Poslovni broj: Usž-1677/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Tea Cabadaj Cafuta, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o u Garešnici, Vladimira Nazora 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1167/2024-6 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1167/2024-6 od 20. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda Osijeku točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/23-01/96, urbroj: 513-04-24-2 od 23. srpnja 2024. i privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Virovitica, Ispostava Virovitica, klasa: UP/I-410-20/2023-001/00126, urbroj: 513-007-10-01-2023-0003 od 2. veljače 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv privremenog poreznog rješenja od 2. veljače 2023., kojim je tužitelju utvrđena porezna osnovica porez na promet nekretnina u iznosu od 26.737,00 eura te porez na promet nekretnina po stopi 3 % u iznosu od 802,11 eura.
3. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da u smislu odredbe članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina treba biti oslobođen od obveze plaćanja poreza na promet nekretnina. Navodi da je između tužitelja i ŽL pokrenut postupak za razvrgnućem suvlasništva u kojem postupku su stranke dogovorile da razvrgnu suvlasništvo na nekretninama na način da tužitelj kupi od ŽL njene suvlasničke dijelove na opisanim nekretninama, a što je i realizirano Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 30. siječnja 2023. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom koju je osim ugovorom o kupoprodaji dokazao i drugim ispravama. Smatra da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir ne samo naziv u ugovoru već i sadržaj istog. Prigovara što prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je predložio. Smatra da pobijana presuda ne sadrži sve što bi presuda morala sadržavati. Zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o razvrgnuću pri kojem tužitelj kao suvlasnik isplaćuje drugu osobu za njegov suvlasnički dio nekretnine na kojoj su oni u trenutku sklapanja ugovora suvlasnici te njihova suvlasnička zajednica prestaje ovom isplatom zauzvrat koje drugi suvlasnik prenosi prvom suvlasniku ovdje tužitelju njegov suvlasnički dio. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda odnosno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da su tužitelj i ŽL sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnina u kojem su naveli da je između njih u tijeku parnični postupak radi razvrgnuća suvlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Grad i nekretnina upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica]. Tužitelj je dana 30. siječnja 2023. sklopio sa ŽL Ugovor o kupoprodaji u kojem ugovoru je navedeno da prodavatelj ŽL prodaje i predaje u vlasništvo svoje suvlasničke dijelove koji se sastoje od ½ suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Grad te 5/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 26.737,00 eura. Tužitelju je utvrđena obveza poreza na promet nekretnina na temelju ugovora o kupoprodaji, isprave o stjecanju predmetnih nekretnina.
8. Tužitelj tijekom upravnog postupka, a kasnije i u tužbi osporava utvrđenu obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina jer smatra da je sukladno odredbi članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18) trebao biti oslobođen obveze poreza na promet nekretnina.
9. Odredbom članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.
10. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno prvostupanjski sud nalazi da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane citiranom odredbom članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina, imajući u vidu da iz sadržaja predmetnog ugovora o kupoprodaji proizlazi da se radi o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnine odnosno tužitelj je kupio ½ suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina. Dakle, kako je tužitelj stekao predmetne nekretnine na temelju isprave o stjecanju koja ima sva obilježja kupoprodaje koja sukladno članku 4. stavku 1. točke 1. i 2. navedenog Zakona podliježe oporezivanju, to je tužitelju pravilno utvrđena obveza poreza na promet nekretnina.
11. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se predmetno razvrgnuće suvlasničke zajednice ne može smatrati razvrgnućem suvlasništva u smislu odredbe članka 13. točke 8. Zakona o porezu na promet nekretnina, slijedom koje bi tužitelj mogao biti oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina. Istovjetno stajalište zauzeo je i ovaj Sud u presudi Usž-1605/22 od 21. travnja 2022. i Usž-3240/20 od 28. travnja 2021.
12. Nadalje, time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja nije povrijedio odredbu članka 49. Zakona o upravnim sporovima jer prema stavku 4. navedene odredbe proizlazi da stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi te dokaze kojima se one utvrđuju, ali sud nije vezan tim prijedlozima, a sud je uvidom u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
14. Iz svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pa je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
15. Budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u smislu odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek
