REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-839/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak i partneri, Split, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Podružnica Split, Varaždinska 54, zastupanog po punomoćniku Stanislavu Ostojiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-788/2019-2 od 23. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5195/2015-31 od 5. rujna 2019., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizije tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati 46.947,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2014. pa do isplate, kao i da joj naknadi parnične troškove od 11.339,25 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (toč. I. izreke), dok je toč. II. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom 25.168,38 kn sa zatraženom zateznom kamatom.

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2435/2020-3 od 2. ožujka 2021. podnosi tuženik pobijajući odluku suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijena njegova žalba pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Može li sud dosuditi otkupnu vrijednost police kroz institut naknade štete zbog neispunjenja obveze ili zakašnjenja u ispunjenju obveze u sporu u kojemu je radnik/osiguranik tužbom zahtijevao isplatu otkupne vrijednosti police, te postoji li protupravnost kao element za naknadu štete, ako poslodavac otkupi policu prije isteka vremena na koje je ugovoreno osiguranje u slučaju kad je Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama, sklopljenim između poslodavca/ugovaratelja osiguranja i osiguravajućeg društva, ugovoreno osiguranje života radnika/osiguranika za slučaj smrti i doživljenja, i kojim se poslodavac obvezuje radniku/osiguraniku isplatiti otkupnu vrijednost police umanjenu za sva zakonom predviđena davanja, a kojim ugovorom stranke nisu isključile pravo poslodavca/ugovaratelja osiguranja na otkup police i nisu predvidjele obvezu poslodavca da o izvršenom otkupu obavijesti radnika/osiguranika?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u visini otkupne vrijednosti police životnog osiguranja. Polica životnog osiguranja sklopljena je u skladu sa Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim između tužiteljice i tuženika od 15. siječnja 1999. prema kojem je tuženik preuzeo obvezu ugovoriti policu životnog osiguranja sa osiguravajućim društvom Euroherc životno osiguranje d.d. u korist tužiteljice i obvezao preuzeti obveze plaćanja premije police životnog osiguranja. Istim ugovorom parnične stranke su ugovorile da u situaciji da nastupi prestanak radnog odnosa a u okolnostima da je tužiteljica radila za tuženika dulje od 10 godina, te ako do prestanka ugovora o radu nije došlo zbog izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici ili skrivljenog ponašanja tužiteljice, da tuženik preuzima obvezu tužiteljici isplatiti otkupnu vrijednost sklopljene police životnog osiguranja.

8. Povodom revizije, sporna je ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj je tuženik obvezan tužiteljici isplatiti otkupnu vrijednost police životnog osiguranja.

9. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je ugovor o radu tužiteljice prestao zbog njenog odlaska u mirovinu (31.1.2013.), a da je prethodno tuženik izvršio otkup police životnog osiguranja (1. siječnja 2008.).

10. U pobijanim presudama sudovi nižeg stupnja ocjenjuju da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan smatrajući da je tuženik povrijedio ugovornu obvezu prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim sa tužiteljicom (od 15. siječnja 1999.) jer je time što je prije isteka trajanja sklopljene police životnog osiguranja izvršio otkup police na taj način izbjegao isplatu otkupne vrijednosti police životnog osiguranja tužiteljici. Stoga polazeći od čl. 342. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO/05, koji je bio na snazi u vrijeme kada je izvršen otkup police) tužbeni zahtjev prihvaćaju.

11. Prema čl. 342. ZOO vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze a dužnik ju je dužan ispuniti onako kako ona glasi.

12. U konkretnom slučaju tužiteljica u ovom sporu od tuženika traži ispunjenje obveze prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama vezanim uz radni odnos prema kojem se tuženik obvezao tužiteljici isplatiti otkupnu vrijednost police životnog osiguranja u okolnostima prestanka njenog radnog odnosa. Tijekom postupka nije sporno da su se pretpostavke za isplatu otkupne vrijednosti police životnog osiguranja ostvarile – do prestanka ugovora o radu tužiteljice je došlo iz razloga što je ostvarila pravo na mirovinu, dakle ne postoje okolnosti koje bi oslobodile tuženika od obveze isplate otkupne vrijednosti police životnog osiguranja.

13. Odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Ugovorom sklopljenim između poslodavca i radnika – menadžera o uređenju međusobnih odnosa kojim se uređuju prava i obveze stranaka u pogledu sklopljene police životnog osiguranja koju je poslodavac u svojstvu ugovaratelja osiguranja za korist menadžera sklopio sa osiguravajućim društvom u svojstvu osiguratelja uređuju se odnosi koji su regulirani sadržajem tog ugovora.

Institut prava na otkup police odnosi se na osiguravatelja i ugovaratelja osiguranja. Stoga postupanje ugovaratelja osiguranja i otkup police prije isteka osiguranja samo po sebi u odnosu na prava i obveze prema sklopljenom ugovoru o međusobnim pravima i obvezama između poslodavca (ugovaratelja osiguranja) i zaposlenika (menadžera) ne predstavlja protupravnu radnju ako posljedica otkupa police ne dovodi do smanjenog iznosa isplate prema zaposleniku nakon nastupa uvjeta za isplatom premije police, kako su ugovorne strane (poslodavac i zaposlenik/menadžer) ugovorili.

Dakle, ako je ugovorom o međusobnim pravima i obvezama između poslodavca i menadžera ugovoreno da će menadžer u situaciji prestanka radnog odnosa (uz izuzetak ako prestanak radnog odnosa uslijedi uslijed otkaza skrivljenim ponašanjem zaposlenika ili uslijed izvanrednog otkaza) ostvariti pravo na isplatu otkupne vrijednosti police životnog osiguranja, na prava menadžera nisu od utjecaja okolnosti što je prije isteka police poslodavac otkupio policu životnog osiguranja i što je ugovor o osiguranju prestao. Međutim, takvim postupanjem poslodavac je povrijedio ugovornu obvezu prema zaposleniku (menadžeru) te mu je dužan isplatiti onaj iznos koji bi mu pripadao da poslodavac prethodno nije otkupio policu, a kako se obvezao sklopljenim ugovorom o međusobnim pravima i obvezama.

Ovim se odgovorom reafirmiraju pravna shvaćanja ovoga suda (Revr 1396/15-2 od 22. studenog 2017., Rev 1529/2019-3 od 21. ožujka 2023. i dr.)

14. Pobijane nižestupanjske presude temelje se na pravnom shvaćanju koje je u skladu sa prethodno iznijetim odgovorom na postavljeno pravno pitanje.

15. Stoga je temeljem čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek