REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-313/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-341/2022-4 od 25. kolovoza 2022., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-280/2019 od 20. listopada 2020., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 418-50-3890832, zaključen 24. siječnja 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora (toč. I.1. izreke), isplate iznosa od 158.674,05 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. I.2. izreke) i naknade troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. I.3. izreke), utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 418-50- 3890832, zaključenog 24. siječnja 2007. između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.190,19 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, te odredba čl. 7. u dijelu u kojem se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan plaćanja, a prema otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita po isplati kredita (toč. II.1. izreke), te je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 418- 50-3890832, zaključenog 24. siječnja 2007. između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem se navodi kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika kreditora (toč. II.2. izreke), tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 32.225,52 kn na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti švicarski franak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. II.3. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 22.499,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II.4. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II.1. izreke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 418- 50-3890832, zaključenog 24. siječnja 2007. između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.190,19 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, te je preinačena i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u toč. II.4. izreke, na način da je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.575,58 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, dok je u preostalom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (toč. I. izreke), a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku troškove podnošenja žalbe u iznosu od 4.613,15 kn (toč. II. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-826/2023-2 od 17. rujna 2024. tužiteljici je dopuštena revizija protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnih pitanja:
„Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, odredba kojom se glavnica i otplata kredita, dakle cjelokupna kreditna obveza, obračunavaju uz valutu švicarski franak, bitan sastojak ugovora o kreditu/ glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom?
Je li prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o obveznim odnosima, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke bitan sastojak ugovora o kreditu/ glavni predmet ugovora i kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima njeno utvrđenje nepoštenom i ništetnom?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnijela reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, predlažući preinačiti pobijanu presudu drugostupanjskog suda, podredno ukinuti istu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Tužiteljica je ujedno zatražila i naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno predstavljaju li odredba kojom se glavnica i otplata kredita obračunavaju uz valutu švicarski franak i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke bitne sastojke ugovora o kreditu, odnosno glavni predmet ugovora, te kakav učinak na opstojnost cijelog ugovora o kreditu ima utvrđenje navedenih odredbi nepoštenima i ništetnima.
9. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 418-50- 3890832, zaključenog 24. siječnja 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, te isplate iznosa od ukupno 158.674,05 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje je tužiteljica podmirila na temelju navedenog ugovora. Tužiteljica je ujedno postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, predlažući utvrditi ništetnima i bez pravnog učinka odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanosti glavnice uz valutu švicarski franak (CHF), te potražujući isplatu iznosa od ukupno 32.225,52 kn koje je podmirila tuženiku na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
10. Presudom suda prvog stupnja odbijen je glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 418-50-3890832 zaključenog 24. siječnja 2007. između tužiteljice i tuženika, te isplate iznosa od 158.674,05 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi istog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, te isplate iznosa od 32.225,52 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja ispravno utvrdio da su ništetne pojedine odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valuti obveze vezanoj za tečaj CHF, te istaknuo kako djelomična ništetnost istog ugovora ne povlači ništetnost cjelokupnog ugovora. U obrazloženju pobijane odluke sud drugog stupnja pritom navodi kako predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez navedenih ništetnih odredbi, te da sporne odredbe nisu predstavljale ni uvjet niti odlučujuću pobudu za sklapanje istog ugovora.
12. Tužiteljica u reviziji ističe kako odredbe o valuti obveze i kamati sadržajno predstavljaju odredbe o predmetu i cijeni, a time i bitne sastojke ugovora o kreditu, slijedom čega ugovor bez istih odredbi ne može opstati, te navodi kako ništetnost navedenih ugovornih odredbi dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu.
13. U pogledu razloga na kojima tužiteljica temelji reviziju, treba reći kako shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od pravnog shvaćanja koje je izraženo u odluci ovog suda broj Rev-820/2023-3 od 23. travnja 2024., a prema kojem: „…valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.“.
14. Također valja istaknuti kako je u citiranoj odluci ovog suda broj Rev-820/2023-3 od 23. travnja 2024. izraženo pravno shvaćanje koje glasi:
„Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.“
Navedena pravna shvaćanja reafirmirana su i u odlukama ovog suda broj Rev- 259/2022-3 od 9. listopada 2024. i broj Rev-1471/2024-2 od 17. travnja 2025.
15. Slijedom navedenog, s obzirom da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od shvaćanja ovog suda, to se revizija tužiteljice ukazuje neosnovanom, te ju je valjalo odbiti na temelju čl. 391. st. 6. ZPP i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
