REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-906/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., Vončinina 3, Zagreb, OIB 55545787885, kojeg zastupa punomoćnica OU, tužiteljeva zaposlenica, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE NA PODRUČJU ŽUPANIJE DUBROVAČKO-NERETVANSKE, Dubrovnik, Vladimira Nazora 8, OIB 51842375312, kojeg zastupa punomoćnik Niko Merdžan, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2925/2021-3 od 3. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-75/2019 od 12. svibnja 2021., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 213.533,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn.
2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 962/2023-2 od 12. srpnja 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„1. Jesu li troškovi kontrolnih ispitivanja materijala i radova te tehnološki nadzor nužni radovi koji moraju biti ukalkulirani u trošak ukupnih sredstava predviđenih za izvođenje radova u smislu odredbe članka 261. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12 i 55/12)?
2. Jesu li pravne osobe u čiju djelatnost ulaze poslovi građenja dužne poznavati i primjenjivati propise koji se odnose na djelatnost gradnje te je li ih druga ugovorna strana iz ugovora o gradnji dužna na njih upućivati?
3. Može li se ugovorna strana – stručnjak iz područja gradnje - izuzeti od poznavanja propisa koji se odnose na djelatnost za koju je registrirana i koja je predmet ugovornog odnosa te prenijeti na drugu ugovornu stranu obvezu obavještavanja o ugovornim i zakonskim obvezama iz djelatnosti za koju je ta ugovorna strana registrirana i koja je predmet međusobnog ugovornog odnosa?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja preinači.
4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatom 213.533,86 kn koji iznos je tužitelj platio na ime izvršenih radova u realizaciji izgradnje cesta u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koji iznos nije bio obuhvaćen troškovima navedenim u Sporazumu o realizaciji projekta izgradnje / investicijskog ulaganja / rekonstrukcije na županijskim i lokalnim cestama Dubrovačko-neretvanske županije (dalje: Sporazum) od 10. listopada 2012. sklopljenim između tužitelja i tuženika.
8. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da su parnične stranke sklopile Sporazum kojim su regulirali međusobne odnose financiranja ovog projekta. Člankom 6. Sporazuma tužitelj je ovlastio tuženika na provođenje postupka javne nabave u svim stadijima postupka do donošenja odluke o potpisivanju ugovora, kao i da će za svaki postupak provođenja javne nabave biti imenovan jedan radnik tužitelja i dva tuženika.
9. U odnosu na troškove koje je tužitelj platio postupak javne nabave nije proveden u skladu sa čl. 6. Sporazuma, a tuženik nije sudjelovao u postupku javne nabave niti u odabiru izvođača. Nadalje, prema Sporazumu projekt obnove cesta trebao je biti završen 31.12.2012., a tužitelj je tuženika o nastalim dodatnim troškovima obavijestio dopisom od 30. rujna 2015. Za troškove koje tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu, tužitelj je samostalno proveo postupak javne nabave a tuženika sa provođenjem postupka i nužnosti ovih poslova nije obavijestio. Tužitelj je na opisan način s Institutom IGH d.o.o. 23. listopada 2012. sklopio Ugovor o pružanju usluge kontrolnih ispitivanja materijala i radova. Također, a radi izvođenja geodetskog nadzora i kontrole, tužitelj je sklopio ugovore sa društvima Geoproming d.o.o. i Geo vrtine d.o.o. Prema tvrdnjama tužitelja sklapanje ovih ugovora je bilo nužno da bi se mogao provesti nadzor u skladu sa čl. 7. st. 3. Sporazuma.
10. Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjuju neosnovanim polazeći od pravnog shvaćanja da bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova koji su prekoračili iznose predviđene Sporazumom u skladu sa čl. 3. st. 2. Sporazuma o prekoračenju troškova, ali da je prethodno trebao obavijestiti tuženika, u kojem slučaju bi tuženik prema odredbama Sporazuma mogao prihvatiti obvezu plaćanja ili odbiti plaćanje, tražiti obustavu, odnosno poništenje postupka javne nabave kao i nesklapanje ugovora s izvođačem (čl. 3. st. 2. Sporazuma). Nadalje, ocjena je nižestupanjskih sudova da je tužitelj za ove troškove znao prije provođenja postupka javne nabave, kao i da ih tuženik nije predvido, pa da je tužitelj mogao jednostrano raskinuti Sporazum bez ostavljanja tuženiku naknadnog roka za ispunjenje, što tužitelj nije učinio, niti su ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 4. st. 2. Sporazuma.
11. Tužitelj u reviziji obrazlažući postavljena pravna pitanja u bitnom ponavlja navode iznijete tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima smatrajući da je tuženik dužan naknaditi nastale troškove jer ih nije predvidio, a koji su troškovi bili nužni za realizaciju projekta.
12. Odgovor na prvo pravno pitanje proizlazi iz samog Zakona, odnosno čl. 261. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 55/12, 80/13, 153/13, 153/13, 153/13, 78/15, dalje: ZPUG). Ovom odredbom je propisano da je investitor dužan, najkasnije na dan tehničkoga pregleda, povjerenstvu za tehnički pregled dati na uvid:
– dokumentaciju iz članka 254. ovoga Zakona,
– geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja (situacija) za izgrađenu građevinu sukladan izdanom aktu koji je kao dio geodetskog elaborata, ovjerio katastarski ured,
– isprave o sukladnosti, odnosno dokaza kvalitete dijela građevine od ovlaštenih tijela u slučaju kada je ovim ili posebnim Zakonom, posebnim propisom ili projektom određena obveza provedbe završnog ocjenjivanja sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete.
S obzirom na isprave koje se trebaju dati na uvid povjerenstvu za tehnički pregled troškovi koji su nastali u svezi sa pribavljanjem tih isprava predstavljali bi nužne troškove.
Odredba čl. 261. ZPUG ne sadrži odgovor na pitanje trebaju li ti troškovi biti uračunati u trošak ukupnih sredstava predviđenih za izvođenje radova, dakle pitanje osiguranja troškova ovisi o poslovnoj odgovornosti sudionika u obveznom odnosu koji pristupaju određenom poslu koji će dovesti do nastanka troškova i na koji se primjenjuju odredbe o dužnoj pažnji kojom su sudionici u obveznim odnosima dužni postupati (čl. 10. st. 2. ZOO).
U odnosu na drugo pravno pitanja valja odgovoriti slijedeće:
Pravne osobe u čiju poslovnu djelatnost ulaze poslovi građenja su dužne poznavati i primjenjivati propise koji se odnose na djelatnost gradnje jer su u izvršavanju svojih obveza dužne postupati povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnjom dobrog stručnjaka) – čl. 10. st. 2. ZOO.
U odnosu na treće pravno pitanje:
Ugovorne strane koje međusobno uređuju odnose koji se odnose na investiranje zajedničkog projekta, a pritom je njihov predmet poslovanja vezan uz građevinske poslove, prilikom sklapanja ugovora uređuju međusobna prava i obveze, kojom prilikom su dužne postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO).
13. U okolnostima konkretnog slučaja parnične stranke su pravne osobe kojima je investiranje, održavanje i izgradnja cesta (dakle upravo poslovi koji su bili predmetom uređenja međusobnih odnosa investiranja prilikom pristupa obnovi cesta Dubrovačko- neretvanske županije – sklapanja Sporazuma) njihova poslovna djelatnost.
14. Stoga su obje parnične stranke prilikom sklapanja Sporazuma i predviđanja troškova trebale postupati sa pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO).
15. Nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili neosnovanim pozivanje tužitelja na čl. 4. st. 2. Sporazuma, a posljedično time i neosnovanim zahtjev za isplatom prema tuženiku, jer su parnične stranke neovisno o čl. 4. Sporazuma naknadno – čl. 6. Sporazuma ugovorile pod kojim pretpostavkama tužitelj može od tuženika tražiti povrat isplaćenih troškova, koje okolnosti se u konkretnom slučaju nisu ostvarile. Pritom je upravo odlučujuća okolnost što tuženik ni na koji način nije sudjelovao u postupku javne nabave i sklapanju ugovora sa izvođačima koje je tužitelj sklopio bez da je tuženika o tome obavijestio, odnosno nije niti pokušao obavijestiti koje postupanje nije u skladu sa sadržajem Sporazuma kojim su se odredile smjernice prilikom pristupanja projektu obnove cesta i pravila međusobnog obavješćivanja o svim troškovima i provođenju postupka javne nabave.
16. Naime, sagledavajući sadržaj Sporazuma kojim su parnične stranke uredile svoja međusobna prava i obveze jasnim proizlazi namjera ugovornih stranaka (čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23., dalje: ZOO) da se obvezuju međusobno obavještavati o eventualnim troškovima (čl. 6. Sporazuma), kao i da zajednički sudjeluju u postupku javne nabave i sklapanju ugovora (čl. 6. Sporazuma), koje okolnosti jasno upućuju na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova da je tužitelj postupajući na način da tuženika nije obavijestio o samostalno provedenom postupku javne nabave i naručivanju geodetskih usluga i sklapanju ugovora za pružanje tih usluga, koje troškove od tuženika u ovom postupku potražuje, prekoračio odredbe Sporazuma kojima su regulirane međusobna prava i obveze stranaka.
17. Stoga, a kako pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja iznijetog u odgovoru na postavljena pravna pitanja temeljem čl. 391. st. 6. ZPP revizija tužitelja je odbijena i odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
