništva predmetnog stana.

V Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ŽP iz [adresa], da u roku od 15 dana tužiteljici DP iz [adresa], izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava utvrđenog suvlasništva u 1/2 dijela stana broj 1 na VIII (osmom) katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, hodnika, degažmana, lođe i balkona, u ukupnoj površini od 70,98 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađene na čes.br. [katastarska čestica] i koji je upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve povezano sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao cjeline, te s pripadajućim zemljištem jer će u protivnu tu ispravu zamijeniti ova presuda.".

VI Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.broj 148 P-4582/12-59 od 23. svibnja 2016.:

a) potvrđuje:

- u dijelu kojim je pod toč.I. izreke utvrđenu da bračnu stečevinu stranaka predstavljaju: nekretnina označena kao zk.čest.br. [broj ZK uloška] vinograd [adresa] u vinogradima površine 341 hvati 1227 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; osobni automobil Mazda 323F 2.ODITD Active, broj šasije [broj šasije] obujam motora 1998 ccm 74 kW, SU klasično crvene boje, težine 1200 kg, broj sjedala 5, zemlja porijekla Japan, godina proizvodnje 2002., registarskih oznaka [registarska oznaka]; te glazbeni instrumenti i tehnička oprema za glazbeni sudio: klavijatura Roland G-600, klavijatura-studio 900 Mastar Keyboard by fatar, klavijatura Roland Fantom Xa, dva komada mixer Roland M-16, RME, Roland XV-5080 128 VOICES 8Xexpansion- sample playback, 4 x EMULATOR-e-mu Systems, AKAI PROFESIONAL S 3000, Roland, MTV AV, Yamaha poxer amplifier-model A 100a, 2 komada zvučnika TANNOY REVAL, računalo, dva komada monitor Samsung-SYNC MASTER 943 N, profesionalne slušalice K 240 MONITOR 600 OHMS, te kojim je utvrđeno da suvlasnički dijelovi tužiteljice i tuženika na toj imovini iznose po ½ dijela,

- u dijelu pod toč. II., III. i V. izreke,

b) preinačuje u dijelu kojim je pod toč.I. izreke utvrđeno da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika predstavlja stan broj 1 na VIII (osmom) katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, hodnika, degažmana, lođe i balkona, u ukupnoj površini od 70,98 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađene na čes.br. [katastarska čestica] i koji je upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve povezano sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao cjeline, te s pripadajućim zemljištem, suvlasništvo tužiteljice u 1/4 dijela i tuženika u 3/4 dijela; u dijelu pod toč.IV. izreke i u dijelu pod toč.V. izreke i u tom dijelu sudi:

Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predstavlja stan broj 1 na VIII (osmom) katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, hodnika, degažmana, lođe i balkona, u ukupnoj površini od 70,98 čm, a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađene na čes.br. [katastarska čestica] i koji je upisan u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve povezano sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao cjeline, te s pripadajućim zemljištem, te da suvlasnički dijeovi tužiteljice i tuženika na tom stanu iznose po 1/2 dijela;

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 29.531,00 kuna.“

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/2013 i 89/2014, dalje: ZPP) i predložio da ovaj revizijski sud preinači pobijanu presudu, odnosno podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju tuženika.

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

6. U ovom je predmetu, s obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, dopuštena samo revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedeni u toč. 1., 2. i 3. toga članka.

7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka čini stan površine 70,98 čm koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa] (dalje: stan), nekretnina označena kao zk.čest.br. [broj ZK uloška], vinograd [adresa] u vinogradima površine 341 hvati, 1227 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: nekretnina), osobni automobil marke Mazda 323F 2.ODITD Active (dalje: automobil) i glazbeni instrumenti pobliže opisani u izreci presude te da suvlasnički dio tužiteljice i tuženika na toj imovini iznosi ½. Tužiteljica zahtijeva i to da joj tuženik s osnove polovice vrijednosti automobila isplati iznos od 16.500,00 kuna, da joj s osnove otplaćenih rata kredita kod Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka isplati iznose navedene u dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjske presude te da joj izda tabularnu ispravu za uknjižbu ½ suvlasničkog dijela prava vlasništva na stanu.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da su stranke brak sklopile 30. lipnja 1990. i da je brak stranaka pravomoćno razveden 2013.,

- da stranke nisu sklopile bračni ugovor kojim bi uredile imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini, niti su nakon razvoda braka sklopile ugovor kojim bi dogovorno riješile pitanje bračne stečevine,

- da je sporni stan do 1991. koristila obitelj tuženika i da je nositelj stanarskog prava na tom stanu bio otac tuženika te da je tuženik zajedno s majkom i bratom bio član obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava,

- da je tuženik, nakon što su mu roditelji odselili iz RH, od Ministarstva obrane RH zatražio priznanje stanarskog prava na stanu i da mu je to pravo priznato odlukom Stambene komisije Ministarstva obrane RH od 23. veljače 1998. te da su u odluci o priznanju stanarskog prava tuženiku kao članovi obiteljskog kućanstva navedeni tužiteljica kao supruga, dvije kćeri stranaka, te brat tuženika,

- da je tuženik predmetni stan otkupio temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s prodavateljicom Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane 22. travnja 1998., i to uz pisanu suglasnost tužiteljice da se stan otkupi na ime tuženika,

- da je novac za otkup stana prodavatelju uplatio otac tužiteljice i da je novac vraćen ocu tužiteljice za vrijeme trajanja braka,

- da je nekretnina kupljena na ime tužiteljice kupoprodajnim ugovorom od 16. svibnja 2006. i aneksom od 18. svibnja 2006.,

- da je automobil kupljen i upisan kao vlasništvo tuženika koji ga je 19. srpnja 2012. prodao za iznos od 33.000,00 kn i navedeni novac uplatio za školovanje kćeri,

- da je tužiteljica za vrijeme trajanja braka podigla kredit kod Erste&Steiermärkische bank d.d. u iznosu od 31.466,34 Chf za kojeg je jamac-platac bio brat tuženika,

- da je tuženik za vrijeme trajanja braka imao veća primanja od tužiteljice (cca 10.000,00 kn mjesečno), a dobivao je i honorare, dok su tužiteljičina primanja iznosila 2.000,00 kn mjesečno.

10. Prvostupanjski sud ocijenio je djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdio da bračnu stečevinu stranaka u suvlasničkom omjeru od 1/2 predstavljaju nekretnina, automobil i glazbeni instrumenti te da kreditna obveza po Ugovoru o kreditu predstavlja dug bračne stečevine, pa je tuženiku naloženo s osnove polovice vrijednosti automobila isplatiti tužiteljici iznos od 16.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i s osnove dospjelog duga po kreditu iznos od 4.822,44 CHF u protuvrijednosti kuna s pripadajućim zateznim kamatama jer su stranke učinile nespornim da navedena nekretnina, automobil i glazbeni instrumenti predstavljaju bračnu stečevinu u kojoj su stranke suvlasnici u omjeru od ½ dijela te da obveza po spomenutom kreditu predstavlja dug bračne stečevine koji tereti svakog bračnog druga za ½ dijela. U odnosu na stan prvostupanjski sud je zaključio da on u smislu odredbe članka 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima(Narodne novine br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - službeni pročišćeni tekst, 59/90., 25/94., 162/98., dalje: ZBPO) predstavlja bračnu stečevina stranaka te je primjenom odredbe članka 281. ZBPO utvrdio da prema doprinosu svakog od bračnih drugova u stjecanju tog stana suvlasnički dio tužiteljice na navedenom stanu iznosi ¼, a tuženika ¾ suvlasničkog dijela, pa je odbio zahtjev tužiteljice da joj se prizna vlasništvo nad stanom u omjeru od ½ suvlasničkog dijela. Također, prvostupanjski sud naveo je u obrazloženju svoje presude da je pravo na otkup stana, kao imovinsko pravo, bračna stečevina bračnih drugova, pa da tužitelju po toj osnovi ne pripada stan u isključivom vlasništvu.

11. Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu, osim u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje suvlasničkih omjera stranka nad stanom. U navedenom dijelu drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu te je u obrazloženju pobijane odluke naveo „U takvoj situaciji su tužiteljica i tuženik koji su bili sunositelji stanarskog prava, otkupom stana postali suvlasnici tog stana svaki vrhu ½ dijela, jer suvlasništvo svake parnične stranke u jednakim omjerima proizlazi upravo iz činjenice što su oni bili sunositelji stanarskog prava, pa nije bilo potrebe da prvostupanjski sud utvrđuje koliko je svaka od stranaka zarađivala u vrijeme kupovine stana, jer stan nije kupljen sredstvima stečenim u braku. Iznos od 20.500 DEM koji su stranke pozajmile od tužiteljičina oca radi isplate kupoprodajne cijene stana predstavlja dug bračne stečevine, te su taj dug stranke kao suvlasnici čiji je suvlasnički dio na spornom stanu jednak, dužne vratiti srazmjerno veličini svog suvlasničkog dijela, dakle svaki ½ duga.“ Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je zaključio da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo utvrditi da su stranke suvlasnici stana u suvlasničkom omjeru od ½.

12. Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

"1. Materijalno-pravno pitanje o tome da li u slučaju kada je jedan bračni drug stanarsko pravo stekao kao član obiteljskog domaćinstva ranijih nositelja stanarskog prava, temeljem odredbe čl. 67. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, derivativno, kada su raniji nositelji stanarskog prava trajno prestali koristiti stan na kojem postoji stanarsko pravo, dolazi do primjene odredaba čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, kojom je propisano da kada stanarsko pravo ima jedan od bračnih drugova, koji zajedno stanuju, stanarsko pravo ima i drugi bračni drug, ili odredba čl. 64. st. 2. Zakona stambenim odnosima dolazi do primjene samo kod izvornog stjecanja stanarskog prava, odnosno, dodjele jednom bračnom drugu stana na korištenje, a s tim u vezi i pitanje da li u slučaju kada je jedan bračni drug stanarsko pravo stekao temeljem odredbe čl. 67. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, do primjene dolazi odredaba čl. 6. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kojom je propisano da kada stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog, odnosno predstavlja li stanarsko pravo stečeno temeljem, odredbe čl. 67. st. 2. Zakona o stambenim odnosima posebnu imovinu bračnog druga ili bračnu stečevinu, osobito imajući u vidu da se ne radi o pravu stečenom radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, niti pravu koje potječe iz te imovine.

2. Materijalno-pravno pitanje o tome isključuje li, ukoliko je predmet bračne stečevine stan na kojem je postojalo stanarsko pravo, primjena odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo primjenu odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima o stjecanju zajedničke imovine za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno, utvrđivanje udjela bračnog druga u zajedničkoj imovini prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, ili je u slučaju kada je stan otkupljen temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo potrebno primijeniti i Zakon o braku i porodičnim odnosima, u dijelu utvrđivanja doprinosa bračnog druga stjecanju imovine koja predstavlja bračnu stečevinu.

3. Materijalno-pravno pitanje o tome može li sud kao dokazanu uzeti onu činjenicu koju je jedna parnična stranka iznijela, a druga parnična stranka osporila i dostavila dokaz koji to osporavanje potkrjepljuje, uz obrazloženje da niti jedna od stranaka nije predložila provođenje daljnjih dokaza na okolnost osnovanosti te činjenice, odnosno, na kome je teret dokazivanja takve činjenice, imajući pritom u vidu da je odredbom čl. 221.a Zakona o parničnom postupku određeno da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a odredbom čl. 219. istoga Zakona da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dolaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika."

13. Kao razloge važnosti u odnosu na gore postavljena pitanja tuženik se pozvao na odluku ovog suda poslovni broj Rev 696/10 od 12. prosinca 2012. i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3050/03 od 23. kolovoza 2006.

14. Postavljajući drugo pitanje iz revizije tuženik problematizira pravno shvaćanje drugostupanjskog suda iz pobijane odluke po kojem nije bilo potrebno utvrđivati doprinose stranaka prilikom stjecanja vlasništva nad stanom s obzirom na to da su stranke bile sunositeljice stanarskog prava, pa da im zbog toga pripada vlasništvo u suvlasničkom omjeru od ½. Tuženik opravdano tvrdi da je pobijana odluka, u dijelu koji se odnosi na pitanje načina utvrđivanja suvlasničkih omjera nad stanom, utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev 696/10 od 12. prosinca 2012. Naime, u navedenoj odluci, koja je donesena u predmetu koji je činjenično i pravno podudaran s ovim predmetom, revizijski sud je prilikom utvrđivanja omjera suvlasničkih dijelova bračnih drugova nad stanom, kojeg su oni stekli za vrijeme trajanja braka na temelju stanarskog prava, uzeo u obzir doprinos svake od stranaka prilikom stjecanja te imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO), neovisno o tome što se i u tom predmetu radilo o stanu na kojem je postojalo stanarsko pravo. Odredbom čl. 287. st. 1. i 2. ZBPO propisano je da će se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određivati prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine te da će se voditi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje iz pobijane odluke kako zbog činjenica što su tužiteljica i tuženik bili sunositelji stanarskog prava nije bilo potrebno utvrđivati njihov doprinos prilikom stjecanja te imovine.

15. Zato je drugo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tuženika te je drugostupanjska odluka djelomično ukinuta i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke rješenja).

16. U odnosu na prvo pitanje revizija nije dopuštena s obzirom na to da tuženik u reviziji u odnosu na navedeno pitanje nije naveo razloge važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, ne mogu se izlaganjem takvih razloga smatrati općenite tvrdnje sadržane u predmetnoj reviziji u odnosu na navedeno pitanje, a da pritom nije određeno naznačena niti jedna konkretna sudska odluka. Obrazlažući treće pitanje tuženik zapravo osporava činjenična utvrđenja iz pobijane odluke, a što nije dopušteno u ovoj fazi postupka, pa samim time revizija nije dopuštena niti u odnosu na navedeno pitanje. Zato je reviziju valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP te je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

17. U ponovnom će postupku drugostupanjski sud ponovno ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, vodeći računa o izraženom shvaćanju ovoga revizijskog suda, pa će u skladu s odredbom čl. 287. ZBPO utvrditi doprinos svake od stranka prilikom stjecanja stana te će o žalbi tužiteljice odlučiti novom odlukom.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. III izreke rješenja.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek