Poslovni broj: Usž-2157/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa ŠD iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3383/2023-11 od 24. siječnja 2025. na sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3383/2023-11 od 24. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 24. veljače 2023. i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Zagreb od 11. veljače 2022., kojim je naloženo tužitelju plaćanje ostatka posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 12.415,48 kn za rabljeni osobni automobil Audi Q3 2.0 TDI, stranih registarskih oznaka [registarska oznaka] kao i pripadajuće kamate u iznosu od 931,41 kn te mu je naloženo da plati i daljnje kamate na neplaćeni iznos posebnog poreza uz napomenu, da ukoliko ne izvrši navedena plaćanja, da će se pristupiti prisilnoj naplati te da žalba ne odgađa izvršenje.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Ističe da se presuda temelji na zapisniku o ispitivanju tužitelja od 24. rujna 2020. Navodi da je tužitelj uhvaćen na prepad, da je zapisnik sastavljen od strane carinskih službenika, ali da on nije pravni stručnjak koji bi se znao očitovati na zapisnik ili koristiti prigovore. Smatra da raspolaže ispravama kojima se dokazuje pravo prebivališta u [adresa]. Predlaže da se žalba usvoji i poništi presuda te da Sud riješi ovu upravnu stvar. Traži troškove sastava žalbe.
4. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da su carinski službenici na sajmu u Biškupcu kontrolirali sporno vozilo njemačkih registarskih oznaka koje je koristio tužitelj i koje je u njegovom vlasništvu. O provedenom nadzoru sastavljen je zapisnik od 24. rujna 2020. i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, također od 24. rujna 2020. iz kojih proizlazi da se radi o vozilu stranih registarskih oznaka koje se nalazi u Republici Hrvatskoj više od 185 dana gledajući unazad godinu dana. Tužitelj je na zapisnik izjavio da nije bio svjestan da je u prekršaju, nije na zapisnik imao nikakvih primjedbi i oba zapisnika je vlastoručno potpisao. Osim toga, u postupku je utvrđeno da predmetno vozilo nije prijavljeno nadležnoj carinskoj službi, niti je registrirano u Republici Hrvatskoj po unosu te da je tužitelj hrvatski državljanin, da ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj. Iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, Ispostave Novi Marof, klasa: 410-01/20-01/43, urbroj: 513-07-05-04/20-2 od 9. prosinca 2020. proizlazi da je tužitelj upisan u Registar poreznih obveznika kao rezident Republike Hrvatske od 28. siječnja 1989. te je evidentiran kao primatelj dohotka od kapitala. 7. Odredbom članka 4. stavka 1. točke c) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", broj: 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 127/19. – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilima na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat i plaćen posebni porez. Sud je ocijenio da su navodi iz tužbe, koji se tiču prebivališta tužitelja, koje sad tužitelj ponavlja i u žalbi, u suprotnosti s navodima iz izjava danih na zapisnik od 24. rujna 2020., a koji zapisnici su u smislu odredbe članka 76. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) javne isprave. Osim toga, tužitelj je potpisao navedene zapisnike bez primjedbi čime je ujedno i potvrdio istinitost takvog činjeničnog utvrđenja. Iz navedenih izjava proizlazi da je tužitelj unazad godinu dana od kada je zatečen u upravljanju motornim vozilom, napustio Njemačku, vratio se u Republiku Hrvatsku, iz čega proizlazi da je u smislu odredbe članka 8. stavka 3. Zakona stvarno živio na teritoriju Republike Hrvatske.
8. Naime, u smislu odredbe stavka 3. članka 8. Zakona smatra se da fizička osoba ima prebivalište u Republici Hrvatskoj ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske. Stoga, isprave koje je tužitelj priložio uz tužbu nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
9. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a. Naime, prihvaćajući sva činjenična utvrđenja javnopravnih tijela pravilnim zaključuje da je prvostupanjsko tijelo dalo iscrpne i valjane razloge na kojima je utemeljilo rješenje, a uz to pravilno primijenilo i mjerodavne odredbe materijalnog prava, zbog čega je tuženik odbio žalbu tužitelja. Tužitelju je dana mogućnost da sudjeluje u postupku. Niti on, niti njegov punomoćnik, nisu pristupili na raspravu 13. siječnja 2025. godine, iako su bili uredno pozvani.
10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
11. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj Sud je odbio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a jer je žalba tužitelja u cijelosti odbijena.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
