REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-236/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BEL TEL d.o.o., Osijek, Biljska cesta 37, OIB: 98292179663 kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik iz Osijeka protiv prvotuženika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1581/2024-2 od 23. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-408/2023-98 od 27. veljače 2024., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tuženik tražio da mu tuženici solidarno isplate na ime naknade štete iznos od 102.933,87 kn /13.661,67 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude te da mu naknade parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima solidarno parnični trošak u iznosu od 8.441,78 EUR-a, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.184,75 EUR-a.

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. i II. izreke.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3339/2024- 2 od 26. studenog 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1581/2024-2 od 23. travnja 2024. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Je li parnični sud u postupku naknade štete vezan izrekom kaznenog suda kojom je kazneni sud osudio štetnika za kazneno djelo, a kojim djelom je kazneni sud utvrdio da je počinjena šteta oštećeniku?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tako da preinači pobijanu presudu ili da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je naknada štete nastala zbog kaznenih djela za koja su tuženici osuđeni pravomoćnom kaznenom presudom.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je prvotuženik DĆ u razdoblju od 6. prosinca 2007. do 26. studenog 2008. bio direktor trgovačkog društva Elektroosijek-Elos d.o.o., kada je nad tim društvom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St- 58/08-11,

- da je drugotuženik EĆ bio direktor trgovačkog društva Elektroosijek d.o.o. sve do otvaranja stečajnog postupka nad navedenim društvom 29. studenog 2010. te da je navedeno društvo osnivač društva Elektroosijek-Elos d.o.o.,

- da je žiro-račun društva Eletroosijek-Elos d.o.o. bio u neprekidnoj blokadi od 20. ožujka 2006. pa do otvaranja stečajnog postupka 26. studenog 2008. te da je nad navedenim društvom obustavljen i zaključen stečajni postupak rješenjem ovoga suda broj St-58/08 od 1. lipnja 2010. te da je to trgovačko društvo brisano iz sudskog registra,

- da je tužitelj kao ovrhovoditelj u odnosu na društvo Elektroosijek-Elos d.o.o. kao ovršenika ishodio ovršnu ispravu - pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-1755/08 od 15. srpnja 2008. za potraživanje u ukupnom iznosu od 84.002,63 kn na ime glavnog duga s pripadajućim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.745,03 kn te da se tužitelj nije mogao naplatiti zbog blokade žiro računa navedenog društva,

- da je tužitelj na temelju gore navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika podnio prijedlog za ovrhu kod Općinskog suda u Osijeku na pokretninama društva Elektroosijek-Elos d.o.o., ali je i navedena ovrha također ostala bez uspjeha,

- da su pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem K-189/10 od 28. lipnja 2010. koja je postala pravomoćna 14. srpnja 2010., prvotuženik i drugotuženik proglašeni krivim što su u razdoblju od 28. srpnja do 2. rujna 2008. u Osijeku i to prvotuženik DĆ kao direktor Elektroosijek-Elos d.o.o. Osijek i drugotuženik EĆ kao direktor Elektroosijek d.o.o. Osijek koja tvrtka je osnivač tvrtke Elektroosijek-Elos d.o.o., iako svjesni da je žiro račun tvrtke Elektroosijek- Elos d.o.o. neprekidno u blokadi od 20. ožujka 2006., te da su postojale nepodmirene obveze prema vjerovnicima po očevidniku o redoslijedu naplate, a koji vjerovnici imaju prioritet u redoslijedu plaćanja, drugotuženik EĆ dao nalog prvotuženiku DĆ za potpisivanje kompenzacije te je prvotuženik potpisao kompenzaciju s više vjerovnika te da je na taj način oštetio tužitelja Bel-tel d.o.o. Osijek a koji po rješenju o ovrsi broj Ovrv-1755/08 od 15. srpnja 2008. ima dospjela novčana potraživanja u iznosu od 84.002,63 kn.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši primjenom čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) da tužitelj nije dokazao postojanje svih pretpostavki za odgovornost tuženika za naknadu štete. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda parnični sud je vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se štetnik (okrivljenik) oglašava krivim, a ostale pretpostavke parnični sud mora utvrđivati u parničnom postupku. Stoga sudovi zaključuju da je tužitelj trebao dokazati da bi njegova tražbina prema društvu Elektroosijek-Elos d.o.o. iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-1755/08, bila namirena u cijelosti ili djelomično da nije bilo protupravnih radnji tuženika odnosno da bi umjesto provedenih cesija i kompenzacija na račun društva Elektroosijek-Elos d.o.o. bio uplaćen iznos od 1.541.771,39 kuna (ukupni iznos provedenih cesija i kompenzacija s različitim vjerovnicima prije otvaranja stečajnog postupka nad tim društvom) iz kojega bi njegova tražbina mogla biti podmirena odnosno da nije dokazao da je blokada računa bila manja od toga iznosa i da je njegova tražbina bila prva u redoslijedu naplate ili barem na onom mjestu koje bi osiguravalo naplatu.

11. Prema čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 838/2022-2 od 30. kolovoza 2023. koja je donesena u ovom istom predmetu izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "U smislu navedene odredbe čl. 12. st. 3. ZPP, parnični sud je u donošenju odluke vezan osuđujućom pravomoćnom presudom kaznenog suda u odnosu na biće kaznenog djela (sadržaj djela koje mu daje značaj upravo tog djela kao kaznenog), kaznenu odgovornost i počinitelja."

13. Iz navedene odluke proizlazi da je parnični sud u skladu s čl. 12. st. 3. ZPP vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja što prema shvaćanju ovog suda uključuje i činjenični opis kaznenog djela.

14. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Parnični sud je u postupku naknade štete vezan izrekom kaznenog suda kojom je kazneni sud osudio štetnika za kazneno djelo i to u dijelu činjeničnog opisa kaznenog djela sadržanog u izreci pravomoćne presude kaznenog suda.

15. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje su tuženici osuđeni proizlazi da tužitelj ima dospjela potraživanja u ukupnom iznosu od 84.002,63 kuna pa je tim utvrđenjem iz kaznene presude ovaj sud vezan.

16. Međutim, prema shvaćanju ovog suda dospjela potraživanja koja tužitelj ima nisu nužno i šteta koja mu je počinjena, već bi štetu predstavljao iznos za koji bi se tužitelj uspio naplatiti da tuženici nisu počinili kazneno djelo odnosno da nisu potpisivali ugovore o cesiji i kompenzacije što tužitelj nije dokazao. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužitelj nije dokazao na kojem mjestu u redu namirenja se nalazi njegovo potraživanje niti koliko iznose potraživanja ostalih vjerovnika (ako ih ima) koji se nalaze u redu namirenja ispred tužitelja iz čega bi se onda moglo zaključiti bi li se tužitelj uspio naplatiti u cijelosti ili barem djelomično da tuženici nisu sklapali ugovore o cesiji i kompenzacije u ukupnom iznosu od 1.541.771,39 kuna. Stoga bi tek taj iznos za koji bi se tužitelj uspio naplatiti da nije bilo počinjenja kaznenog djela predstavljao štetu tužitelju.

17. Stoga od odgovora na postavljeno pitanje o vezanosti parničnog suda za izreku presude kaznenog suda kojom su tuženici proglašeni krivima za kazneno djelo, ne ovisi ishod spora niti odgovor na postavljeno pitanje utječe na pravilnost odluke.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil